Bosna i Hercegovina, zemlja s bogatom tradicijom ručne izrade, zanata i običaja, danas se suočava s dramatičnim gubitkom vlastitog identiteta. Tradicionalni zanati poput tkača, sarača, ćurčije, odžačara, užara, polako iščezavaju ili su već gotovo nestali. Glavni krivci za ovaj trend nisu samo migracije i ekonomski izazovi, već i složeni zakonski nameti, posebno fiskalizacija, koja je od 2019. godine dodatno opteretila zanatlije. Posljedice su katastrofalne: gubitak identiteta, propadanje tradicionalnih vještina, i sve manja svijest o važnosti očuvanja kulturne baštine.
Tradicija koja polako iščezava
U staroj radnji u Bijeljini, među mirisom konoplje i drvenih kalupa, još uvek traje tiha borba za očuvanje tradicije. Ruke majstora Selima, užara sa šest decenija iskustva, svakodnevno pletu konopce, kao da pokušavaju vezati vrijeme, da ne odnese i ovaj, poslednji zanat koji je u ovom gradu još preostao. Radnju je naslijedio od oca, kao što se naslijede i uspomene i vrijednosti. Danas, kaže, više to nije posao, već čista emocija i otpor zaboravu. Posla gotovo da nema, nameti su veliki, a interesovanje mladih – ravno nuli.
“Ovaj moj zanat će sa mnom izumrijeti. Jer mladi ovo neće da rade, ovdje nema konkurentnosti, treba da se radi satima da bi se imalo nešto. A ja, eto, čuvam tu neku tradiciju. Već 61 godinu sam ovdje, u ovih pet kvadrata. Više od pola vijeka postoji ova radnja. Naslijedio sam je od oca, on je otvorio ovu radnju 1964. godine. Od tada, do danas nisam ništa promijenio, sve stoji na istom mjestu, jer kad god uđem u ovu radnju ona me podsjeti na mog oca. Došao sam ovdje kada sam imao 6 godina, otac me doveo da vidim kako se radi, kako se uslužuju muštrije i od tada sam ovdje. Pokušaću da održim ovaj zanat u životu, koliko budem mogao”, priča za BUKU Selim i dodaje: „Održavam ovo zbog uspomene, zbog tradicije. Sve teže je opstati, ali neću da zatvorim. Ne zbog zarade, nego iz poštovanja prema onome što je bilo. To više niko neće, niti zna da cijeni“, kaže.
Slučaj majstora Selima nije izuzetak, već pravilo. Stari zanati širom Bosne i Hercegovine nestaju u tišini, a društvo, čini se, okreće glavu.
Fiskalizacija i administrativni teret
Uvođenje fiskalnih kasa izazvalo je ozbiljnu krizu među zanatlijama. Prema podacima preduzetničke komore, više od 150.000 malih preduzetnika, zanatlija i obrtnika bilo je primorano da pređe na novi sistem, što je izazvalo značajne troškove i probleme.
„Priča je složenija nego što se na prvi pogled čini,“ kaže za BUKU Samir Kadić, vlasnik radionice za izradu drvenih predmeta iz Podrinja. „Za nabavku fiskalne kase, mjesečno plaćamo nove licence, nadogradnje, a sve to se odražava na cijenu gotovog proizvoda. Kod nas, zanatlije koje rade ručno, teško je zarađivati, a da pritom ne preopteretimo potrošače.“
Mali zanatlijski biznisi često rade s malim profitnim marginama, a dodatni troškovi fiskalizacije, poreza i nameta, pogoršali su već lošu ekonomsku situaciju. Veliki broj zanatlija i majstora odlučilo je zatvoriti radnje ili smanjiti proizvodnju, što je rezultiralo gubitkom radnih mjesta i smanjenjem ponude tradicijskih proizvoda.
