Dani predizborne kampanje su vrijeme u kojem se političari trude da nam što više toga obećaju. Posebno oni političari koji su već na vlasti, oni obećavaju uglavnom ono što su već imali priliku ispuniti, a nisu. Nikada od njih tokom kampanje nećete čuti šta su to ranije obećali a nisu ispunili.
Zbog toga ćemo u ovom tekstu proći kroz obećanja političara iz državne vlasti koja su nam isporučivali prethodnih godina, a koja se tiču reformi u Bosni i Hercegovini i napretka ove zemlje ka Evropskoj uniji.
Bez obzira na svoj konstantan nerad, političari su građanima BiH obećavali kandidatski status za članstvo u EU. I tu nije bilo izuzetaka, obećavao ga je ko god je stigao, i iz koje god stranke na vlasti dolazio.
Uvjeram vas da ćemo...
Jedan od onih koji nam je obećavao kandidatski status i prije nego smo 2019. godine dobili Mišljenje Evropske komisije sa 14 prioriteta bio je Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH i delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
“Uvjeravam vas da ćemo iduće godine dobiti kandidatski status”, obećao je Čović novinarima u Sarajevu 26. februara 2016. godine, konstatirajući kako je put njegove zemlje ka euroatlantskim integracijama “nezaustavljiv”. Podsjećanja radi, tada je Čović bio član Predsjedništva BiH.
Iste godine, sredinom novembra, Čović je ponovio isto.
“Bilo bi neodgovorno da ne dobijemo kandidatski status veoma brzo”, kazao je tada Čović.
I predsjednik SDA Bakir Izetbegović imao je svoje momente u kojima je najavljivao kandidatski status za BiH.
Tako je u oktobru 2016. godine, prilikom sastanka u Bruxellesu sa zvaničnicima Evropske unije, najavio kandidatski status za BiH u 2017. godini.
Izetbegović je potom u maju 2018. godine ponovo najavio da će BiH dobiti kandidatski status, ali ovaj put početkom 2019. godine.
Prvi čovjek SDA nastavio je sa najavama i u junu 2021. godine, kada je nakon sastanka sa izvjestiocem Evropskog parlamenta za BiH Paulom Rangelom kazao da “BiH kandidatski status ima priliku dobiti već ove godine”.
“Uprkos izazovima, BiH je nastavila s ispunjavanjem obaveza na evropskom putu te je ostvaren značajan napredak na ispunjavanju 14 ključnih prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU”, naveo je Izetbegović krajem juna prošle godine.
O “značajnom napretku” možemo nešto kasnije, samo dok sublimiramo ko nas je još zavaravao sve ove godine.
Kandidatski status za BiH imali su običaj najaviti i aktuelni članovi Predsjedništva BiH.
Krajem januara 2019. godine kandidatski status za članstvo u EU za našu zemlju do kraja iste godine najavio je Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH.
“Aktuelna Evropska komisija ima mandat do 1. novembra i mislim da je to realan okvir u kojem možemo da dođemo do odluke Evropske komisije o kandidatskom statusu, a naravno poslije toga i pozitivnog mišljenja zemalja članica Evropske unije”, kazao je Dodik početkom 2019. godine.
Članovi Predsjedništva BiH su u septembru 2020. godine poručili da su prilikom susreta sa zvaničnicima Evropske unije dobili uvjerenja da bi “zemlja mogla dobiti kandidatski status do 2021. godine ako se nastavi sa napretkom u 14 ključnih prioriteta koje je identifikovala Evropska komisija”.
I član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović je nekoliko puta u 2020. godini uvjeravao javnost kako je realno da BiH dobije kandidatski status za članstvo u EU do kraja 2020. ili u 2021. godini.
U julu 2020. godine, nakon sastanka sa šefom Delegacije EU u BiH Johannom Sattlerom, konstatovao je da je pokrenuto rješavanje većeg broja od 14 prioriteta iz Mišljenja EK-a “te da bi veliki dio njih do jeseni mogao biti ispunjen”.
