Dani predizborne kampanje su
vrijeme u kojem se političari trude da nam što više toga obećaju. Posebno oni
političari koji su već na vlasti, oni obećavaju uglavnom ono što su već imali
priliku ispuniti, a nisu. Nikada od njih tokom kampanje nećete čuti šta su to
ranije obećali a nisu ispunili.
Zbog toga ćemo u ovom tekstu
proći kroz obećanja političara iz državne vlasti koja su nam isporučivali
prethodnih godina, a koja se tiču reformi u Bosni i Hercegovini i napretka ove
zemlje ka Evropskoj uniji.
Bez obzira na svoj konstantan
nerad, političari su građanima BiH obećavali kandidatski status za članstvo u
EU. I tu nije bilo izuzetaka, obećavao ga je ko god je stigao, i iz koje god
stranke na vlasti dolazio.
Uvjeram vas da ćemo…
Jedan od onih koji nam je
obećavao kandidatski status i prije nego smo 2019. godine dobili Mišljenje
Evropske komisije sa 14 prioriteta bio je Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH i
delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
“Uvjeravam vas da ćemo iduće godine
dobiti kandidatski status”, obećao je Čović novinarima u Sarajevu 26. februara
2016. godine, konstatirajući kako je put njegove zemlje ka euroatlantskim
integracijama “nezaustavljiv”. Podsjećanja radi, tada je Čović bio član
Predsjedništva BiH.
Iste godine, sredinom novembra, Čović
je ponovio isto.
“Bilo bi neodgovorno da ne dobijemo
kandidatski status veoma brzo”, kazao je tada Čović.
I predsjednik SDA Bakir Izetbegović
imao je svoje momente u kojima je najavljivao kandidatski status za BiH.
Tako je u oktobru 2016. godine,
prilikom sastanka u Bruxellesu sa zvaničnicima Evropske unije, najavio
kandidatski status za BiH u 2017. godini.
Izetbegović je potom u maju 2018.
godine ponovo najavio da će BiH dobiti kandidatski status, ali ovaj put
početkom 2019. godine.
Prvi čovjek SDA nastavio je sa
najavama i u junu 2021. godine, kada je
nakon sastanka sa izvjestiocem Evropskog parlamenta za BiH Paulom Rangelom
kazao da “BiH kandidatski status ima priliku dobiti već ove godine”.
“Uprkos izazovima, BiH je nastavila s
ispunjavanjem obaveza na evropskom putu te je ostvaren značajan napredak na
ispunjavanju 14 ključnih prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu
BiH za članstvo u EU”, naveo je Izetbegović krajem juna prošle godine.
O “značajnom napretku” možemo nešto kasnije,
samo dok sublimiramo ko nas je još zavaravao sve ove godine.
Kandidatski status za BiH imali su
običaj najaviti i aktuelni članovi Predsjedništva BiH.
Krajem januara 2019. godine
kandidatski status za članstvo u EU za našu zemlju do kraja iste godine najavio
je Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH.
“Aktuelna Evropska komisija ima
mandat do 1. novembra i mislim da je to realan okvir u kojem možemo da dođemo
do odluke Evropske komisije o kandidatskom statusu, a naravno poslije toga i
pozitivnog mišljenja zemalja članica Evropske unije”, kazao je Dodik početkom
2019. godine.
Članovi Predsjedništva BiH su u
septembru 2020. godine poručili da su prilikom susreta sa zvaničnicima Evropske
unije dobili uvjerenja da bi “zemlja mogla dobiti kandidatski status do 2021.
godine ako se nastavi sa napretkom u 14 ključnih prioriteta koje je
identifikovala Evropska komisija”.
I član Predsjedništva BiH Šefik
Džaferović je nekoliko puta u 2020. godini uvjeravao javnost kako je realno da
BiH dobije kandidatski status za članstvo u EU do kraja 2020. ili u 2021.
godini.
U julu 2020. godine, nakon sastanka
sa šefom Delegacije EU u BiH Johannom Sattlerom, konstatovao je da je pokrenuto
rješavanje većeg broja od 14 prioriteta iz Mišljenja EK-a “te da bi veliki dio
njih do jeseni mogao biti ispunjen”.
