foto N1
Zakonska obaveza Centralne
izborne komisije BiH (CIK) bila je da 150 dana prije prve nedjelje u oktobru
raspiše opšte izbore za 2022. godinu i CIK je to uradio sa pet glasova za i
jednim protiv, a naknadno se telefonskim putem na sjednicu uključio i član
CIK-a Ahmet Šantić koji je bio odsutan i kazao kako glasa za odluku o
raspisivanju i održavanju opštih izbora u Bosni i Hercegovini.
Na prvu, rekli bismo, sasvim
normalna odluka koja u javnosti neće izazvati nikakve reakcije ili će
eventualno naići na odobravanje. Ovo bismo pomislili ako imamo na umu da živimo
u državi gdje se poštuju zakoni, pravne norme i Ustav BiH.
Puna usta evropskih
vrijednosti
Međutim, jučer smo gledali
potpuno drugačiju sliku. Unaprijed pripremljeno pismo Dragana Čovića,
predsjednika HDZ-a BiH, koje je upućeno međunarodnim zvaničnicima tek nekoliko
minuta nakon što su članovi CIK-a donijeli jedinu razumnu odluku i odluku na
koju ih je zakon obavezivao.
Nekoliko dana prije na jednom
televizijskom gostovanju Čović je najavio izlazak na izbore, bez obzira na
odluku CIK-a. Na dan raspisivanja izbora međunarodnim zvaničnicima je pisao
kako se nisu osigurali formalni i pravni uslovi za održavanje opštih izbora.
Ono što je posebno
kontradiktorno jeste da se Čović u pismu u nekoliko navrata poziva na
euroatlantski put BiH. Kontradiktorno je pozivati se na evropski put i evropske
principe a nepoštivati zakone i odluke sudova.
A podsjetit ćemo da su
evropske vrijednosti upravo poštivanje zakona, i uspostavljanje pravne države.
To se može vrlo jasno prepoznati i u 14 preporuka koje Bosna i Hercegovina
dobila od Evropske komisije, a kako bi stekla mogućnost da dobije kandidatski
status za članstvo u EU.
Podsjetimo, ništa od tih
evropskih vrijednosti i principa vlasti u BiH nisu ispunile iako su im puna
usta evropskih vrijednosti i deklarativne želje da se BiH priključi Uniji.
Dakle, Evropska unija ni u
jednom svom dokumentu nije preporučila kršenje zakona i nepoštivanja odluka
sudova.
No, bez obzira na to, u HDZ-u
mjesecima ponavljaju kako je Centralna izborna komisija BiH izabrana nezakonito
iako Izborni zakon BiH jasno potvrđuje da su članovi CIK-a izabrali zakonski, o
čemu smo već pisali.
Iz HDZ-a tvrde i kako ne
postoje formalni i pravni uslovi za raspisivanje izbora, ali i u tom slučaju ih
demantuju pravne norme.
Iako se pozivaju na presudu
po apelaciji Bože Ljubića kojom je stavljena van snage jedna rečenica u
Izbornom zakonu, a koja se tiče raspodjele mandata u Domu naroda Parlamenta
FBiH, postoji Uputstvo CIK-a koje je na snazi i koje određuje način raspodjele
mandata u Domu naroda. Uputstvo CIK-a koje donešeno na osnovu Izbornog zakona
BiH, član 10.12.
Sistem vladavine
političkih stranaka
“Centralna izborna komisija
se želi staviti pod stranačku kontrolu, kada nam kažu da ne raspišemo izbore da
mi to ne uradimo. Zato što je sistem koji se gradi, sistem apsolutne vladavine
političkih stranaka. Vi imate zakon, i ako vam kaže kada morate raspisati
izbore, to su elementarne stvari i postulati. Imamo izjave da nema
formalno-pravnih uvjeta. Pa, zna se gdje se obaraju te stvari – na sudovima. A
ne da se nadvlada konstitucionalnim državnim tijelima, to se ovdje želi”, jasan
je bio Suad Arnautović, predsjednik CIK-a, gostujući na FTV-u.
Predsjednik CIK-a je
raskrinkao i neutemeljene tvrdnje da ne postoje formalno-pravni uslovi za
održavanje izbora.
“Netačna je konstatacija da
ne postoje propisi kojima se može i treba konstituisati klub u Domu naroda. U
članu 10.12 stav 1. druga rečenica Izbornog zakona stoji to rješenje koje smo
mi primijenili, a to je da je CIK ovlašten da nakon svakog popisa stanovništva,
a zadnji je bio 2013. godine, utvrđuje, ne usklađuje, nego utvrđuje broj
delegata koji se biraju iz svake kantonalne skupštine u Dom naroda Parlamenta
FBiH. I mi smo to primijenili, donijeli Uputstvo u decembru 2018. godine. Nema
ko nije podnio apelaciju i tužbu, jedan kanton, grupacija političkih stranaka,
pojedinci, išlo se na redovni sud, nakon toga na Ustavni sud. Sve je palo, i na
redovnom i na Ustavnom sudu. Ustavni sud je, odbacujući apelaciju jednih
podnosilaca, osnažio poziciju Centralne izborne komisije i potvrdio tu
situaciju. I to Uputstvo će biti na snazi i za ove izbore, sve dok se u Bosni i
Hercegovini ne organizira novi popis”, objasnio je Arnautović.
