Teško je u uvjetima taškog socijalnog stanja, određenog nezaposlenošću, siromaštvom, korupcijom i beznađem očekivati politički entuzijazam birača. Vlast je učinila sve da im ogadi bavljenje politikom kao javnim poslom, čuvajući tu privilegiju samo za uski krug partijskih poslušnika. S druge strane, upravo teško stanje izraženo u brojkama od pola miliona nezaposlenih i oko milion siromašnih ljudi u BiH, ukazuje na neodrživost dosadašnjeg koncepta vlasti i neminovnost promjena. No, promjena opcije na izborima morala bi podrazumijevati prethodnu spremnost na mijenjanje samog sebe. Da li su naši birači spremni da promijene sebe kako bi mijenjali vlast?
Razvlačenje pameti
Sudeći prema dosadašnjem ponašanju ljudi, većina je zabrinuta i strahuje od sutrašnjice, no još uvijek je spremna da šuti, trpi i strepi. U toj šutnji, trpnji i strepnji aktualna vlast nalazi svoju izbornu šansu. Još kad na to doda niz novih strahova, garniranih ostrašćenim nacionalizmom, prijetnjama novim sukobima, manipulacijama nikad kraja… Svjedoci smo sve radikalnije političke retorike, iako je kampanja na početku. Razvuci im pamet i ne brini za izborni uspjeh, oprobana je formula i dominantna izborna strategija do sada vladajućih stranačkih oligarhija. Ona bi trebalo da osigura kontinuitet dvodecenijske tragi-politike koja je zasnovana na sukobima, siromašenju većine i enormnom bogaćenju manjine. Samo u takvim okolnostima parlamentarci mogu zarađivati oko 100 000 maraka, a da ne moraju ništa reći, niti kome odgovarati za svoj nerad i neuspjeh. Samo u takvim okolnostima moguća je pljačka javnih dobara, bahata vlast! Za njih su, naravno, glasali i oni siromašni, koji nakon svakih izbora postaju još siromašniji. Začarani krug apsurda do sada se nesmetano širio uvlačeći u svoj vrtlog nove duše naivnih. Hoće li sad stati to kolo – zlokolo?
Prekinute misli
Perverzni plemenski ples manipulatora sa masama, nove političke snage pokušavaju prekinuti ukazivanjem na egzistencijalne probleme, pljačkašku privatizaciju, uništenu privredu, pohlepu i bahatost dosadašnjih vlastodržaca. No, od stalnog ponavljanja riječi se često izližu i počnu zvučati kao fraze. U tome je, zapravo, opasnost da svako kritičko mišljenje može biti prekinuto pozivima na mržnju i huškanjem na nove sukobe. A onda se ne može misliti o izlasku iz krize učenjem, znanjem, radom, organizacijom, izgradnjom Države i društva. Hoće li nove političke snage naći adekvatan način komunikacije i trgnuti ljude iz letargije, animirati ih da učine nešto za sebe? Shvataju li ljudi da ovogodišnji izbori nisu samo igra 39 političkih stranaka i 11 koalicija, 778 kandidatskih lista i 8.370 kandidata. Igra je to, u kojoj se traže rješenja, donose odluke, preuzima odgovornost, a to traži mišljenje i aktivizam najmanje 3.126 599 registriranih glasača. Igra osiguranja boljeg života traži neprekidnu mentalnu i fizičku aktivnost svih ljudi u BiH, i to svih 365 dana u godini. Probudi se, nešto se dešava – i tvoja se sudbina rješava, zakašnjela je pjesnička budnica, koja je sada zvono za uzbunu.
Iz toplog ljeta ušli smo u vrelu izbornu jesen, a onda čemo i u hladnu postizbornu zimu sive bosanskohercegovačke zbilje. Hoćemo li se tada sa sjetom prisjećati još jedne propuštene šanse za promjene, ili ćemo biti obuzeti pospremanjem zapuštenog. I… šta će nas tada grijati?