Nova jesen, nova obećanja
Stigla je i jesen 2020, a umjesto
reformi, pogađate, dobili smo samo nova obećanja.
“Postigli smo što smo željeli,
ubrzali smo put BiH ka EU. Ono što je za mene jako važno je da će odnos
institucija EU i BiH biti kontinuiran i stalan. Na nama je da ispunimo sve
obaveze iz Mišljenja Evropske komisije. Predano se moramo okrenuti poslu i, što
prije uvjerimo institucije EU da radimo na 14 preporuka, tim prije ćemo dobiti
kandidatski status. Ako ovako budemo radili, kao u proteklih nekoliko mjeseci,
onda će to biti na ljeto iduće godine“, rekao je Džaferović u oktobru 2020.
godine.
Kandidatski status najavljivao je i
bivši predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić, tadašnji član SDA, a
sada Naroda i pravde.
“Vijeće ministara je bilo ključni
generator pozitivnih procesa i zaista očekujemo da dobijemo kandidatski status
do kraja godine”, kazao je Zvizdić u martu 2019. godine.
Ni aktuelni predsjedavajući Vijeća
ministara BiH Zoran Tegeltija nije se ustručavao obećavati kandidatski status
za našu zemlju.
“BiH radi na prioritetima iz
Mišljenja EK-a. Neke od njih smo realizovali, neki su u fazi realizacije. Do
kraja 2020. ćemo riješiti najveći dio važnih pitanja iz Mišljenja EK-a.
Nažalost, tu ima i političkih tema gdje postoji minimalan stepen saglasnosti.
Zato je teško reći da ćemo provesti sve, ali mislim da ćemo do kraja godine
provesti kredibilan broj mjera zbog čega bi, prema mom mišljenju, Evropska
komisija imala mogućnost da BiH dodijeli kandidatski status”, kazao je
Tegeltija u julu 2020. godine.
Neumorni Tegeltija
Iste najave imao je i krajem 2020, da
bi sa serijom obećanja nastavio i u 2021. godini. Kandidatski status
najavljivao je i u maju, junu, julu prošle godine.
Tegeltija je s obećanjima
kandidatskog statusa nastavio i u zadnjoj trećini prošle godine, čak i u
vrijeme dok je njegov stranački šef Milorad Dodik bio u pohodu na državne
institucije. Podsjetimo, u to vrijeme ni Parlament BiH ni Vijeće ministara nisu
uopšte funkcionisali.
Naime, krajem septembra, Tegeltija je
na sastanku sa ambasadorom Slovenije u BiH Damijanom Sedarom izrazio očekivanje
da će BiH tokom slovenačkog predsjedavanja Evropskom unijom dobiti status
kandidata. Napomenimo, šestomjesečno slovenačko predsjedavanje Vijećem Evropske
unije počelo je 1. jula i trajalo je do kraja 2021 godine.
Ovo su samo neke u nizu izjava
zvaničnika ove zemlje koji godinama uvjeravaju građane i građanke Bosne i
Hercegovine da napredujemo na evropskom putu. Godinama unazad, političari u BiH
su tokom svake godine obećavali kandidatski status za članstvo u EU, a da
pritom nisu radili ništa na suštinskim reformama.
Što se tiče “kredibilnih reformskih
napora”, koliko su kredibilni najbolje znaju upravo u Evropskoj uniji, čiji su
zvaničnici prethodnih godina gotovo na sedmičnoj bazi ponavljali bh. vlastima
da se moraju konačno uhvatiti reformskih procesa i početi raditi u korist
građana, u suprotnom, kandidatskog statusa i članstva u EU na “lijepe oči” neće
biti.
A poražavajuće činjenice o neradu
vlasti saznat ćemo ako pogledamo procenat realiziranih preporuka iz Mišljenja
EK-a.
Činjenica je da je od 14 prioriteta u
potpunosti ispunjen samo jedan, i to onaj koji se odnosi na osiguranje
pravilnog funkcionisanja Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje
(POSP), dok je tek nekoliko prioriteta iz Mišljenja EK-a realizovano parcijalno
ili se počelo ispunjavati.
