Svakodnevno
jedemo, pijemo i udišemo određenu dozu različitih otrova. Nemoguće ih je
izbjeći, jer su bukvalno svuda oko nas, počev od aditiva koji se nalaze u hrani,
preko teških metala, plastike i svakojakog otpada u našim rijekama, pesticida i
štetnih đubriva u zemlji, pa sve do smoga i zagađenog vazduha koji udišemo svake
zime u većini bh. mjesta.
Jedini
način da se spasimo i sačuvamo zdravlje jeste da napravimo sopstvene oaze i
stvaramo svoju hranu.
Kaže
ovo za BUKU diplomirani inženjer poljoprivrede iz Gradiške, Aleksandar
Bulović, koji je upravo objavio svojevrsni priručnik za samopreživljavanje- “Organski vrtlari posljednja legija 21.
vijeka” u kojoj nije teoretisao već naveo sve ono što je proveo u praksi
na nekoliko lokaliteta.
Nova knjiga
logičan je nastavak prethodne “Poljoprivreda bez pesticida – da, moguće je!,
koja je objavljena prije tri godine, nakon što je Bulović, uvidjevši da se u našim krajevima
nekontrolisano, a često i bez valjanog razloga upotrebljavaju pesticidi, počeo
na svom imanju sa uzgojem voća i povrća zasnovanog na stručnim osnovama i
staroj, viševijekovnoj tradiciji.
U
novoj knjizi Bulović na 350 stranica iznosi mnoge dokaze i činjenice o
štetnostima sintetičkih i psihičkih otrova, nestručnosti i neobrazovanosti kao
uzroka mnogih trovanja i spasa u proizvodnji hrane na organski način.
„Prvo
sam čitaoce želio da upoznam zašto je bitno da sami proizvode svoju hranu, te
sam akcenat na početku stavio na teške metale, pesticide, aditive, platiku, GMO
hranu, nuklearni i medicinskom otpad koji je oko nas. Primjerice Banjaluka i
Sarajevo imaju veliki problem sa smogom, Potkozarje i Lijevče polje sa
pesticidima i vještačkim đubrivima. Rijeka Bosna sa teškim metalima. Ako tome
dodamo i činjenicu da je hrana koju svakodnevno jedemo puna aditiva, a da je porijeklo mesa od kojega se prave
mesne prerađevine često nepoznato, da smo izloženi stresu, mobingu, traumi, lako
je zaključiti da je sve to zarobilo današnjeg
čovjeka i ugrožava njegovo
zdravlje i život“, pojašnjava za BUKU Bulović podsjećajući da su pesticidi
nastali nakon Prvog svjetskog rata kao posljedica upotrebe bojnih otrova koji
su se pokazali odlični za uništavanje insekata. Tako su i simptomi trovanja
pesticidima identični trovanju bojnim otrovima.
Opasnost
je nagomilavanje pesticida u organizmu, što je okidač za nastanak teških
bolesti. Takođe, pesticidi ometaju normalan rad organizma, a ono što je
najžalosnije, smatra Aleksandar, je što mnogi parovi ne mogu da imaju potomstvo
upravo zbog prevelikog unosa hrane bogate pesticidima, sintetičkim hormonima i
hormonima rasta, te unosom GMO hrane koju smatra nečim najgorim što nas je
zadesilo.
„Ja
kao neko ko je svakodnevno u dodiru s prirodom, kako na svome imanju na selu,
tako i na poslu u KPZ- u gdje radim na poslovima obuke zatvorenika na poslovima
poljoprivrede, znam kakva je moć povezivanja sa zemljom, biljkama. Tako je moja
preporuka da se čovjek povremeno ili stalno treba samoizolovati na vlastitom
komadu zemlje, gdje će uzgajati vlastitu hranu, piti vlastitu vodu iz
bunara/izvora. Pa, ako je moguće proizvesti i vlastitu energiju iz sunca, vode,
vjetra. Zato bi moj savjet svim ljudima koji imaju komad zemlje bio da samo
moraju odlučiti i krenuti u ovu priču makar i svakodnevno griješili, jer će tako
naučiti. Danas je puno emisija na YouTube na ovu temu i, naravno, ja sam tu da
pomognem kao što sam pomagao svima koji su se javljali sa nedoumicama. Oni koji
nemaju tu mogućnost mogu da iznajme neko zapušteno zemljište jer ih uma jako
puno, ili npr da se obrate Biljani Banović na platformi Trag biljke koja vodi
ovakve projekte. Ja sam primjerice imao ponuda da besplatno dobijem zemljište
da ga obrađujem da ne zarasta. Tako da se samo treba malo raspitati, ako ljudi
imaju želje ili volje“, poručuje Bulović dodajući da se organska proizvodnja se
od 2016. godine kad je izdao svoju prvu knjigu, pa do danas dosta razvila u BiH,
naročito zahvaljujući internetu i podizanju svijesti kod mladih ljudi što je
jako dobar znak.
Takođe,
napominje, penzioneri često imaju bašte za svoje unuke gdje paze na to da
plodovi budu bez prisustva pesticida i vještačkih đubriva.
„Koordinacija
između država i proizvođača je neophodna ako neko želi da mu organska
poljoprivreda bude zanimanje, jer tako dobija podsticaju, lakše nalazi kupce,
posjećuje sajmove. Zadnjih godina se dosta radi na tome kad je u pitanju
ministarstvo poljoprivrede Republike Srpske jer sam nekoliko puta bio pozivan
na skupove, pa sam svjedoka da to ide u dobrom pravcu“, zaključuje na kraju
razgovora za BUKU Bulović.