Mile Stević, predsjednik bijeljinske zanatsko-preduzetničke komore „Preduzetnik“, potvrđuje to brojkama koje zvuče alarmantno:
„Definitivno se stari zanati gase. Mladi ne žele da se bave njima. Ne trebamo dalje govoriti – u Bijeljini je ostao samo jedan sajdžija. Nekada je u svakoj ulici bilo po trojica. Sad – jedan. Imali smo fiskalizaciju koja je nekako funkcionisala. Onda su je ukinuli. Sad opet uvode novu fiskalizaciju, kao da smo djeca – puj pike ne važi. O tome vam najbolje govori podatak da je u prva dva mjeseca ove godine u Banjaluci zatvoreno 150 preduzetničkih radnji. U Bijeljini, samo u januaru, njih 34. Ljudi ne mogu izdržati. Plaćaju 34 marke mjesečno za kase koje ne rade kako treba, spore su, kabaste, prave više problema nego koristi“, priča za BUKU Stević.
Ekonomski analitičar prof. Aleksa Milojević kaže za BUKU da su problemi zanatlija simptom šireg sistema koji guši male preduzetnike.
„Visoki porezi, nameti i komplikovana administracija čine da mali zanati i preduzetničke radnje postaju neodržive. To vodi zatvaranju radnji i gubitku radnih mjesta. Osim što uništava dio kulturne i ekonomske baštine, to ima i ozbiljne posljedice na lokalne ekonomije i tržište rada,“ objašnjava Milojević.
Podsjeća i da bi država morala da uvede stimulativne mjere i olakšice, kao i da smanji birokratske prepreke, kako bi se zaštitili zanati i mala preduzeća, jer su oni važan stub ekonomije i zapošljavanja.
Odlazak mladih
Prema podacima Zavoda za zaštitu kulturne baštine BiH, gotovo 70% tradicionalnih zanata je na rubu nestajanja ili je već nestalo. Među njima su tkanje ćilima u selima u Hercegovini i Bosanskoj krajini, stolarske radnje u manjim sredinama, izrada ručno rađenih keramičkih predmeta u Hercegovini, te zanati iz oblasti metaloprerađivačke i drvorezbarske industrije.
Stručnjaci upozoravaju da je nestanak zanata direktno povezan s gubitkom kulturnog identiteta i tradicije. Tradicionalni zanati odraz su tradicije, običaja i lokalnih specifičnosti. Bez njih, gubimo identitet koji nas razlikuje od drugih naroda i kultura.
Siva ekonomija kao posljedica visokih nameta
Mladi sve manje žele da se bave zanatima zbog niske zarade, složenosti posla i administrativnih prepreka. U mnogim selima i manjim gradovima, zanatske radionice zatvaraju se ili su već zatvorene. Istovremeno, upozoravaju iz zanatsko -preduzetničke komore, sve je veći broj uslužnih djelatnosti koje se obavljaju u “sivoj zoni” ekonomije.
“Procjena je da u Bijeljini koliko je legalnih, toliko je ilegalnih frizerskih salona. I naši članovi koji imaju legalne salone se žale. Takođe, naši kozmetičari se žale da se masovno po stanovima pružaju usluge pedikir, manikir. Poslastičari se žale da cvjeta prodaja kolača od kuće, dakle sve više ih se okreće ka tome da radi ilegalno, od kuće. Ti ljudi se ponašaju kao da, rade legalno, objavljuju adrese, reklame.. Ovo je zaista zemlja čuda. Procjenjuje se da budžet na nivou Bosne i Hercegovine gubi oko 9 milijardi KM godišnje od ilegalnog rada. Ali eto, zatvaraju se oči pred tom činjenicom”, kaže za BUKU Mile Stević.
U trci za digitalizacijom i „smanjenjem sive ekonomije“, sistem je pregazio one koji ni nisu mogli da mu pariraju. Stari zanati, dio identiteta, kulture i istorije jednog naroda – umiru, ne zbog toga što ih ljudi ne vole, već zato što ih država ne vidi.
Selim, jedini užar u Bijeljini, i dalje plete svoje konopce kao simbol tradicije i znak otpora zaboravu. Dok društvo i država ne prepoznaju značaj i probleme starih zanata, mnogi od njih će zauvijek nestati, a sa njima i dio identiteta zajednice.