Nova jesen, nova obećanja
Stigla je i jesen 2020, a umjesto reformi, pogađate, dobili smo samo nova obećanja.
“Postigli smo što smo željeli, ubrzali smo put BiH ka EU. Ono što je za mene jako važno je da će odnos institucija EU i BiH biti kontinuiran i stalan. Na nama je da ispunimo sve obaveze iz Mišljenja Evropske komisije. Predano se moramo okrenuti poslu i, što prije uvjerimo institucije EU da radimo na 14 preporuka, tim prije ćemo dobiti kandidatski status. Ako ovako budemo radili, kao u proteklih nekoliko mjeseci, onda će to biti na ljeto iduće godine“, rekao je Džaferović u oktobru 2020. godine.
Kandidatski status najavljivao je i bivši predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić, tadašnji član SDA, a sada Naroda i pravde.
“Vijeće ministara je bilo ključni generator pozitivnih procesa i zaista očekujemo da dobijemo kandidatski status do kraja godine”, kazao je Zvizdić u martu 2019. godine.
Ni aktuelni predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija nije se ustručavao obećavati kandidatski status za našu zemlju.
“BiH radi na prioritetima iz Mišljenja EK-a. Neke od njih smo realizovali, neki su u fazi realizacije. Do kraja 2020. ćemo riješiti najveći dio važnih pitanja iz Mišljenja EK-a. Nažalost, tu ima i političkih tema gdje postoji minimalan stepen saglasnosti. Zato je teško reći da ćemo provesti sve, ali mislim da ćemo do kraja godine provesti kredibilan broj mjera zbog čega bi, prema mom mišljenju, Evropska komisija imala mogućnost da BiH dodijeli kandidatski status”, kazao je Tegeltija u julu 2020. godine.
Neumorni Tegeltija
Iste najave imao je i krajem 2020, da bi sa serijom obećanja nastavio i u 2021. godini. Kandidatski status najavljivao je i u maju, junu, julu prošle godine.
Tegeltija je s obećanjima kandidatskog statusa nastavio i u zadnjoj trećini prošle godine, čak i u vrijeme dok je njegov stranački šef Milorad Dodik bio u pohodu na državne institucije. Podsjetimo, u to vrijeme ni Parlament BiH ni Vijeće ministara nisu uopšte funkcionisali.
Naime, krajem septembra, Tegeltija je na sastanku sa ambasadorom Slovenije u BiH Damijanom Sedarom izrazio očekivanje da će BiH tokom slovenačkog predsjedavanja Evropskom unijom dobiti status kandidata. Napomenimo, šestomjesečno slovenačko predsjedavanje Vijećem Evropske unije počelo je 1. jula i trajalo je do kraja 2021 godine.
Ovo su samo neke u nizu izjava zvaničnika ove zemlje koji godinama uvjeravaju građane i građanke Bosne i Hercegovine da napredujemo na evropskom putu. Godinama unazad, političari u BiH su tokom svake godine obećavali kandidatski status za članstvo u EU, a da pritom nisu radili ništa na suštinskim reformama.
Što se tiče “kredibilnih reformskih napora”, koliko su kredibilni najbolje znaju upravo u Evropskoj uniji, čiji su zvaničnici prethodnih godina gotovo na sedmičnoj bazi ponavljali bh. vlastima da se moraju konačno uhvatiti reformskih procesa i početi raditi u korist građana, u suprotnom, kandidatskog statusa i članstva u EU na “lijepe oči” neće biti.
A poražavajuće činjenice o neradu vlasti saznat ćemo ako pogledamo procenat realiziranih preporuka iz Mišljenja EK-a.
Činjenica je da je od 14 prioriteta u potpunosti ispunjen samo jedan, i to onaj koji se odnosi na osiguranje pravilnog funkcionisanja Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje (POSP), dok je tek nekoliko prioriteta iz Mišljenja EK-a realizovano parcijalno ili se počelo ispunjavati.
