Dvodnevni sastanak političkih direktora zemalja članica Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira počeo je u srijedu u Sarajevu. Tema razgovora je politička situacija u državi, a uoči sastanka u medijima se pojavila informacija o mogućem zatvaranju kancelarije OHR-a.
Premda je to najmanje izvjesna opcija, postojanje OHR-a trebalo bi da bude okončano uoči pristupanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji, to bi trebalo da bude jedan od uslova za postajanjem dijela evropske porodice, baš poput izmjena diskriminatornog Ustava BiH.
No, sagovornici Buke saglasni su da BiH nije ni blizu ispunjavanja 5+2 uslova za zatvaranje OHR-a, te da bi preuranjene akcije mogle nanijeti štetu.
Novinarka Gordana Katana za Buku kaže kako je evidentan izraziti pad autoriteta i uloge koju je visoki predstavnik imao kako vrhovni tumač i zaštitnik Dejtonskog mirovnog sporazuma.
„Stoga je i uloga OHR-a , prema mom mišljenju, više simbolička u smislu da građanima ove zemlje daje nadu da neće biti ugrožen ovaj fragilni mir u kojem živimo“, kaže Katana.
Dodaje da Bosna i Hercegovina sa trenutnim ustavnim uređenjem i političkom situacijom nije spremna za gašenje OHR-a. Brojni političari u BiH, primarno predstavnici vlasti u Republici Srpskoj posljednih godina uvjeravaju javnost da bi politički odnosi u BiH bili bolji kada bi se zatvorila kancelarija visokog predstavnika.
„To su samo lažni izgovori. Jer sjetimo se kako je Kristian Švarc Šiling svoj mandat prespavao, ništa aktivniji do samog kraja mandata nije bio ni Valentin Inzko pa ipak nismo zabilježili nikakve pozitivne pomake u ispunjavanju uvjeta koji bi doveli do zatvaranja OHR-a“, kaže Katana.
Zatvaranje OHR-a u ovom trenutku bi, smatra Katana, moglo imati dalekosežne negativne posljedice po BiH.
Asim Mujkić, univerzitetski profesor za Buku kaže kako institucija visokog predstavnika u BiH zamjenjuje fundamentalni koncezus na kojem počiva jedna država. Zatvaranje kancelarije OHR-a ne vidi kao dobru ideju.
„Trenutno ukidanje institucije visokog predstavnika značilo bi potpuno otvaranje Bosne i Hercegovine vanjskim politikama njenih susjeda, u prvom redu Srbije i Vučićevog režima. Ti pritisci i ti modusi operiranja i sada postoje, međutim bez visokog predstavnika bi to bilo izraženije“, kaže Mujkić.
Političari okupljeni oko glavnih narativa Milorada Dodika poput ministra sigurnosti BiH i lidera DNS-a Nenada Nešića prisustvo visokog predstavnika u BiH ocjenjuju kao kolonijalizam.
„Ovi koji govore kako institucija visokog predstavnika potvrđuje kolonijalni status BiH, ustvari kriju činjenicu da bi BiH bez te institucije funkcionirala djelimično kao kolonija Srbije“, dodaje Mujkić.
Akademik Slavo Kukuć za Buku kaže da bi zatvaranje OHR-a značilo istu grešku koju su SAD napravile 2006. kada su usljed naleta rasta građanske političke opcije u FBiH i afirmisanja Milorada Dodika kao američke uzdanice odlučile fokus skrenuti sa dešavlja u BiH, okrenuvši se drugim dijelovima svijeta.
„Značilo bi osvajanje prostora za dalju radikalizaciju ionako radikalne političke scene, nism siguran da bi to bio dobar izbor i sretno rješenje za Bosnu i Hercegovinu. Dok imamo ovakvu političku paradigmu koju karakteriziraju etnonacionalisti svih provenijencija, ja ne vjerujem da imamo realne preptostavke za ispunjavanje tih zadaća“, ocjenjuje Kukić.
Ukidanje OHR-a u ovom trenutku značilo bi prepuštanje sudbine države partijskim poglavicama u ruke a to bi u osnovi značilo da bi perje letjelo na sve strane, mišljenja je politička analitičarka Tanja Topić.
Ona u razgovoru za Buku kaže da je teza koju koriste domaći političari da se oni uspješno dogovoraju a da te dogovore pokvari visoki predstavnik obična glupost i jeftini populizam, koji se koristi ne samo prema građanima BiH već i prema zvaničnicima Evropske unije.
„Godinama je OHR prepustio domaćim donosiocima odluka da sami donose bitne zakone, reforme, odlučuju o svim bitnim stvarima. Tako je bilo i sa reformom Izbornog zakona. Šmitovo upozorenje je bilo jasno, ako se ne dogovorite i donesete Zakon, odlučiće sam. Dvije godine naših života političari su nam pojeli samo u ovom dijelu, da ne govorim o dvadeset najboljih godina naših života. To je samo ilustracija njihove bahatosti i nadmenosti. Mogli su, jer ih niko nije kažnjavao a OHR im je bio odličan izgovor za nerad, nečinjenje, prebacivanje krivice i dokazivanje sopstvene bitnosti i samodopadnosti“, kaže Topić.
