Novi migrantski pakt Unije mogao bi imati dalekosežne posljedice za zemlje izvan EU
Evropska unija od sredine naredne godine uvodi najopsežnije promjene migrantske politike u posljednjem desetljeću. Ministri unutarnjih poslova država članica u Briselu su postigli dogovor o ključnim uredbama koje čine osnovu novog Pakta o migracijama, čime je otvoren put završnim pregovorima s Evropskim parlamentom.
Suština reforme je jasna: strože kontrole, brže procedure i veći fokus na vraćanje migranata koji ne dobiju pravo boravka. I dok Unija nastoji rasteretiti svoje članice, posljedice tih odluka mogle bi se snažno preliti na zemlje zapadnog Balkana, a posebno na Bosnu i Hercegovinu.
Ubrzani azil
Jedan od centralnih elemenata novog pakta je uspostava tzv. fonda solidarnosti, iz kojeg će se pomagati državama članicama koje su pod najvećim migrantskim pritiskom – prije svega Italiji, Grčkoj, Španiji i Kipru.
Pomoć se može realizirati na tri načina: finansijskim uplatama, tehničkom podrškom ili prihvatom tražitelja azila. No, istovremeno je dijelu zemalja, među kojima su Hrvatska, Austrija i Poljska, omogućeno potpuno ili djelomično izuzeće od tih obaveza, uz obrazloženje da su i same bile izložene migrantskom pritisku prethodnih godina.
Takva “fleksibilna solidarnost” u praksi znači da teret migracija ostaje koncentriran na rubnim područjima EU – i neposredno izvan njih.
EU je prvi put uspostavila jedinstvenu listu tzv. sigurnih zemalja porijekla, čiji će državljani znatno teže dobiti međunarodnu zaštitu. Na listi su, između ostalih, Maroko, Tunis, Egipat, Indija i Kosovo.
Zahtjevi njihovih državljana rješavat će se već na granici, u ubrzanoj proceduri, s velikom vjerovatnoćom odbijanja. Time se dodatno smanjuje mogućnost zadržavanja u državama članicama, ali se istovremeno povećava pritisak na zemlje tranzita.
Nova pravila posebno pooštravaju politiku vraćanja migranata. Predviđena je mogućnost uspostave centara za povratak u trećim zemljama, s kojima EU ima posebne sporazume.
Migranti koji dobiju nalog za deportaciju morat će ostati dostupni vlastima, dati biometrijske podatke i ne smiju pružati otpor. Odbijanje saradnje ili pokušaj opstrukcije deportacije bit će kažnjiv zatvorskim kaznama u svim državama članicama.
Cilj je povećati efikasnost sistema, budući da se danas tek petina izdatih naloga za deportaciju u EU zaista i provede.
BiH u nezavidnoj poziciji
Posebnu zabrinutost izaziva odluka o tzv. sigurnim trećim zemljama. Države članice moći će odbiti zahtjev za azil ako je migrant prethodno prošao kroz zemlju u kojoj je mogao zatražiti zaštitu – bez obzira na to ima li s tom zemljom ikakvu ličnu ili pravnu vezu.
U tom kontekstu, Bosna i Hercegovina se pojavljuje kao potencijalni “slijepi kolosijek” nove evropske migrantske politike. Postoji realna opasnost od ponovnog nakupljanja migranata uz granicu s Hrvatskom, bez jasnog mehanizma njihovog daljnjeg kretanja ili povratka.
Između odvraćanja i nove krize
Brisel računa da će stroža pravila obeshrabriti dio potencijalnih migranata da uopće krenu prema EU. No, iskustva iz prethodnih migrantskih valova pokazuju da se rute često prilagođavaju, a pritisak preusmjerava na zemlje izvan Unije.
Za Bosnu i Hercegovinu, koja je već jednom platila cijenu neusklađene evropske politike, nova pravila znače dodatni rizik – humanitarni, sigurnosni i politički. Hoće li se taj rizik pretvoriti u novu krizu, ovisit će ne samo o Briselu, već i o spremnosti domaćih institucija da reagiraju na vrijeme.