Predsjednik Pokreta Sigurna Srpska i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković predao je danas Narodnoj skupštini Republike Srpske Rezoluciju o zaštiti djece u digitalnom okruženju i odgovornom korišćenju društvenih mreža, poručivši da je riječ o dokumentu koji nema političku, već duboku društvenu i životnu težinu.
Centralna poruka rezolucije jeste ograničavanje korišćenja društvenih mreža za djecu do navršene 15. godine života. Stanivuković je naglasio da dječija svijest u tom uzrastu nije dovoljno razvijena da se samostalno nosi sa algoritmima i sadržajima koji se svakodnevno plasiraju putem digitalnih platformi.
– Ovo nije pitanje da li su društvene mreže dobre ili loše, već da li je dijete od osam, deset ili četrnaest godina spremno da se samo nosi sa sistemima koji ga sistematski vode ka nasilju, primitivizmu i pogrešnim vrijednostima – rekao je Stanivuković.
On je upozorio da takvi sadržaji mogu dovesti do depresije, anksioznosti, nasilja i drugih ozbiljnih problema kod djece i mladih, ističući da rezolucija predstavlja početni dokument koji treba da otvori prostor za izgradnju zdravijeg društva. Najavio je i dodatni set mjera i zakonskih rješenja usmjerenih na zaštitu mladih.
Kockanje, rijalitiji i javni prostor
Jedna od važnih tačaka rezolucije odnosi se na borbu protiv kockanja. Stanivuković je ponovio zahtjev da se kladionice i kockarnice uklone iz blizine škola, obrazovnih, kulturnih i vjerskih ustanova, te da se zabrani njihovo reklamiranje u javnom prostoru.
– Neprihvatljivo je da maloljetnici postaju zavisnici, iako je kockanje zakonom zabranjeno – poručio je on.
Najavio je i inicijativu za potpunu zabranu rijaliti programa na teritoriji Republike Srpske, ocijenivši da oni predstavljaju ozbiljnu prijetnju moralnom i mentalnom zdravlju društva.
Govoreći o širim obrazovnim politikama, naveo je da Pokret Sigurna Srpska zagovara uvođenje školskih uniformi, zdravu ishranu u školama, zabranu pirotehnike, kao i strože sankcije za vulgarne i nasilne sadržaje na javnim manifestacijama. Posebno je upozorio i na zloupotrebu vještačke inteligencije, naglašavajući potrebu njenog zakonskog regulisanja.
– Sve ove mjere ne koštaju ništa, osim dobre volje – rekao je Stanivuković, dodajući da je sada odgovornost na narodnim poslanicima da se izjasne da li podržavaju zdravo društvo i zdravu naciju.
Uloga roditelja, škole i sistema
Rezoluciju je zajedno sa Stanivukovićem predala i narodni poslanik Maja Dragojević Stojić, koja je ocijenila da je riječ o jednoj od najvažnijih inicijativa kada je u pitanju budućnost djece i omladine.
– Problem prekomjerne upotrebe društvenih mreža pogađa gotovo svaku porodicu. Djeca i mladi provode sate na platformama poput TikToka, Instagrama i Snepčeta, izloženi sadržajima koji nude iskrivljenu sliku stvarnosti – rekla je Dragojević Stojić, ističući da to direktno utiče na mentalno zdravlje, koncentraciju i školski uspjeh.
Kao primjer uporedne prakse navela je Australiju, gdje su društvene mreže zabranjene za djecu do 16 godina, uz visoke kazne za kompanije koje ne sprovode provjeru starosti korisnika. Dodala je da slična rješenja predviđa i rezolucija u Republici Srpskoj, sa granicom od 15 godina.
Posebno je upozorila na vezu između društvenih mreža i kockanja, navodeći da influenseri često promovišu kladionice i klađenja, čime se mladi direktno usmjeravaju ka zavisnosti. Podržala je i prijedlog da se kladionice i kockarnice udalje najmanje 500 metara od osnovnih i srednjih škola.
Zabrane ili sistemska rješenja?
Ipak, u javnosti se otvara pitanje da li isključivo restriktivne mjere i zabrane mogu proizvesti i suprotan efekat – dodatni otpor među mladima i prebacivanje problematičnih sadržaja u manje kontrolisane digitalne prostore.
Stručnjaci upozoravaju da, umjesto pukog zabranjivanja, dugoročna rješenja moraju uključivati obrazovanje djece, roditelja i nastavnika, jačanje digitalne pismenosti, veću odgovornost platformi, ali i dosljednu primjenu postojećih zakona.
U tom kontekstu, predložena rezolucija otvara važno društveno pitanje, ali će njen stvarni efekat zavisiti od toga da li će zabrane biti praćene jasnim mehanizmima zaštite, edukacije i dijaloga – ili će ostati tek simbolična poruka bez dugoročnog učinka.