Položaj studenata sa invaliditetom u Banjaluci je jako nepovoljan. Pored društvene stigme sa kojom se ova populacija mladih ljudi svakodnevno susreće tu su i arhitektonske barijere koje otežavaju kretanje kroz grad, ali i ulazak u određene institucije, poput fakulteta, opštine, kulturnih institucija i slično.
Prema riječima studenata najveći problem ovoj populaciji predstavljaju upravo arhitektonske barijere kako na fakultetu, tako i uopšte u gradu. Oni kažu da je otežan prilaz administrativnim i kulturnim ustanovama, a još uvijek je ponegdje prisutno i etiketiranje. Trenutno su samo dva fakulteta prilagođena korisnicima kolica.
Ognjen Ranisavić, student prava u Banjaluci kao najveći problem studenata ističe mnoge nepristupačnosti, od onih arhitektonskih pa do neprilagođenosti nastave.
“Vrlo mali broj fakulteta u Banjaluci nije arhitektonski prilagođen, ali postoje i mnoge prepreke koje se tiču izvođenja nastave, a to je problem jer se na taj način bitno utiče na izbor zanimanja potencijalnih studenata sa invaliditetom, čime se krši jedno od osnovnih ljudskih prava”, rekao je za BUKU Ranisavić.
Da bi se poboljšala situacija u Banjaluci, naš sagovornik smatra da bi se trebao urediti gradski prevoz, koji i pored postojanja niskopodnih autobusa nije u službi ljudi koji bi ih trebali koristiti. Ranisavić dodaje da je potrebno uvesti i više kombi vozila za kojima realno postoji potreba.
Jovana Džever, studentkinja psihologije na Filozofskom fakultetu u Banjaluci rekla je da su studentima sa invaliditetom prilagođeni Filološki i Pravni fakultet, a od oktobra bi trebao da bude prilagođen i Fakultet političkih nauka.
“Prilagođavanje fakulteta studentima sa invaliditetom je jako važno, jer oni su sada primorani da upišu samo jedan od ta dva fakulteta, a ostali su im nepristupačni. Najveći problem studentima predstavljaju upravo te arhitektonske barijere kako na fakultetu, tako i uopšte u gradu. Otežan je prilaz administrativnim i kulturnim ustanovama, a još uvijek je ponegdje prisutno etiketiranje”, kazala je Dževerova za BUKU.
DOLAZI DO PROMJENE U RAZMIŠLJANJU
Kada je riječ o transportu u gradu naša sagovornica se prisjeća da je jedno vrijeme postojao organizovan taxi prevoz od strane dvije organizacije “UDAS” i “Udruženje paraplegičara” koji je radio jedno vrijeme po znatno nižoj cijeni.
“Međutim, zbog neodrživosti i smanjene pomoći grada prestali su sa radom. Takođe, godinu dana je Patrol taxi imao jedno prilagođeno vozilo koje je iz istih razloga prestalo sa radom. Tako smo prinuđeni da se indivudualno snalazimo na razne načine, ali uglavnom, najveći teret snosi porodica. Čula sam da su u grad stigli novi autobusi prilagođeni korisnicima kolica, što je zaista pohvalno, a u kampusu su fakultet i menza relativno blizu doma, tako da tu nema problema”, kaže ona.
Jovana Džever kaže da ne želi samo da kritikuje i da želi da kaže nešto i o pozitivnim stvarima u kojima se ogleda postojanje sluha nadležnih o potrebama i podržavanju studenata sa invaliditetom.
“Imamo pravo na besplatno školovanje, odnosno, plaćamo samo 40 KM za administrativne troškove. Takođe, imamo stipendije od ministarstva, a u studentskom domu su prilagođene četiri sobe za potrebe studenata sa invaliditetom. A u okviru Univerziteta otvoren je i Centar za pomoć studentima sa invaliditetom tako da ima dosta pomaka u odnosu na prethodne godine. Što je najvažnije dolazi do promjena u načinu razmišljanja”, kazala je Dževerova.