Vlasti u BiH uspjele su da se dogovore da se održe izbori u Mostaru, što je dio jednog od prioriteta, ali ostatak tog prioriteta vlastodršci nisu željeli ni pogledati. Naime, u ostatku prioriteta se navodi kako je potrebno osigurati poštene izbore i transparentnost finansiranja političkih stranaka. Međutim, to im nije padalo na pamet.
Svi drugi procesi su potpuno blokirani i opstruiše se usvajanje ključnih zakona koji bi doprinijeli vladavini prava i borbi protiv korupcije.
Kada je riječ o vladavini prava, bh. političari nisu uradili ništa. Tek krajem augusta, nakon silnog pritiska međunarodne zajednice, usvojen je Zakon o javnim nabavkama, ali su i dalje na čekanju brojne druge reforme.
SNSD i HDZ u državnom Parlamentu ne žele pristati na usvajanje zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, zakona o sprečavanju sukoba interesa i zakona o sudovima u BiH.
Prijavitelji korupcije nisu zaštićeni
Također, u prioritetima Evropske komisije od bh. vlasti se zahtjeva da se konkretno radi na jačanju prevencije i borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, uključujući i borbu protiv pranja novca i terorizma.
No, prijavitelji korupcije u BiH još nisu adekvatno zaštićeni, a Federacija BiH čak nema ni usvojen Zakon o zaštiti zviždača.
Ovim vlasti jasno šalju poruku svima koji planiraju prijaviti korupciju u javnim ustanovama da će zbog toga biti progonjeni.
Depolitizacija i restrukturiranje javnih preduzeća i osiguravanje transparentnosti procesa privatizacije je također jedan od prioriteta Evropske komisije, a koji nije zanimao bh. vlasti.
Domaće vlasti nisu osigurale ni nediskriminaciju građana, koja je također jedan od prioriteta. Ovo se odnosi na presudu Suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu “Sejdić i Finci”.
Diskriminacija građana nije zanimala ni entitetske vlasti, pa tako u dva entiteta još nemamo zakone o javnom okupljanju usklađene s evropskim principima.
Ovaj zakon usvojio je samo Brčko distrikt.
Još jedan od prioriteta kojeg se bh. vlasti nisu ni dotakle je onaj koji se tiče medija.
“Garantovati slobodu izražavanja i medija i zaštitu novinara, posebno putem (a) osiguranja odgovarajućeg sudskog procesuiranja predmeta prijetnji i upotrebe nasilja nad novinarima i medijskim radnicima, i (b) osiguravanja finansijske održivosti sistema javnih RTV servisa”, glasi jedan od prioriteta iz Mišljenja EK-a.
A da je barem pročitala...
Dakle, sada se vjerovatno pitate na osnovu čega su brojni bh. političari najavljivali kandidatski status našoj zemlji svih ovih godina i na osnovu čega su tvrdili da su uložili “kredibilne reformske napore”?
Odgovor bi se mogao kriti i u činjenici da neki od državnih funkcionera nisu uopšte ni pročitali 14 prioriteta Evropske komisije.
Naime, krajem maja ove godine delegatkinja HDZ-a u Klubu Hrvata Doma naroda PSBiH Lidija Bradara, gostujući na N1 televiziji, ustvrdila je kako je Bosna i Hercegovina ispunila većinu prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije, te da su do konačnog cilja ostala samo četiri prioriteta.
Ono što je posebno zanimljivo u slučaju Bradare jeste da je ona jedan od 13 parlamentaraca koji su članovi Parlamentarnog odbora SSP-a i zajedničke Komisije za evropske integracije PSBiH. Dakle, ona bi trebala detaljno da poznaje dokle su institucije vlasti došle na putu ka Evropskoj uniji.
Trebala, isto kao što bi i građani trebali da znaju ko ih je zavaravao sve ove godine.
