Statičar Isak Medić kazao je da zgrade u Bosni i Hercegovini imaju “dobru zaštitu” protiv zemljotresa naglasivši kako je “beton najbolj prijatelj protiv potresa” i da “treba graditi što više objekata od betona”. Dodao je da zgrade trebaju imati više zidova, a manje stubova ili “direka”, kako ih je nazvao. Ferhat Ljuca iz FUCZ je istakao da bismo bili “tanki” sa odgovorom i reakcijom ako bi se BiH našla na udaru zemljotresa slične jačine kao onaj što je pogodio Tursku i Siriju prije nekoliko dana, piše N1
Vaše kolege su otišle put Turske, kakve informacije od njih imate?
Ljuca: Sinoć je upućen prvi tim, ušli su u Tursku i kreću se prema pogođenom području.
G. Mediću, u kojoj mjeri je kvalitet gradnje uticala na broj žrtava? Kakve su zapravo propozicije za ovako trusna područja?
Medić: Gradnja je vrlo složen proces. Ovdje se radi o kolektivnom načinu gradnje. Kako se danas gradi u Sarajevu? Lokacija se troši u cijelosti, oko nje nema prostora. Pravi se podzemna garaža na nekoliko nivoa, iznad nje nekoliko etaža poslovnih prostora i onda kolektivno stanovanje. To su ne spojive funkcije. Ranije je bilo jedonostavnije projektovati. Danas je to vrlo složen proces. Sve objekte treba pripremiti za potres.
Šta projektanti i graditelji moraju ispuniti u pogledu seizmičke sigurnosti?
Medić: Najvažnije je isprojektovati kako treba. Mi imamo dobre propise i pravila, ali se borimo sa investitorima. Morate se raznim mantrama izboriti s njima.
Da li je gradnja razlog za ovakvu tragedija u Turskoj i Siriji?
Medić: Ne želim povrijediti kolege u Turskoj, ali sam uočio slične greške kao u zemljotresima u Skoplju, Banjaluci i Baru – to je ta glad investitora. Problem je što su na dnu poslovni prostori, a iznad stanovi. Investitori traže što više “otvorenog prostora” i to se radi na način da se stave stubovi, a ja to zovem direcima. Mi moramo imati zidove, jer je zid kralj. To je po svim standardima zabranjeno i tu vidim najveći problem.
Kako izgledaju akcije spašavanja?
Ljuca: Dođete u pogođeno područje i ona krećete sa izviđanjem. Onda ide brza potraga, psi su jako dobri u tim situacijama.
Vi ste poveli dva psa?
Ljuca: Četiri. Ide brza pretraga područja, poslije se ulazi kroz ploče u ruševinu. Tada nastupaju problemi. Treba se probiti materijal da bi došli do zarobljenih osoba. Spasioci ulaze, većinom su – nažalost – tu žrtve ako to traje nekoliko dana. Spasioci koriste specijalne alate za izvlačenje. Radi se 24 sata, u dvije smjene.
Kako savladati emocije tokom spašavanja?
Ljuca: Spasioci moraju poštovati pravila, moraju razmišljati na način – najbitniji smo ja i moj ekipa, pa onda oni koje spašava. Ne treba ići srcem. Moramo biti pribrani da ne bi mi stradali, da ne bi druge ugrozili. Poslije slijeganja tla vidjeli ste da se dešavaju novi zemljotresi. Zamislite da se zaglavi ekipa od 15-20 spasioca, moramo voditi računa i da njih ne spašavamo. To je taj princip.
Da se u Bosni i Hercegovini desi sličan zemljotres šta bi bilo sa našim zgradam, da li bi smo mogli adekvatno odgovoriti?
Medić: Što se tiče naših zgrada, austrijska gradnja je dobra. Problem je što su se prepravljali poslovni prostori po nekoliko puta. Mislim da su u redu zgrade koje se danas grade. Svaka država ima stroge propise po kojima se mora projektovati. Sarajevo je 7. seizmička zona koja nije opasna. Mi projektujemo za 8. zonu. Devetu seizmička zona ne bih poželio nikome. To je dobra zaštita.
Beton je najbolj prijatelj protiv potresa, treba graditi što više objekata od betona. Mislim da je ovdje (u Turskoj i Siriji) nedostajalo mnogo armature. Mene optužuju da sam skup statičar što ne žalim armaturu. Moj profesor je govorio: Ono što je so za supu to je konstruktivna armatura za beton.
Ljuca: Što se tiče adekvatnog odgovora, i najrazvijenije zemlje ne mogu dati odgovor na ovakve zemljotrese. Ako padaju dvije zgrade može se dati odgovor, ali kad bi se desilo kao u Turskoj – “tanki” smo.