Vrijedi podsjetiti da to
Uputstvo nije smetalo HDZ-u kada je donešeno, upravo iz razloga što je tim
Uputstvom ovoj stranci omogućeno da ima većinu u Klubu Hrvata u Domu naroda
PFBiH.
No, zadovoljstvo HDZ-a nije
potpuno jer nisu usvojene izmjene Izbornog zakona kojima bi se u budućnosti
omogućilo da član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda bude kadar HDZ-a.
To u HDZ-u BiH zovu legitimnim predstavljanjem iako taj pojam ne postoji.
Suštinski, to je pojam kojim se Hrvatom smatra samo osoba koja pripada HDZ-u,
dok oni koji nemaju člansku karticu ove stranke Hrvatima se ne mogu nazivati.
Tako je HDZ i došao na ideju
da u prijedlogu izmjena Izbornog zakona BiH uvrsti stavku kojom bi glas Hrvata
iz Zapadno-hercegovačkog kantona vrijedio znatno više od glasa Hrvata iz
Sarajevskog kantona.
Dakle, ideja da neko manje
vrijedi samo zato što se rodio u Sarajevu, Tuzli ili Zenici je sve samo ne
evropska.
No, vratimo se na poštivanje
pravnog poretka kadrova stranke Dragana Čovića.
Prije nekoliko dana Sud BiH
je donio presudu da su članovi Centralne izborne komisije BiH izabrani u skladu
sa Izbornim zakonom, što je još jedna sasvim razumna odluka, koja je očekivana
kod svakoga ko poštuje zakone i pravne norme.
Lovrinović iznad Suda i
zakona
No, šta su zakoni i sudovi za
osobe koje su članovi HDZ-a najbolje je ilustrovao primjer državnog zastupnika
ove stranke Nikole Lovrinovića.
“Protuzakonitim izborom CIK-a
se želi dovesti u poziciju da CIK, ma CIK nije legalan, CIK je protuzakonito
izabran”, kazat će Lovrinović, nakon čega su mu novinari skrenuli pažnju da je
Sud BiH presudio da je CIK zakonski izabran.
“Ma kakav Sud, ja vam
govorim, ja sam zastupnik, ja kažem da je protuzakonito izabran”, odgovorio je
zastupnik stranke čijim su kadrovima puna usta evropskih vrijednosti i puta
Bosne i Hercegovine ka euroatlantskim integracijama.
Ovaj odnos “ja iznad Suda”,
možda i najbolje oslikava koliko pojedine stranke na vlasti žele vladavinu
prava, i koliko su iskreni kada govore o putu BiH ka EU.
No, ako se u Bosni i
Hercegovini lako može prepoznati da je želja sa članstvom u EU samo
deklarativna i da evropske vrijednosti ne idu u prilog domaćim političarima šta
onda reći o onima koji su već ušli u Evropsku uniju i usvojili te evropske
vrijednosti.
Grlić Radman protiv
evropskih postulata
Kako onda objasniti stavove
Gordana Grlića Radmana, ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske, zemlje
članice EU i zemlje koja je samim ulaskom u Uniju prihvatila vladavinu prava i
zakona.
”Hrvatska će i
dalje svjedočiti o neravnopravnom položaju hrvatskog naroda i bez obzira na
odluku Suda BiH mi smatramo da je SIP neustavno, nezakonito jer upravo je on
preuzeo prerogative ustavotvorca, zakonodavca, što on ne može jer je to
administrativno tijelo”, rekao je Grlić Radman.
Dakle, iako je
šef diplomatije zemlje koja je članica EU, iste one unije koja istrajava na
poštivanju zakona i vladavini prava, Grlić Radman više preferira kršenje zakona
i nepoštivanje odluka državnih sudova.
To jedno s drugim
ne ide i to najbolje znaju u Evropskoj uniji, čiji zvaničnici uporno
insistiraju na poštivanju zakona, uspostavi pravne države, poštivanju sudskih
presuda kod političara i zvaničnika u
Bosni i Hercegovini, a sve kako bi stekli mogućnost da se zemlja koju vode
priključi Evropskoj uniji.
Razumno se pitanje postavlja
da li se sada Evropska unija stidi ovakvih izjava svojih diplomata i da li
shvata kako ima mnogo neurađenog posla, kada je riječ o nepoštivanju zakona i
pravnih normi, i u svojoj avliji, a ne samo kod zemalja aspirantica.
Dakle, dokle god Evropska
unija u svojoj avliji ne raščisti sa ljubiteljima kršenja zakona i nepoštivanja
odluka sudova, teško će moći autoritativno da zahtijeva od zemalja aspirantica
da se ponašaju kako se ni same članice ne ponašaju.