foto BUKA
U presudi vijeća u predmetu “Kovačević protiv Bosne i Hercegovine” Evropski sud za ljudska prava je, sa šest glasova za i jednim protiv, odlučio da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12. (opšta zabrana diskriminacije) uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima zbog toga što g. Kovačević nije adekvatno zastupljen u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.
Sud je utvrdio da trenutni politički sistem daje prednost etničkoj zastupljenosti u odnosu na političke, ekonomske, društvene, filozofske i druge faktore, što pojačava etničke podjele u zemlji i potkopava demokratski karakter izbora. „Konstitutivni narodi“ očigledno uživaju povlašten položaj u sadašnjem sistemu, stoji u presudi.
U samom saopštenju za javnost, u fusnoti se navodi da, u skladu sa članovima 43. i 44. Konvencije, presuda vijeća nije konačna. U roku od tri mjeseca od dana uručenja ove presude, svaka stranka može zahtijevati da se predmet iznese pred Veliko vijeće. Takav zahtjev, ukoliko do njega dođe, razmatra odbor od pet sudija. Ako odbor prihvati zahtjev, Veliko vijeće odlučuje o predmetu presudom koja je konačna. Ako odbor odbije zahtjev, presuda vijeća postaje konačna tog dana. Konačna presuda Suda dostavlja se Komitetu ministara Vijeća Evrope koji nadgleda njeno izvršenje.
U dijelu “osnovne činjenice”, navodi se kako Ustav BiH pravi razliku između sljedećih kategorija stanovništva: “konstitutivnih naroda” (Bošnjaci, Hrvati i Srbi) i “ostalih i građana Bosne i Hercegovine” (pripadnika etničkih manjina i onih koji se ne izjašnjavaju o pripadnosti bilo kojoj etničkoj grupi).
Za određivanje etničke pripadnosti nisu potrebni nikakvi objektivni kriterijumi kao što su jezik ili religija; ljudi sami o tome odlučuju. Odredbe koje daju privilegije “konstitutivnim narodima” – tri dominantne etničke grupe – uvrštene su u Ustav nakon što su usaglašeni osnovni principi Dejtonskog sporazuma, navodno zbog insistiranja nekih od strana. Na državnom nivou uvedeni su aranžmani podjele vlasti. Na primjer, gornji dom državnog parlamenta, Dom naroda, sastoji se od pet Bošnjaka i pet Hrvata iz Federacije i pet Srba iz Republike Srpske. Predsjedništvo čine tri člana: jedan Bošnjak i jedan Hrvat iz Federacije i jedan Srbin iz Republike Srpske.
“Samo osobe koje se izjasne da pripadaju jednoj od tri dominantne etničke grupe imaju pravo kandidovanja za Dom naroda i Predsjedništvo. Štaviše, u izboru srpskih članova Doma naroda (posrednim izborima) i Predsjedništva (neposrednim izborima) mogu sudjelovati samo birači sa prebivalištem u Republici Srpskoj, dok u izboru bošnjačkih i hrvatskih pripadnika tih institucija mogu sudjelovati samo birači sa prebivalištem u Federaciji. Nasuprot tome, na izborima za Predstavnički dom (donji dom državnog parlamenta) nema etničkog kriterija.
“G. Kovačević se etnički ne izjašnjava. Živi u Sarajevu koje se nalazi u Federaciji. Naveo je da kandidati koji najbolje zastupaju njegove političke stavove nisu bili iz “odgovarajućeg” entiteta i/ili “odgovarajućeg” etničkog porijekla, tako da nije mogao glasati za njih na parlamentarnim i predsjedničkim izborima 2022. godine.” stoji u presudi.
Sud je naveo da se podnosilac apelacije u suštini žali da zbog aranžmana podjele vlasti, Bosna i Hercegovina nije istinska demokratija, već “etnokratija“ u kojoj je etnička pripadnost – a ne državljanstvo – ključna za osiguranje moći i kontrolu resursa i u kojoj tri dominantne etničke grupe kontrolišu državne institucije u cilju ostvarenja svojih interesa, a svi drugi su građani drugog reda.
