Sporna žarišta između BiH i Srbije poznata. Hidrocentrale Bajina Bašta, Zvornik, koje su u vlasništvu Elektroprivrede Srbije. Pruga Beograd – Bar, što prolazi kroz Rudo. Spor i u području Međurječja. Sve je to trebalo biti riješeno, ali je druga strana odustala, stav je službenog Beograda.
“Na žalost, to se onda ispostavilo da ono što je bilo dogovoreno više nije dogovoreno. Ja se plašim da mi nemamo taj problem da nešto dogovorimo, a onda odstupimo od toga. Ako tako nastavimo, onda nikada nećemo zatvoriti bilateralno te sporazume”, tvrdi Ana Brnabić, premijerka Srbije.
Prijedlog Srbije je bio – razmjena teritorija. Bosna i Hercegovina bez koncenzusa. Republika Srpske nije našla problem u beogradskom prijedlogu.
“Reću u ime Republike Srpske da mi stojimo iza prijedloga Republike Srbije. I to je trebalo da bude završeno, i ne mogu da razumijem da nije. Sve je to u Republici Srpskoj”, podsjeća entitetski predsjednik Milorad Dodik.
Rješenje graničnog spora, kakvo god ono bilo, potencijalno nailazi na birokratsku barijeru u institucijama BiH. U slučaju međunarodne arbitraže, neophodan je koncenzus u Predsjedništvu BiH, što nije lako ni zamisliti kao moguću opciju. Ako bi se prihvatila razmjena teritorija, ponovno je neophodna ratifikacija u parlametima.
“Kada je u pitanju razmjena teritorije, a imamo ih u svijetu, moramo ići na potpisivanje novog međunarodnog ugovora, koji mora biti ratificiran. Kod razmjene teritorija mora se uvijek gledati kvantitet i kvalitet određenog teritorija, kako bi dvije susjedne države našle svoj interes, kako to ne bi išlo na štetu jedne ili druge države”, objašnjava Enis Omerović, Pravni fakultet u Zenici.
Podaci geografa u BiH daju ovakvu sliku. Istočna granica sa Srbijom iznosi 335 kilometara, ili 2/3 ukupne dužine. Većina se odnosi na korito rijeke Drine, i tek 1/3 je suhozemno područje. I jedan ključni podatak – 94% energetskih potencijala Drine dolazi sa bosansko-hercegovačke strane. Bosna i Hercegovina imala je određene granice na istoku, nakon međunarodnog priznanja Srbije i Crne Gore na Berlinskom kongresu, i austrougarske aneksije. U tim istim granicama je ušla i u Kraljevinu Jugoslaviju 1918. Spor, ipak, ostaje još od međunarodnog priznanja BiH.
Na jugu – još jedan problem. Gradnja Pelješkog mosta počinje uz zeleno svjetlo Zagreba i Brisela, ali ne i iz Sarajeva.
“Jasno je da je Pelješki most na hrvatskom državnom teritoriju”, poručuje Andrej Plenković, premijer Hrvatske.
“Mi ćemo se dalje obratiti Evropskoj komisiji, hrvatskoj strani, i na kraju, obratićemo se sudovima koji se bave ovm stvarima”, dodaje Bakir Izetbegović, predsjedavajući Predsjedništva BiH.
Dragan Čović to gleda iz ovog ugla:
“Mislim da mi moramo raditi ovo što radi Republika Hrvatska, Pelješki most, da nam oslobodi koridor jadransko-jonski, da ide kroz Popovo polje čitavom Hercegovinom, da ga izmjestimo baš kroz Bosnu i Hercegovinu”.
Različiti pogledi na istu stvar decenijama odugovlače rješevanje graničnih pitanja. No, Brisel je jasan – bez razgraničenja, nema ni ulaska zemalja Zapadnog Balkana u Evropsku uniju.