Na današnjem događaju u banjalučkom naselju Ada, prisustvovao je i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković.
Na pitanje novinara Buke o nedavnim napadima na LGBT aktiviste kao i ocjenu bezbjednosne situacije u Banjaluci, Stanivuković je odgovorio:
“Banjaluka je bezbjedan i siguran grad. U to nema sumnje. Svako ko želi da pravi drugačije, on hoće da pravi neku drugu predstavu koja se uklapa u njegovu politiku, njegove zamisli svijeta i samo taj vidi nasilje. U jednom gradu u kojem živi 200 000 stanovnika, desi se to. Naravno da je nulta tolerancija i da smo mi osudili to. Ministarstvo unutrašnjih poslova, ja sam često kritičar njihovog rada i pristupa, postoji vjerovatno jedan dio stručnih ljudi koji je rekao da takav događaj nije siguran i bezbjedan i nemojte da to bude. I onda je iz tog proisteklo to što se desilo. Ti koji su odgovorni, biće privedeni, odgovaraće pred svim organima i moraju odgovarati, nema sumnje u to. Ali isto tako, nemojte da nama ne date pravo da imamo stav svoje mišljenje da mi koji vodimo grad i Republiku damo svoj stav, koje vrijednosti treba da se promovišu na parkingu, u centru grada, u gradskim i republičkim institucijama. Ako neko misli drugačije, to je njegov stav.”
“Jednom mirnom izjavom, da mi neko spočitava da sam tome doprinio što drugačije mislim i tamo da neki Helsinški parlament kaže mi nećemo sarađivati s gradom. Pa, ne morate, to je njihova odluka. Ja mislim da je ta odluka isto neracionalna, kao odluka Vlade RS i predsjednika Dodika da odmah zatvarate vrata najvećim državama da imate diplomatiju. Tom Helsinškom parlamentu i tim nevladinim organizacijama grad Banjaluka je bio prijatelj po 99% tema i jedna tema gdje mi drugačije mislimo i najgori smo, ja to ne dozvoljavam, nemojte da gledamo crno bijelo.”
“Republika Srpska i srpski narod treba drugačije. Neka svijet ide tim pravcem, mi imamo svoj pravac. Nadam se da možemo imati našu posebnost i drugačiji stav. Banjaluka je bezbjedan grad, Banjaluka je slobodan grad. Te nevladine organizacije svojom nametljivošću nameću stavove manjine većini. Imate gdje u BiH pričati i čuje se i do Banjaluke, ali nemojte tražiti da Banjaluka bude glasnogovornik.”