Stranka, to sam ja. To je, čini se, zvijezda vodilja brojnih političara u Bosni i Hercegovini, posebno onih koji decenijama suvereno vladaju političkim, ali i stranačkim životom. Tako neki od njih trebaju i dodatnu potvrdu da su šefovi stranaka i to na način da uz naziv stranke stoji njihovo ime. Jedan od njih je i Milorad Dodik predsjednik stranke „Savez nezavisnih socijaldemokrata – SNSD Milorad Dodik“.
On je najpopularniji političar u stranci na čijem je čelu od njenog osnivanja i te je činjenice i te kako svjestan. No, očito da sumnja u popularnost stranačkih kolega i moć poistovjećivanja birača sa SNSD-om ukoliko se tu ne pominje Dodik. Zato je od prvog dana kampanje njeno glavno lice, političke poruke i predstavljanje kandidata radi na stranačkim i javnim skupovima, ali i putem društvenih mreža. U nekim zajednicama čak se na pojedinim bilbordima ne promovišu kandidati za načelnike već upravo Milorad Dodik koji nije kandidat. Na ulazu u Pale za koje se ove godine vodi najjača politička bitka do sada osvanuo je bilbord na kojem su portreti Milorada Dodika i Nedeljka Čubrilovića (lider DEMOS-a). Uz natpis – Paljani biraju.
Zašto se plaća skupo oglašavanje osoba koje nisu kandidati pitamo stručnjakinju za odnose s javnošću i političke komunikacije Paulinu Janusz.
„Lideri stranaka imaju prepoznatljivost i obično relativno visoke rejtinge popularnosti, dakle one stvari koje često nedostaju kandidatima na nižim nivoima. Poruka je ovdje jasna: ako ne znaš ko sam ja, ali voliš Milorada Dodika, onda glasaj za mene jer to ti dođe na isto kao da si glasao za Dodika. Ovo je vidljivo već godinama, pogotvo na opštim izborima, kada liste redovno nose imena lidera da glasačimo -olakšaju– odluku“, kaže Janusz za Buku.
Ovaj „recept“ po kojem se birači uvjeravaju da biraju lidere stranaka a ne kanadidate iz svoje lokalne zajednice nije novost. U zemlja regije političari prave slične poteze.
„Pogotovo je ovo vidljivo u Srbiji, gdje je Aleksandar Vučić zbog svoje popularnosti na maltene svakom plakatu na opštim i lokalnim izborima, iako formalno on u njima ne učestvuje. Druga važna stvar jeste, da je lider stranke obično popularniji od same stranke. Jer u stranci ima svakakvih ljudi, ima onih koji su nam dragi, ali i nekih „preletača“ ili osoba za kojima se vuku afere. Zato je poželjno da dobiješ podršku lidera lično, a ne samo stranke. Zato i imate tokom kampanje turneje lidera po cijeloj BiH kako bi se oni na terenu uslikali, ako ne sa svima, onda barema s onim najperspektivnijim kandidatima“, dodaje naša sagovornica.
Promocija lidera stranaka, a ne kandidata nije obilježje samo regionalnog političkog komuniciranja. To je ranije oproban recept koji je nekima donio dobre rezultate.
„Još 1989, na prvim slobodnim izborima u Poljskoj, svi su se kandidati slikali za plakate s Lehom Valensom i to im je bio praktično garant ulaska u parlament. S druge strane, imali smo ove godine izbore u Francuskoj, gdje je Emmanuel Macron bio nevidljiv tokom kampanje sopstvene stranke, jer bio na vrhu rankinga nepopularnih političara. Dakle, lider može da pomogne, ali može i da odmogne. Sve je stvar procijene“, govori Janusz.
Očito je da su komunikacijski stručnjaci koji rade za SNSD-Milorad Dodik procijenili da bi njegovo pojavljivanje u kampanji ili potpuno guranje kandidata u drugi plan moglo pomoći stranci. Ipak, forsiranje lidera nije uvijek pozudana metoda pridobijanja glasača. Nekada to može proizvesti štetu.
„Pogovoto sad, na lokalnim izborima, ja sam primjetila neke stranačke kandidate, koji ciljano izbjegavaju stranačka obilježija na svojim izbornim materijalima, jer je njihova procjena upravo obrnuta: da će im stranka i njen lider odnijeti veliku količinu glasova. I sama sam radila na ovakvim kampanjama, gdje je glavni strateški problem bio: kako da se što manje asociramo sa strankom. Prosto na lokalu, u malim sredinama, ima ljudi koji su mnogo popularni sami po sebi i njima ta velika politika donosi samo štetu“, pojašnjava Janusz.
Mujagić: Borba za Pale će biti gladijatorska
SNSD nema praksu da u svakom gradu plaća bilborde sa kojih se građanima poručuje da biraju između Dodika i predsjednika stranke iz koje dolazi drugi najozbiljniji kandidat. Ideja je potekla sa Pala gdje, očito, SNSD želi ostvariti novu pobjedu i osvojiti treći uzastopni načelnički mandat. Ovaj put će biti teže jer su promijenili kandidata – aktuelnog načelnika Boška Jugovića kojeg iz načelničke fotelje šalju u odborničke klupe. Drugi ozbiljan problem je kandidatura iskusnog Dejana Kojića, kadra DEMOS-a stranke koja je prije nekoliko mjeseci izbačena iz paljanske vlasti.
Sadašnji kandidat SNSD-a Damjan Škipina nije anoniman jer je trenutno narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske i direktor Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, ali očito da nije popularan koliko stranka želi.
„Ovo je već drugi bilbord na Palama koji šalje poruku da će borba za Pale biti gladijatorska“, kaže za Buku profesorica Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Nermina Mujagić.
Da se ove godine vodi ozbiljna politička bitka svjedoči i potez DEMOS-a koji je uzvratio bilbordom na kojem je prikazan njihov kandidat Dejan Kojić i predsjednik Nadzornog odbora Olimpijskog centra Jahorina, direktor javnog preduzeća “Sarajevo- gas” i počasni konzul Bjelorusije. Uz njihove fotografije stoji poruka koju smo prvo vidjeli na bilbordu SNSD-a – Paljani biraju.
„Opozicija je reagovala tako što je plakatnom porukom željela ukazati da je Škipina marioneta u stranci, te da zapravo Elek drži konce u rukama. Autori plakata dramatizacijom i kršenjem kodeksa reklamiranja, tj. prikazivanjem šefova stranaka na plakatima zbunjuju birače jer se njihovi interesi ne mogu zadržati u okviru samog procesa lokalnih izbora. Žalosno je kako naši političari potcjenjuju političko pamćenje, i koliko potiču birače da “uživaju” u njihovoj političkoj okrutnosti i pohlepi. Odricanje od “paljanske politike” Dodiku je nekad davno pomoglo da postane vidljiv na političkoj sceni i za to je bio nagrađen ne samo od domaće već i od međunarodne javnosti“, kaže Mujagić.
Dok biračima šalju poruke da biraju između Milorada Dodika i manje popularnog Nedeljka Čubrilovića, istovremeno to može biti jasna poruka da se budući načelnici neće pitati u svom radu već da će samo biti implementatori naloga šefova partije. To je loša poruka i signal da se u tim slučajevima obesmišljava lokalni nivo vlasti, ukoliko se i na lokalu pita jedna osoba – predsjednik stranke.