Januara 1993. Edin Hakanović i još nekoliko pripadnika Armije BiH uzeo je 20 civila zarobljenika hrvatske nacionalnosti, muškaraca i žena, i od njih napravio živi štit.
“Koji je potom isturen prema rovovima u kojima su se nalazili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Iza “živog štita” kretali su se naoružani vojnici s ciljem da obezbijede predaju pripadnika HVO-a”, piše Detektor.ba.
Među žrtvama su bili i maloljetnici.
No 32 godine kasnije za visočki ogranak SDA i boračka udruženja to nije prepreka da Hakanovića, koji je 2009. pravosnažno osuđen na godinu dana zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, odlikuje javnim priznanjem – Poveljom Grada.
Predlagači da se ratni zločinac Hakanović odlukuje su: Gradska organizacija Stranke demokratske akcije Visoko, Udruženje dobitnika najvećih ratnih priznanja Visoko, JOB “Unija veterana” Visoko, Organizacija RVI “Visoko 92” i Organizacija porodica šehida i poginulih boraca “Visoko 92”, piše Detektor.
Zločin ne smije biti relativiziran
Kandidatura Edina Hakanovića za dodjelu javnog priznanja Grada Visoko je duboko zabrinjavajući primjer direktnog podrivanja napora za izgradnju održivog mira u Bosni i Hercegovini, smatra to mirovna aktivistkinja Maida Zagorac.
U izjavi za magazin Buka ocjenjuje da je poražavajuće što se ozbiljno razmatra dodjela priznanja osobi koja je pravosnažno osuđena za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, za utvrđenu odgovornost u korištenju civila, uključujući i maloljetne osobe, kao „živog štita“.
“To je zločin koji ne može i ne smije biti relativiziran ni zaboravljen. Dodatno, Krivični zakon BiH jasno propisuje da je dodjela priznanja osobama osuđenim za ratne zločine krivično djelo, kažnjivo zatvorom od najmanje tri godine”, kaže Zagorac.
Dodaje da ovo nije samo pravno pitanje kršenja Krivičnog zakona BiH, ovo je pitanje poštovanja dostojanstva žrtava i poruke koju šaljemo kao društvo čije institucije ozbiljno razmatraju odlikovanje ratnih zločinaca.
“Izgradnja održivog mira je nemoguća ako je zločin kvalifikacija za priznanje, ako se presude ignorišu, a zakon selektivno primjenjuje. Mir se ne gradi zaboravom, negiranjem presuda i izvrtanjem činjenica”, kaže Zagorac.
Priznaje li SDA druge žrtve osim bošnjačkih?
Semir Mujkić, glavni urednik BIRN-a BiH i Detektor.ba za Buku potez SDA ocjenjuje kao vrlo nesmotrenu stvar, jednu ideju da se uopšte ne razmišlja o ljudima koji su žrtve.
“Mislim da je to prije svega treba razmišljati o tome u porodicama, o ljudima koji su bili žrtve tih zločina za koje postoje pravosnažne presude”, smatra Mujkić.
On dodaje da je u redovima SDA došlo do “nesporazuma” kada su na snagu nastupile izmjene Krivičnog zakona kojim se zabranjuje negiranje genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, te kažnjava veličanje ratnih zločinaca.
“Da se oni u stvari najviše odnose ili da se isključivo i samo odnose na Srbe, ako ćemo biti potpuno iskreni u ovome, jer nekako imam osjećaj da je SDA vođena time da je to zabrana negiranja genocida, da se to ne odnosi na sve ratne zločine i ratne zločince što je bila vrlo jasna namjera tih izmjena”, govori Mujkić.
Vijećnici SDA, dodaje, nisu razmišljali o svom prijedlogu ili ih nije bilo briga da je ono što predlažu nešto što je kažnjivo krivičnim zakonom.
“Mislim da se toliko olako shvatalo da su možda mislili da se to ne odnosi na njih ili na njihove članove. Mislim da to pokazuje jedan vrlo jasan nedostatak osjećaja za žrtve”, kaže Mujkić za Buku.
Gradsko vijeće počinje sjednicu u četvrtak 17. jula u 14h kada će biti jasno da li je SDA bila nesmotrena ili su bili svjesni svojih prijedloga kojim krše zakone i vrijeđaju žrtve.
“Ta pozicija žrtve, insistiranje na poziciji isključive žrtve, koju SDA već dugo pokušava da nametne svom glasačkom tijelu dovodi do jednog potpuno mrtvog ugla gdje se ne razmišlja o drugom”, rekao je Mujkić.
Krivični zakon nedvosmislen
Veličanje ratnih zločinaca ili odavanje bilo kakvog javnog priznanja krivično je djelo u Bosni i Hercegovini od jula 2021. kada je odlazeći visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko izmijenio Krivični zakon BiH.
“U izmjenama Krivičnog zakona BiH koje je nametnuo visoki predstavnik jasno je određeno da onaj ko dodijeli priznanje, nagradu, spomenicu, bilo kakav podsjetnik ili bilo kakvu privilegiju ili slično licu osuđenom pravosnažnom presudom za ratni zločin ili na bilo koji način veliča lice osuđeno pravosnažnom presudom za ratni zločin čini krivično djelo”, podsjeća pravnik Dejan Lučka.
Osim što je odavanje priznanja krivično djelo, takav potez predstavlja i anticivilizacijski čin, i ismijavanje žrtava.
“Svakako da jeste sramno jer se ljudima koji su činili zločine na ovaj način pokušava dati određena počast”, smatra Lučka.
Zagorav upozorava da ukoliko danas gradsko vijeće izglasa priznanje za Hakanovića to neće biti samo kršenje zakona nego i institucionalizovana nepravda, udarac na kulturu sjećanja i sve dosadašnje napore na putu ka miru.
“To je poruka generacijama koje dolaze da zločin, ako je politički koristan, nije prepreka izgradnji mira, nego prečica do nagrade i priznanja”, zaključuje Zagorac.