Podsjetimo, ministar za porodicu, omladinu i sport Dado Dogan, kadar Socijalističke partije Dado Dogan, podnio je ostavku zbog počinjene saobraćajne nesreće, dok je SNSD-ov Dragoslav Kabić podnio ostavku u resoru rada i boračko-invalidske zaštite.
Podsjetimo da je nedugo nakon ove dvojice još jedan ministar otišao iz Vlade Republike Srpske – i to na državni nivo. Koalicionim dogovorom da PZD postane dio vlasti na bh. nivou, Sevlid Hurtić prihvatio je ponudu i postao novi ministar za ljudska prava i izbjeglice u Savjetu ministara BiH. Nakon njega ostao je upražnjen resor trgovine i turizma u Vladi Republike Srpske.
I dok se mediji utrkuju u “ekskluzivnom objavljivanju” imena zamjenskih ministara, činjenica je da se nedostatak istih nekako i ne primjećuje, s obzirom da se radi o resorima kojima je u ekspozeu premijera Viškovića data poprilična važnost – omladina i boračka populacija bili su na vrhu prioriteta kada su u pitanju različite strategije i opredjeljenja dok je u situaciji kada bjesne cijene i inflacija Republika Srpske bez ministra upravo trgovine.
Na drugu stranu, premijer Radovan Višković uvjerava javnost da sve ide po planu i da nedostatak ministara ne utiče na rad Vlade Republike Srpske
„Vlada radi u punom kapacitetu, ne osjeća se izostanak
dva ministra, mi čekamo prvu redovnu sjednicu NSRS i tada ću se obratiti Skupštini za popunu nedostajućih ministara“, rekao je ranije Radovan Višković,
predsjednik Vlade RS.
Zašto se nikome ne žuri sa novim imenima i zašto to uopšte nije ni bitno, odgovaraju sagovornici BUKE.
Lider PDP-a Branislav Borenović kaže da se može i 4 godine bez većine ministara, jer i tako se ništa suštinski ne pitaju osim nekih simboličnih stvari i pukog izvršavanja naloga njihovog stvarnog šefa, predsjednika SNSD-a.
“Nažalost, Republika Srpska se pretvorila u društvo jednog lica, lidera vladajuće režimske koalicije i to nikako nije dobro. Ni za društvo u cjelini, ni za jednog pojedinca pa ni za njega lično koliko god je godinama svjesno ili nesvjesno stvarao ovaj izvitopireni (ne)sistem vrijednosti u kojem su ministri, direktori, rukovodioci najobičniji roboti koji ga slijepo slušaju”, ističe Borenović za BUKU.
Prema njegovom mišljenju, to je razlog zašto imamo poplavu “smjenjivih ljudi koji su uglavnom u statusu v.d. – vršioca dužnosti.
“Tako se i pravi dvostruka šteta, niti ti ljudi hoće da preuzmu bilo kakvu inicijativu, da nešto konkretno urade, da se što manje za njih zna, a sa druge strane bespogovorno izvršavaju naloge bez obzira da li su ‘zakoniti’ ili dobri za društvo. Sve u svemu, i bez ova dva ministra, većinu drugih ne znamo i nema tu ozbiljnih, strateški, stručnih djelovanja i promišljanja osim nakaradnog modela ponašanja podjele plijena zarad nekih sitnih interesa, zaposlenja, manjih nabavki, troškova reprezentacije dok su ova krupnija naravno rezervisana za sami vrh vladajuće piramide”, naglašava Borenović za BUKU.
Đorđe Vučinić, poslanik poslanik Liste “Za pravdu i red – Nebojša Vukanović”, ističe za BUKU da činjenica da već drugi mjesec nemamo ministre najbolje dokazuje već odavno iznijetu tezu da se u Republici Srpskoj za sve pita jedan čovjek i manja grupa ljudi oko njega.
“Ministarske fotelje su samo formalnost koja hrani koalicione apetite, što je potpuno suprotno od prave uloge koju bi trebala imati izvršna vlast, jer je zaista nebitno ko je u kojem resoru, već je jedino važno da ga imenuje određena stranka iz vladajuće koalicije. Dva ministra podnijela su ostavke, ili bolje rečeno natjerana da to urade, dok je treći dobio novo ministarstvo, tako da mi trenutno imamo tri resora bez ministra. Suštinski to za funkcionisanje ovakvog sistema ništa ne znači, jer se naši ministri mnogo i ne bave svojim poslom, kao ni sam premijer, već su tu da izvršavaju naredbe od strane jednog centra moći sa adresom u Laktašima”, naglašava Vučinić.
Analitičar i aktivista Stefan Blagić kaže da je jasno zašto to nikoga ne interesuje. Zato što je na čelu tih, ali i ostalih ministarstava u Vladi Srpske Milorad Dodik, a ne oni ljudi koji su formalno postavljeni kao ministri.
“Oni služe koliko i fikusi u dnevnim boravcima. Pa da li iko na ovom svijetu može da vjeruje da je Radovan Višković birao ministre u Vladi? Iz tog razloga ni javnost nije previše zainteresovana što im fale ministri na čelu izvršne vlasti, kada se njihovo odsustvo ne osjeti, tačnije, neprimijetno je. Kao zaključak mogu da kažem da je to uvijek bila jedna od prednosti autoritarnih sistema vlasti – efikasnost sprovođenja politike, dok je sa druge strane svima kristalno jasno da štetu trpi demokratija i demokratski procesi, a sve plaćaju građani”, kaže Blagić za BUKU.