Simo Jokanović, koordinator međunarodnog projekta o Jednakim mogućnostima za studente sa invaliditetom u visokom obrazovanju rekao je da je potrebno raditi na uklanjanju fizičkih prepreka za nesmetan pristup objektima i prostorijama širom cijelog Univerziteta.
“To podrazumijeva izgradnju adekvatnih rampi za prilaz i ulaz u objekte, liftova za kretanje između spratova, staza i pomoćnih sredstava za kretanje po spratovima i prostorijama, prilagođenih WC kabina i slično. Istovremeno, potrebno je raditi na izgradnji institucionalnih kapaciteta i razvoju politike i prakse koja će dovesti do što šireg uključivanja studenata sa posebnim potrebama u akademski život Univerziteta. Tu spada širenje svijesti o potrebi posebnog obzira prema ovoj grupi studenata, uspostavljanje procedura za vođenje evidencije i praćenje studenata, uspostavljanje centara za podršku, nabavka tehničkih uređaja, takozvanih asistivnih tehnologija za pomoć studentima, i slično”, kazao je Jokanović za BUKU.
Objasnio je da studijske programe treba razrađivati uz puno učešće studenata sa posebnim potrebama, a nastavu i nastavne metode treba prilagođavati njihovim zahtjevima i potrebama, a nabavka specifične opreme i literature ovdje će doći do punog izražaja.
“U toku je i realizacija Tempus projekta ‘Equal Opportunities for student with special needs’ (EQOPP) koji je usmjeren na poboljšanje prilika za studente sa posebnim potrebama. U projektu se to planira postići građenjem inkluzivne obrazovne okoline, promovisanjem svjesnosti o invalidnosti, donošenjem smjernica za izradu univerzitetskih politika i procedura za uključivanje studenata sa posebnim potrebama u univerzitetski život i nabavkom asistivnih tehnologija”, objasnio je Jokanović.
Dodao je da je jedan od konkretnih ciljeva uspostavljanje i jačanje Centara za studente s posebnim potrebama na univerzitetima u BiH. Jokanović je rekao da je taj Centar na Univerzitetu u Banjaluci ranije osnovan, a projektne mogućnosti će se iskoristiti da se isti ojača.
U zadatke Centra mogu se svrstati: osiguranje individualnog tutorstva za studente sa invaliditetom ili posebnim potrebama od strane drugih studenata ili nastavnika u saradnji sa fakultetima, uspostavljanje jasnih procedura za provođenje identifikacionih i drugih potrebnih procjena i vođenje registra, izrada priručnika i promotivnog materijala, pružanje stručne pomoći za upotrebu asistivnih tehnologija, pružanje informacija o resursima i oblicima podrške telefonom, e-mailom te putem web stranice i brošura, pružanje pomoći pri prijavi i realizaciji domaćih i međunarodnih projekata i slično.
Milenko Šajić, portparol Administrativne službe grada Banjaluka ranije je medijima rekao da arhitektonske barijere u Banjaluci još nisu uklonjene na svim trotoarima.
“Na saobraćajnicama koje se iznova grade ili rekonstruišu, projektuju se i grade dijelovi kojima se osobe sa invaliditetom mogu kretati nesmetano. U sljedećem periodu, u skladu sa raspoloživim sredstvima, nastavićemo sa uklanjanjem arhitektonskih barijera”, rekao je nedavno Šajić.
Osobe sa invaliditetom su ravnopravi članovi našeg grada i potrebno im je omogućiti ulazak u gradske institucije, u kuće kulture, fakultete i druge ustanove. Potrebno im omogućiti nesmetano kretanje, pa i ako je potrebno, Grad bi se mogao odreći nekih projekata za izgradnju parking mjesta ili sličnih radova i ta sredstva usmjeriti na prilagođavanje ulica korisnicima kolica.
Vezan tekst
Banjaluka: Ukinuto jedino taksi vozilo za osobe sa invaliditetom