Kada će BiH biti spremna za ukidanje OHR-a?
Bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko je skoro obesmislio ulogu visokog predstavnika u BiH, a mnogi su se nadali da će njegov nasljednik raditi po sličnom principu. No Inzkov nasljednik Christian Schmidt je puno proaktivniji. Odmah po dolasku je rekao kako je za dogovor bh. političara, ali da će intervenisati onda kada dogovor izostane. Za kratko vrijeme je upoznao modus operandi bh. političara koji mu se ne sviđa pa ih je na jednom prijemu u Goraždu nazvao smećem.
Od političara je tražio da ne usvajaju pojedine zakone, ali su ih usvojili, pa ih je on stavio van snage. Tražio je usvajanje Izbornog zakona BiH što nije učinio Parlament BiH, pa je Schmidt nametnuo svoje izmjene. Visoki predstavnik je tražio i izmjene Ustava FBiH i formiranje vlasti, a kada nije bilo političkog dogovora, sam je nametnuo izmjene.
Sve je to znak da su ovdašnji političari nespremni da sami vode unutrašnju politiku, raspodijele vojnu i državnu imovinu i vode polike koja ne podrivaju suverenost BiH. Stoga nisu ispunjeni svi uslovi za zatvaranje kancelarije OHR-a. Kada će?
„Uskoro definitivno ne, ali očekujem da će rasti pritisak nekih zemalja članica Evropske unije da se ova kancelarija zatvori jer nije u skladu sa evropskim putem BiH. Pitam se kojim, smiješno je vjerovati u šarene laže, širiti optimizam kojeg nema i obmanjivati građane da su domaći političari opredijeljeni za Evropsku uniju a da se evropski zvaničnici istinski bore za evropske vrijednosti. Nisu političari u BiH za EU, kao što ni evropski zvaničnici ne promovišu vrijednosti u koje se zaklinju dok se dogovoraju (uglavnom tajno) sa korumpiranim političarima i onima koji najviše krše ljudska prava“, mišljenja je Topić.
Profesor Mujkić kaže kako nije moguće ukloniti instituciju OHR-a sve dok se koncenzus ne postigne, a on se postiže tako što politike, bile one etno politike ili liberalne, moraju izraženije participiraju u političkom subjektivitetu BiH.
„A ne da se ponašaju kao neka nezadovoljna, razmažena manjina kojoj neko nešto stalno sukraćuje pa su primorani da blokiraju. Dakle, moramo se okrenuti izgradnji političkog subjektiviteta zemlje“, kaže Mujkić.
Prva pretpostavka za gašenje OHR-a se stiče, ocjenjuje Kukić, onda kada se promijeni politička paradigma.
„To drugim riječima znači dolaskom na političku scenu, umjesto onih koji tobože birnu o interesima etnokolektiviteta Srba, Bošnjaka, Hrvata, političkih opcija koje polaze od čovjeka i njegovog prava na normalan život. U ovom momentu mi nemamo nikakve naznake za promjene političke paradigme u tom pravcu, a od nacionalista očekivati da bilo što promijene u smislu evropskih vrijednosti naprosto je nevjerovatno. Njima odgovara status quo, dalje zaoštravanje itd jer samo u to ambijentu su sigurni da produžavaju vijek svog trajanja“, skeptičan je Kukić.
Novinarka Gordana Katana kaže kako se pitanje OHR-a moglo davno završiti da je bilo političke volje, spremnosti za istinske dijaloge i nalaženje kompromisnih rješenja.
„Ali kako vrijeme prolazi sve je jasnije da naše političke elite svjesno održavaju „strategiju haosa“ u kojoj mogu neodgovorno vršiti vlast prije svega u svoju korist, a najmanje u interesu građana“, kaže Katana.
Topić pojašnjava da iako postoji logički nesklad između članstva u EU i postojanja OHR-a u ovakvom stanju stalnog propadanja, kancelarija visokog predstavnika i ovakva, jedina je garancija da nas naše političke vođe neće gurnuti u potpunu propast.
„Naravno, da zemlja koja nastoji biti demokratska ne može živjeti sa OHR-om, ali budimo iskreni pa se zapitajmo, da li nas ovakve političke vođe mogu demokratizirati kada su u osnovi imanentno autokratski i kad im je lično bogaćenje primarni interes u bavljenju politikom, ne i opšte blagostanje“, kaže Topić.
Dodaje da zemlja u kojoj je izborni proces kontaminiran a vlast počiva na temeljima izborne korupcije, u kojoj se ograničavaju slobode mišljenja, okupljanja, udruživanja, u kojoj se svakih mjesec dana zvecka ili referendumom, secesijom ili mirnim razdruživanjem, zemlja u kojoj se negiraju Ustavni sud, koju je pojela korupcija, nije ni za pta drugo osim da jedno veliko pospremanje koje nema ko da uradi.
Dok nesprestano traži ukidanje OHR-a Milorad Dodik svojim destruktivnim djelovanjem svjesno ili nesvjesno produžava mandat visokom predstavniku jer će, sve dok je Dodik destruktivan po BiH, ostati potreba za stranim intervencionalizmom.