Željko Šukalo, predsjednik Samostalnog sindikata radnika u zdravstvu i socijalnoj zaštiti Republike Srpske za BUKU govori o problemima koji tište medicinske radnike, odlasku kadra, ali i mogućim rješenjima za izlazak iz ove situacije.
Nedavno ste poručili kako je revolt radnika u zdravstvu ogroman. Šta je razlog tolikom revoltu?
Izrevoltirani smo mnogim stvarima počev od činjenice da iako predstavljamo reprezentativni sindikat niko nas nije pozvao da pregovaramo o iznosu plate i cijeni rada. To je bila jednostrana odluka Vlade, a podobni i poltroni su potpisali jednu takvu cijenu rada. U ova teška vremena trebamo da se solidarišemo, da imamo pravičniju raspodjelu, da svi dobiju približnu svotu novca jer povećanje cijene rada za zaposlene u zdravstvu sa 145 na 159,50 KM plata čistačici se povećala za 60KM, a mom direktoru 400 KM. Nama je to nedopustivo i mi ne možemo odustati od naših zahtjeva, a to su topli obrok i regres i to u momentu kada imamo finansijska sredstva za to.
Izrevoltirani smo i izjavama premijera Radovana Viškovića koji uporno priča se o nekoj prosječnoj plati od preko 1.000 KM i otvoreno kaže da su topli obrok i regres uračunati u platu zaposlenih radnika u zdravstvenom sistemu. To nije validan podatak, jer znamo da 52 do 53 hiljade radnika zaposlenih u javnim institucijama od uprave, sudstva, zdravstva, policije nemaju topli obrok i regres i njihova plata ne može ući u tu priču o prosječnoj plati. Ova priča o toplom obroku i regresu nije od juče, a mi od premijera slušamo da treba sačekati mjesec dana da se promijeni zakon ili ne znam šta da se uradi. A izrevoltirani smo i kada pogledamo naše plate i plate kolega u Federaciji BiH.
Imati li podatke o iznosima plata?
Da, ja sam prikupio podatke. Recimo u bolnici u Tešnju plata medicinske sestre je preko 1.400 KM, znači govorim o neto primanjima- plati i toplom obroku, koji su preko 1.400 KM za medicinsku sestru koja radi u smjeni i ima 15 godina radnog staža. Takva medicinska sestra u našem zdravstvenom sistemu, recimo na Kliničkom centru Republike Srpske nemože preći preko 1.000 KM. Doktor sa dežurstvima u našem zdravstvenom sistemu ne može preći od 2- 3 hiljade maraka zavisno od broja dežurstava, a u Federaciji zarada ide puta dva. Mislim da je svaka dalja priča suvišna.
A uslovi rada, kakvo je tu stanje?
Uslovi rada su poboljšani, prostori su opremljeniji širom RS i to moramo pohvaliti, počev od Bijeljine koja je dobila novu bolnicu, potom Istočno Sarajevo gdje je bolnica Srbija, pravi se i bolnica u Doboju, tu je I novi dograđeni dio u Kliničkom centru RS, preseljena je i Hirurgija, imamo veći broj sala. Ipak većina zdravstvenih ustanova u dijelu koji se tiče zaštite radnika, osim u salama i na intezivnim njegama, gdje je potrebna posebna garderoba kao što smo imali u toku covid pandemije, svi drugi zdravstveni radnici, menje-više nabavljaju uniforme, papuče, klompe, odnosno radnu garderobu iz svojih ličnih primanja.
Pacijenti se često žale da u našim bolnicama nema zavoja ili nekih osnovih lijekova, te da su prinuđeni sami da ih kupuju. Kako to komentarišete?
Kao neko sa 40 godina radnog staža u zdravstvu mogu reći da to nije nikakva novina, odnosno da neke klinike i bolnice povremeno imaju nestašice pojedinih lijekova. Unazad 10-15 godina se promijenilo mnogo štošta kada je u pitanju nabavka lijekova i medicinske opreme, ali i svega neophodnog za funkcionisanje zdravstvene ustanove. Sada je Fond zdravstvenog osiguranja preuzeo većinu nabavki, tako da se sve zdravstvene ustanove za svoje potrebe obraćaju Fondu, onda idu tenderi, jedni prolaze na njima, jedni se žale, sve to traje i na kraju se desi da pojedine zdravstvene ustanove ostanu bez vitalnih lijekova, a pacijenti ih onda nažalost moraju sami kupovati. Fond to na kraju refundira, ali sve to šalje jednu jako lošu sliku, ali ovdje su zdravstvene ustanove zaista nemoćne.
Koliko odlazi medicinski kadar iz RS?