Sud je uzeo u obzir istorijski kontekst, prije svega da je cilj spornih aranžmana podjele vlasti bio okončanje brutalnog sukoba obilježenog genocidom i „etničkim čišćenjem”. Priroda sukoba je bila takva da se nije mogao osigurati mir bez pristanka na “konstitutivne narode”. Stoga se ne može isključiti da bi postojanje gornjeg doma sastavljenog samo od predstavnika tri dominantne etničke grupe bilo prihvatljivo u kontekstu Bosne i Hercegovine, pod uslovom da su ovlaštenja Doma naroda ograničena na precizno, usko i strogo definisane vitalne nacionalne interese “konstitutivnih naroda“.
Međutim, donošenje svih zakona zahtijeva saglasnost Doma naroda.
Iz tog razloga, u njemu moraju biti zastupljeni svi segmenti društva. Trenutno uređenje daje prednost etničkoj zastupljenosti u odnosu na političke, ekonomske, socijalne, filozofske i druge faktore, što pojačava etničke podjele u zemlji i potkopava demokratski karakter izbora.
Sud nije našao nijedan razlog da odstupi od svoje sudske prakse, posebno od presuda Sejdić i Finci, Zornić i Pilav, u kojima je Sud utvrdio diskriminaciju osoba koje ne pripadaju „konstitutivnim narodima“ u Bosni i Hercegovini, i onih koji ne ispunjavaju kombinaciju uslova etničkog porijekla i mjesta prebivališta u pogledu njihovog prava da se kandiduju za Dom naroda i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Sud je takođe naveo da se Komitet ministara Vijeća Evrope 7. juna 2023. godine bavio statusom izvršenja presuda iz grupe Sejdić i Finci i donio odluku po tom pitanju.
Konačno, iako Konvencija nije zabranila državama članicama da različito tretiraju različite kategorije stanovništva kako bi ispravile “stvarnu nejednakost” među njima, nijedan od “konstitutivnih naroda” nije bio u položaju ugrožene manjine. Naprotiv, “konstitutivni narodi” očigledno uživaju povlašten položaj u trenutnom političkom sistemu.
Sud je stoga odlučio da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12. u vezi sa pritužbom podnosioca apelacije koja se ticala sastava Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
Slaven Kovačević se žalio i na to da je na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine njegov izbor bio ograničen na one kandidate koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci i Hrvati, jer samo stanovnici Republike Srpske imaju pravo glasati za one kandidate koji se izjašnjavaju kao Srbi.
Pored toga, oni koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici “konstitutivnih naroda” nemaju uopšte pravo da se kandiduju na izborima za Predsjedništvo.
Podnosilac smatra da je zbog takve kombinacije teritorijalnih i etničkih kriterija njegovo zakonsko pravo glasa ograničeno na način koji ga diskriminiše prema mjestu prebivališta i na etničkoj osnovi.
“Pošto je Sud već utvrdio da ova kombinacija teritorijalnih i etničkih kriterija predstavlja diskriminaciju protivnu članu 1. Protokola br. 12. u kontekstu učešća na izborima za Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, zaključio je da isto važi i za glasanje na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine” objavljeno je.
Prije svega, podnosilac apelacije nije imao mogućnost da glasa za kandidate koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici “konstitutivnih naroda” (pošto oni nemaju pravo da se kandiduju). Nadalje, budući da mu je prebivalište u Federaciji, podnosilac nije imao pravo da glasa za kandidate koji su se izjasnili kao Srbi. Stoga, za razliku od Bošnjaka i Hrvata u Federaciji i Srba u Republici Srpskoj, podnosilac nije adekvatno zastupljen u kolektivnom Predsjedništvu.
Njega dakle, smatrao je sud, različito tretiraju prema mjestu prebivališta i na etničkoj osnovi. Sud je pritom naveo da je Predsjedništvo političko tijelo države, a ne entiteta.
Njegova politika i odluke tiču se svih građana Bosne i Hercegovine, bilo da žive u Federaciji, Republici Srpskoj ili Brčko Distriktu. Osim toga, Sud je zauzeo stav da stvarna politička demokratija, zasnovana na slobodnom pravu glasa, najbolje doprinosi očuvanju mira i dijaloga. Stoga, glasanje na izborima mora biti zasnovano na političkom, a ne na etničkom kriteriju. Čak i kada bi se zadržao neki vid etničkog predstavljanja, on bi morao biti sekundaran političkom predstavljanju, ne bi smio diskriminisati “ostale i građane Bosne i Hercegovine” i morao bi uključivati etničku zastupljenost na nivou cijele države.