Političkim
strankama u Bosni i Hercegovini je u posljednjih 18 godina iz budžeta
sa svih nivoa vlasti isplaćeno 355,3 miliona maraka, od čega u prošloj
godini 19,6 miliona. Izdvajanja su iz godine u godinu veća, a
analitičari smatraju da je mnogo veći problem “siva zona”, kojoj se
teško ulazi u trag i koja ostaje nesankcionisana.
Najveće stranke u Bosni i Hercegovini u
protekloj izbornoj kampanji prikrile su dva miliona maraka troškova za
bilborde, društvene mreže i medije u odnosu na prikazano u finansijskim
izvještajima. Ovo je rezultat monitoringa Transparensi Internešnela, uz
opasku da je to samo mali dio nepravilnosti, jer je nemoguće pratiti sve
troškove i izvore finansiranja stranaka. Podsjećaju na apsurd da su
prikazali da su im estradni izvođači pjevali besplatno na političkim
skupovima.
“Gotovo da su nestale donacije
privatnih preduzeća. A ključni finansijeri su privatna preduzeća koja su
povezana sa državom i koja dobijaju milionske tendere i posluju sa
javnim preduzećima i sa organima izvršne vlasti, ali se te donacije ne
prikazuju”, napominje Srđan Traljić iz TI BiH.
Čak 75 stranaka u Bosni i Hercegovini
Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) BiH nisu ni podnijele finansijske
izvještaje, koji se u većini slučajeva ne poklapaju sa stvarnim
troškovima. Stranke prijavljuju uglavnom prihode iz budžeta, članarine i
priloge. Javna tajna je, kažu, da se novac isisava i iz javnih
preduzeća, naročito putem javnih nabavki.
U Koaliciji “Pod lupom” ističu da se
kampanja finansira i iz crnih fondova, naročito za posmatrače i trgovinu
biračkim odborima.
“Nemamo slučajeve da stranke
imaju ugovore koje su zaključile sa tim licima, nije navedeno da su ta
lica plaćena na taj dan da budu posmatrači političkih partija. Postavlja
se pitanje ko plaća posmatrače i iz kojih fondova. Mnogo se sredstava
isisava iz javnih preduzeća javnim nabavkama ili podizanjem kredita bez
stvarne potrebe”, navodi Srđan Ostojić iz Koalicije “Pod lupom”.
Novinarka BIRN-a Azra Husarić Omerović
ukazuje na problem funkcionerske kampanje, koja traje mnogo duže od
predizborne i koja nije ni na koji način sankcinosana, iako javni novac i
resurse koriste u stranačke svrhe.
“Možemo vidjeti da određena
stranka revizorskom izvještaju prikažu 500.000 maraka kroz budžetske
donacije ili priloge, a u kampanji potroše dva miliona maraka. To se ne
poklapa, a moralo bi. U tim slučajevima spominjemo sivu zonu koja u
dosadašnjoj praksi nije bila kažnjena. Govorimo o čudnim ulascima novca u
političke stranke, koji često zna biti razlog zašto neke stranke
dobijaju izbore, jer taj novac koriste za plaćanje glasova ili neke
druge nepravilnosti”, smatra Husarić Omerović.
Za analitičarku Tanju Topić finansiranje iz budžeta je vrh ledenog brijega u odnosu na stvarnu zloupotrebu javnog novca.
“Istraživači su se bavili sivom
zonom i bojim se da bi ta cifra mogla biti pet do sedam puta veća u
sivoj zoni koju je pojeo mrak”, upozorava Topić.
Naši sagovornici smatraju da je
neophodna izmjena Zakona o finansiraju političkih stranaka. Između
ostalog, kažu, treba zabraniti da privatne firme koje doniraju
političkim strankama mogu dobiti tendere u javnim preduzećima.