Vlasti u BiH uspjele su da se
dogovore da se održe izbori u Mostaru, što je dio jednog od prioriteta, ali
ostatak tog prioriteta vlastodršci nisu željeli ni pogledati. Naime, u ostatku
prioriteta se navodi kako je potrebno osigurati
poštene izbore i transparentnost finansiranja političkih stranaka.
Međutim, to im nije padalo na pamet.
Svi drugi procesi su potpuno
blokirani i opstruiše se usvajanje ključnih zakona koji bi doprinijeli
vladavini prava i borbi protiv korupcije.
Kada je riječ o vladavini prava, bh.
političari nisu uradili ništa. Tek krajem augusta, nakon silnog pritiska
međunarodne zajednice, usvojen je Zakon o javnim nabavkama, ali su i dalje na
čekanju brojne druge reforme.
SNSD i HDZ u državnom Parlamentu ne
žele pristati na usvajanje zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH,
zakona o sprečavanju sukoba interesa i zakona o sudovima u BiH.
Prijavitelji korupcije nisu zaštićeni
Također, u prioritetima Evropske
komisije od bh. vlasti se zahtjeva da se konkretno radi na jačanju prevencije i
borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, uključujući i borbu protiv
pranja novca i terorizma.
No, prijavitelji korupcije u BiH još
nisu adekvatno zaštićeni, a Federacija BiH čak nema ni usvojen Zakon o zaštiti
zviždača.
Ovim vlasti jasno šalju poruku svima
koji planiraju prijaviti korupciju u javnim ustanovama da će zbog toga biti
progonjeni.
Depolitizacija i restrukturiranje
javnih preduzeća i osiguravanje transparentnosti procesa privatizacije je
također jedan od prioriteta Evropske komisije, a koji nije zanimao bh. vlasti.
Domaće vlasti nisu osigurale ni
nediskriminaciju građana, koja je također jedan od prioriteta. Ovo se odnosi na
presudu Suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu “Sejdić i Finci”.
Diskriminacija građana nije zanimala
ni entitetske vlasti, pa tako u dva entiteta još nemamo zakone o javnom
okupljanju usklađene s evropskim principima.
Ovaj zakon usvojio je samo Brčko
distrikt.
Još jedan od prioriteta kojeg se bh.
vlasti nisu ni dotakle je onaj koji se tiče medija.
“Garantovati slobodu izražavanja i
medija i zaštitu novinara, posebno putem (a) osiguranja odgovarajućeg sudskog
procesuiranja predmeta prijetnji i upotrebe nasilja nad novinarima i medijskim
radnicima, i (b) osiguravanja finansijske održivosti sistema javnih RTV
servisa”, glasi jedan od prioriteta iz Mišljenja EK-a.
A da je barem pročitala…
Dakle, sada se vjerovatno pitate na
osnovu čega su brojni bh. političari najavljivali kandidatski status našoj
zemlji svih ovih godina i na osnovu čega su tvrdili da su uložili “kredibilne
reformske napore”?
Odgovor bi se mogao kriti i u
činjenici da neki od državnih funkcionera nisu uopšte ni pročitali 14
prioriteta Evropske komisije.
Naime, krajem maja ove godine
delegatkinja HDZ-a u Klubu Hrvata Doma naroda PSBiH Lidija Bradara, gostujući na N1 televiziji, ustvrdila je kako
je Bosna i Hercegovina ispunila većinu prioriteta iz Mišljenja Evropske
komisije, te da su do konačnog cilja ostala samo četiri prioriteta.
Ono što je posebno zanimljivo u
slučaju Bradare jeste da je ona jedan od 13 parlamentaraca koji su članovi Parlamentarnog odbora SSP-a i zajedničke
Komisije za evropske integracije PSBiH. Dakle, ona bi trebala detaljno da
poznaje dokle su institucije vlasti došle na putu ka Evropskoj uniji.
Trebala, isto kao što bi i građani
trebali da znaju ko ih je zavaravao sve ove godine.