U julu 2021. tada odlazeći visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko nametnuo je izmjene Krivičnog zakona, člana 145 kojim je negiranje genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti postalo krivično djelo.
Tim izmjenama krivično djelo postalo je i veličanje ratnih zločinaca, odnosno pravosnažno osuđenih lica kojima se sudilo za ratne zločine.
Prvu osuđujuću presudu u prvostepenom postupku Sud BiH izrekao je u četvrtak 22. maja 2025.
Vojin Pavlović iz Bratunca osuđen je na dvije i po godine zatvora jer je u martu 2023. razvio transparent u čast nekadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića, osuđenog na doživotni zatvor zbog genocida i ratnih zločina. Pavlović je osuđen i jer je tokom juna i jula 2023. umanjivao zločin genocida.
„Presuda je politička“, poručio je Pavlović nakon presude.
No, porodice žrtava su ohrabrene ovom presudom jer se nadaju da je ovo početak kraja negatorskog sadržaja u bh. društvu.
Edin Ikanović, jedan od autora Izvještaja o negiranju genocida koji objavljuje Memorijalni centar Srebrenica za Buku kaže da je presuda očekivana i da je krajnje vrijeme da nakon godina najbrutalnijeg negiranja genocida stigne prva presuda.
„Bitno je više zbog slučajeva u budućnosti“, kaže Ikanović za Buku.
„Ovo je jedini način, sudska reakcija, da dođemo u situaciju da u budućnosti ne bude negiranja“, dodaje.
Novinarka BIRN-a BiH Lejla Memčić koja je pratila suđenje kaže da je važno istaći da se radi o prvoj presudi za odobravanje genocida i veličanje ratnih zločinaca, što je sudija Goran Radević istakao u obrazlaganju presude.
„Još jedna bitna stvar koju je rekao jeste da, da bi se dokazalo krivično djelo mržnje, ne mora nužno imati posljedice proizašle iz mržnje. Tužilaštvo treba dokazati samo da su mogle nastupiti negativne posljedice, kao što je strah među povratnicima i slično“, kaže Memčić za Buku.
Podsjeća da tužioci vrlo često u obrazlaganju zašto nema tužilačke odluke navode argument da nema posljedica krivičnog djela.
„Sada vidimo da to nije adekvatna praksa.“
Presuda bi trebalo da bude lekcija ne samo počiniocima ovih krivičnih djela nego i tužiocima.
„U visini kazne Sud je uzeo i okolnosti u kojima je krivično djelo počinjeno – datum 11. juli, lokacija (skup održan u Bratuncu u blizini Srebrenice), ali i društveni konstekst u kojem je počinjeno djelo. Sudija je i to istakao – da je negiranje genocida sveprisutno, ali se ne procesuira dovoljno“, dodaje Memčić.
Sud je pozvao nadležne policijske i sigurnosne agencije, a posebno Tužilaštvo, da brže i efikasnije rade svoj posao u identifikovanju negatora i podizanju optužnica.
Može li presuda djelovati odvraćajuće prema ostalim negatorima?
Četiri godine pravosudne institucije i policijske agencije nisu radile dovoljno da se kazne osobe koje negiraju ratne zločine i veličaju ratni zločinci. No, oni koji su kreirali takve sadržaje, iznosili takve izjave itekako su bili svjesni da čine krivično djelo. Zato su svoje „aktivnosti“ i smanjili.
„Nakon što su donijete izmjene krivičnog zakona imali smo smanjen broj negiranja genocida. Kada je u pitanju sam slučaj Vojina Pavlovića kada mu je počeo proces da je prestao sa negiranjem“, kaže Ikanović.
U komentarima na vijest o presudu na nekoliko portala koje smo posmatrali za potrebe ovog teksta nije bilo negatorskog sadržaja. Očito, strah od krivične odgovornosti nadomjestio je nedostatak moralne odgovornosti.
„Smatram i vjerujem da će ovo biti i poruka drugima“, optimističan je Ikanović.
Pavlović je, prvostepeno, osuđen na dvije i po godine zatvora, ali kazna može biti drugačija budući da konačnu odluku daje drugostepeni organ Suda BiH.
„Kazna nije niska i to je ono što bi moglo odvratiti sve one koji žele negirati genocid i druge zločine. Presuda je pokazatelj da pravni sistem ipak funkcioniše, ma koliko sporo. Negatori svoje stavove pravdaju slobodom govora. Sudsko vijeće je u pisanju presude i to osporilo. Jasno je rečeno da se negiranje ne može svrstati pod slobodu govora“, zapaža Memčić.
Pavlović je rekao kako je on jedini osuđen, uperujući prst u obilje negatorskog sadržaja. Istina je da je on, kao i većina drugih, ohrabren izjavama koje dolaze iz političkog vrha a u kojima se šalju poruke da je negiranje ratnih zločina dobro i patriotski.
Zato bi krivično procesuiranje političara bila najbolja poruka.
„Najveći broj negiranja dolazi od onih koji su na javnim funkcijama. To se vidi i kroz naše izvještaje i monitoring“, kaže Ikanović.
Memčić nije optimistična i ne vjeruje da će ova presuda dovesti do odgovornijeg ponašanja političara.
„Oni koji negiraju genocid i veličaju ratne zločince, a prvenstveno predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, ne priznaju državno pravosuđe. Dodik i rukovodstvo RS-a mjesecima odbijaju odazvati se pozivu Tužilaštva, a i mediji bliski režimu, državne pravosudne institucije nazivaju ilegalnim i neustavnim“, obrazlaže svoj stav.
Vjeruje, ipak, da će političari na nižim funkcijama sljedeći put razmisliti da li će javno negirati genocid.
„Jer očekujem da će i Tužilaštvo sada efikasnije raditi svoj posao.“