Pandemija odlazaka iz zdravstvenih ustanova je krenula prije pandimije korona virusa, zbog malih plata i teškog života ovdje, ali i šanse da na zapadu priuštite sebi bolji život. Svi mlađi radnici i radnice, sa 15-ak godina radnog iskustva, ali i oni sa bogatim radnim iskustvom kojima je nedostajalo 10-ak godina do odlaska u penziju, nadajući se da će moći doći do većeg iznosa penzije, nego za onih 30 godina rada u RS, su odlazili. Sa dolaskom Covid-19, uslijed zatvaranja granica odlazak je nakratko usporen, ali se i tada odlazilo. Sada, sasvim javno se ovdje kod nas dolazi i traga za radnicima, pa tako i medicinskim, i moram reći da ima strašno puno zainteresovanih, jer sada više ni poznavanje jezika nije uslov za odlazak. Medicinski kadar nam odlazi i u Federaciju, posebno iz pograničnih mjesta, jer rade za duplu platu.
Nedostaje li nam trenutno medicinskog kadra?
Naša školstvo, na sreću, to još uspjeva da prati. Kadara ima i na birou i za sada još uvijek funkcionišemo. Po meni, a u ovom mišljenju nisam usamljen, najveći su problem prekfalifikacije onih koji su završili druge smjerove koji nemaju nikakve veze sa medicinom i oni nekako nađu način da uđu u naš zdravstveni sistem. Mislim da to, uz evidentan odlazak medicinskih radnika, nikako nije dobro za budućnost i može biti pogubno za stanovništvo koje ostaje ovdje i kojem će trebati zdravstvene usluge.
Kada je počeo da se srozava odnos prema medicinskom kadru?
Ukidanjem kolektivnog ugovora iz 2008. godine i donošenjem Zakona o platama koji je počeo da vrijedi od 2009. godine. Mi smo zakovani u Zakon o platama, sa druge strane je Zakon o radu koji u svim uređenim zemljama garancija za ostavrivanje prava svih radnika, samo kod nas ne, kod nas je sve Zakon o platama.
Koje je rješenje?
Mislim da je pet sindikata koji već duže vrijeme dijeluju zajedno i koji su predali interpelaciju u NSRS put ka rješenju. To bi bio način da se vrati dostojanstvo svim zaposlenim, da svaki radnik u RS ima identična prava. Činjenica je da su naše plate jako, jako niske, pogotovo sada u ovo vrijeme galopirajuće inflacije ili kada se porede sa drugim dijelom BiH. Zapravo u BiH jedino policajci, zdravstveni radnici, prosvjetari, državni službenici i radnici u pravosuđu Republike Srpske nemaju pravo na posebno iskazivanje naknada za topli obrok i regres. U FBiH topli obrok imaju zaposleni u svim navedenim oblastima i isti iznosi 10,50 KM za jedan dan, što je 230,00 KM mjesečno. Da ne spominjemoSloveniju i zemlje na zapadu gdje su plate od naše veće i po pet puta, pa tako mi radimo za 500 eura, a oni za 2500 eura, a cijene namirnice su nam manje-više iste.
Interpelacija nam je zaravo predzadnja mogućnost da nešto pokušamo promijeniti na bolje, da, laički rečeno, promjenimo mišljenja onih koji bi trebalo da vode računa o nama. Mi smo imali par skupova, gdje su nam predstavnici pojedinih poslaničkih klubova dolazili i deklarativno davali podršku, a na kraju uradili suprotno.
Kažete interpelacija je pretposljenja mjera, koja je zadnja?
Interpelacija će jasno pokazati imenom i prezimenom ko nas u NSRS podržava, a ko ne. Tako ćemo se i mi u oktobru odrediti na izborima.
Vjerujete li iskreno da je promjena na bolje moguća?
Ako ima volje, ako istrajemo, onda da. Mi uopšte nismo pričali o visini naknade za topli obrok i regres. Za to bi obje strane morale sjesti i pregovarati. Mogli smo reći da od novca kojima nadležne institucije trenutno rapsolažu 100 maraka daju za topli obrok i regres. Nadalje, stalno slušamo vijesti kako je UIO za samo četiri mjeseca ove godine naplatio više poreza, a sve je dva puta skuplje, ljudi su u kreditima. Slušamo i da premijer Višković govori o PDV-u , o gorivu i razlozima zašto se ne može ograničiti rast cijena i jednostavno takve izjave nam smetaju, jer znamo svi sabrati dva i dva. Posljednji je voz, narod treba da se probudi, kao i zaposleni u javnim ustanovama i ocjene svačiji rad na izborima. Drugog rješenja nema.
