A slično će se, sudeći prema novim informacijama, nastaviti i sa dolaskom nove godine.
U razgovoru za BUKU Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH, naglasila je kako prema sada već zvaničnim informacijama postaje jasno da je skoro 2 miliona ljudi van BiH.
“Možemo iz svih uglova gledati zašto ljudi odlaze, ali ono što saznajemo kada izvorno pričamo sa ljudima koji odlaze, a koji nam se javljaju, jeste to da jednostavno gube strpljenje i očekuju nešto bolje, a toga ovdje nema. Nisu to više samo ekonomski razlozi. Imamo mnogo primjera ekonomski stabilnih porodica, koje odlaze jer ne vide budućnost svoje djece ovdje. Zbog raznih političkih pritisaka i igara, jer političari se zabavljaju i nude takve događaje, u kojima smo mi tu samo kao masa koja to trpi. Mladi odlaze, jer neće to da trpe.”
Činjenicu da ne odlaze samo iz ekonomskih razloga, potvrđuje i informacija da imaju izjave ljudi koji su napustili čak i svoje vile i otišli iz države.
“To je nevjerovatno! Naročito u Livnu, gdje postoji jedno čitavo naselje vila gdje su ih ljudi zaključali, a potom otišli u evropske zemlje. Ali tu nije kraj, jer mi sada imamo toliko najava ljudi koji će krenuti. Ljudi doslovno čekaju da idu, pogotovo sad što će Njemačka od Nove godine dati mogućnost liberalnijeg sistema da se ljudi mogu zaposliti. Ljudi odlaze i sa diplomama, ne očekujući da će dobiti to radno mjesto. Već nešto da bi mogli preživjeti”, govori Mirhunisa.
Ona upozorava da u BiH nema mnogo ljudi, a sa svakim novim odlaskom, postaje sve teže. Primjećuje to od 2013. godine, a navodi i odakle se najviše odlazi.
“Ljudi odlaze ilegalno, plaćajući da odu. Odlazili su najprije za Francusku, a onda dalje su se snalazili gdje su mogli da ostanu. Ono što smo zabilježili kontinuirano iz godine u godinu jesu kantoni 1 i 10 u kojima je najvidljivije da ljudi idu. To su Sanski Most, Petrovac, Bihać, a u kantonu 10 je potpuno pusto, od sela do gradova. Livno, Kupres, Glamoč, Grahovo.”
Osim toga, kako dodaje Zukić, iznenadio ih je i Brčko Distrikt, gdje su evidentirali preko 18000 osoba koji su otišli za nekoliko godina.
“Mislim da se do 30. godine zaista i može razmišljati o nekoj perspektivi. A ljudi idu, jer ne mogu više čekati. Posebno je problem hiperprodukcije kadrova, pa ne čudi da ljudi idu. A mediji se i dalje bave prenosom priča ko se od političara sastao i šta je govorio. To je samo fino pozorište, u kojem su oni glavne uloge, a mi pratimo šta se dešava.”
Ipak, paralelno sa praćenjem odlazaka našeg stanovništva, Unija za održivi povratak i integracije BiH prati i povratak, a kroz regionalni program omogućavaju ljudima da se vrate i iz regije, ali i svijeta.
“BiH ima mogućnost da gradi još novih 2000 kuća, a mi imamo i te korisnike, koji se vraćaju iz Srbije i Hrvatske u BiH. Imamo pojedinačne programe održivosti i samozapošljavanja. Ali najveći problem u kojem se sruši sve, naročito u pogledu poljoprivrede, jeste otkup proizvoda i plasman. Imamo divnih primjera, ali ta njihova roba se nije mogla naći na tržištu”, navodi Zukić.
Dodaje kako su prije dvije godine završili vrlo uspješno projekat “Zajedno činimo život boljim u BiH”, stavljajući akcenat na razvoj agroturizma.
“Imamo divne rezultate u Kulen Vakufu, Lukavcu, Čapljini, gdje smo samo u Kulen Vakufu za dva mjeseca zabilježili 5400 noćenja. Pokušavali smo shvatiti šta je moguće u određenim sredinama, pa smo od jula u 7 gradova pokrenuli isti projekat da pomognemo ljudima, naročito ženama da razviju svoj biznis kroz turističku ponudu.”
Ipak, to i dalje ne zaustavlja ljude da odlaze, a to su shvatili i u Hercegovini, gdje nikada ranije nije bio tako masovan odlazak.
“U dijelovima kao što su Ljubuški, Međugorje, Čapljina i Stolac, vidjeli smo da u malim sredinama gdje je bilo mnogo povratnika jednostavno sada masovno odlaze ljudi, a naročito mladi”, navodi Zukić.
Naglašava da će ponovo poslati dopis članovima Predsjedništva, ali i svim klubovima u Parlamentarnoj skupštini, jer se oni moraju suočiti sa ovim.
“Radili smo to i prije par godina. A sada ćemo ponovo. Oni moraju razmišljati i donijeti odluke, koje će sprovesti u djela. I jedino u tom slučaju neće biti odlazaka u obimu, kao što je sada, ali i koji se najavljuje. Vrlo se ozbiljno mora pristupiti, jer u protivnom šta će političke partije, ko će u budućnosti biti njihovo biračko tijelo, ako im i ovi koje imaju, možda odlaze? Prema tome, upitno je i za njihove fotelje, a upitno je i za našu državu, ako nam mladi odu”, zaključuje Zukić.
Poučeni dosadašnjim iskustvom, mogli bismo i pretpostaviti, u susret Novoj godini i novim nadama, da će busevi vjerovatno već prvog januara biti puni za odlazak, jer je ljudima već odavno dosadilo čekati Novu godinu za nova lažna obećanja.