Vijest o tome da je jedna od najvećih ovdašnjih muzičkih zvijezda, Marija Šerifović, postala roditelj putem surogat materinstva u Sjedinjenim Američkim Državama, obišla je regiju i prvi put nametnula ovu temu kao onu o kojoj itekako vrijedi raspravljati. Niz je pitanja, a odgovore nije lako ponuditi, naročito zbog činjenice da ovise od zemlje do zemlje. Šta ukoliko se na ovu opciju odlučite u Bosni i Hercegovini? Pitali smo to autorice knjige o ‘Međunarodnom surogat materinstvu – osvrt na zakonodavstvo u BiH’, profesorice sa pravnih fakulteta u Mostaru i Tuzli, Anitu Duraković i Jasminu Alihodžić.
Sagovornice N1 ističu kako za početak moramo znati da po ovom pitanju postoji nekoliko kategorija zemalja: Tu su one koje u potpunosti zakonski zabranjuju surogat aranžmane, do onih koje to izričito dozvoljavaju, ali tu su i zemlje koje imaju permisivan stav, te one koje nemaju regulaciju surogat aranžmana, uključujući tu i međunarodne aranžmane.
“Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, zakonom o liječenju biomedicinski potpomognutom oplodnjom (članom 45.) surogat majčinstvo kao institut je strogo zabranjeno. To znači da je čak propisana i krivična odgovornost osobe koja bi takav aranžman sprovela u BiH”, pojasnila je Alihodžić sa Pravnog fakulteta u Tuzli.
“Nerofmalno znamo da postoje parovi u BiH koji su dijete dobili ovakvim aranžmanom”
No, šta se onda dešava u onim slučajevima kada osoba iz Bosne i Hercegovine nekoga želi angažovati za surogat majčinstvo? Da li će taj poduhvat za građane BiH biti legalno izvesti negdje vani?
Alihodžić poručuje kako se upravo u ovakvim pitanjima ogleda kompleksnost surogat aranžmana.
“Tu treba spomenuti i reproduktivni turizam. Kada je u jednoj državi to zabranjeno, postavlja se pitanje možemo li mi spriječiti da ljudi dijete posredstvom ovog aranžmana dobiju u drugim zemljama. Naravno da ne možemo, i to se i dešava. Mi neformalno znamo da postoje parovi u BiH koji su dijete dobili ovim aranžmanom”, rekla je Alihodžić za N1.
Eksplicitniji odgovor na to koji je put do surogat aranžmana, dodala je – ne postoji.
“Provedba u BiH nije legalna, ali hoće li se neko odlučiti da to sprovede u inostranstvu i hoće li taj put biti legalan – to postavlja niz drugih pitanja. Roditelji kada se odluče, oni stupe u kontakt sa agencijom koja dalje ostvaruje kontakt sa surogat majkama i priprema administarciju. Nakon toga se pravi aranžman koji je altruistički ili komercijalni, u zavisnosti od zakonodavstva zemlje u kojoj je boravište surogat majke. Niz pitanja nastaje nakon što je dijete rođeno: To su pitanja pravnog roditeljstva, ko će se smatrati pravom majkom ili roditeljima…”, napominje Alihodžić.
Dodatna poteškoća o kojoj treba voditi računa jeste činjenica da neke zemlje namjeravane roditelje upisuju kao pravne roditelje, dok se u nekim zemljama surogat majka upisuje kao roditelj djeteta.
Sagovornice N1 naglašavaju da ne postoje jednostavni odgovori na pitanja o surogat materinstvu. U principu, podcratale su, to je simbioza medicinskih, psiholoških, pravnih, ekonomskih i niza drugih aspekata.
U nizu tih kompleksnosti, posebno je interesantno pitanje o tome koje i na koji način će ostvariti državljanstvo dijete rođeno posredstvom ovakvog aranžmana. O ovome, ali i drugim pitanjima, opširnije u videu ispod.