U jednom trenutku, karte će ipak biti položene na sto i razračun će postati neminovan, jednostavno zato što se Tadićeva i Dodikova politika opasno sudaraju u odgovorima na neka strateška pitanja.
Ocjena koju je o eventualnom referendumu, na kojem bi se Srbi u RS izjašnjavali o (ne)ostanku u sastavu Bosne i Hercegovine, Tadić izgovorio u programu OBN-a (emisija “Telering”) dosad je najočigledniji izraz Tadićevog neslaganja s Dodikovom taktikom, a možda i političkom strategijom. Srbijanski predsjednik kategorično je odbacio mogućnost podrške svoje zemlje referendumskom aktu u Republici Srpskoj:
“Kada bi Srbija podržala referendum o cijepanju BiH, dovela bi u pitanje svoju međunarodnu poziciju i autoritet” — rekao je Tadić i pojasnio da Srbija neće podržati ni bilo kakav drugi akt kojim bi se išlo na razbijanje Bosne i Hercgovine. Tadić pritom naglaša da je potpuno svjestan kako ovi njegovi stavovi neće naići na podršku i razumijevanje većine Srba u Bosni i Hercegovini.
U toj većini Srba Tadić sigurno podrazumijeva i Milorada Dodika. Dapače — upravo na njega u prvom redu i misli. Ali je očito spreman da na tome istraje i da se upusti u takvu vrstu političkog konflikta. U igri je, naime, najveći ulog — Srbija, odnosno njen status u međunarodnoj zajednici. Kao ključni razlog za svoje protivljenje referendumu i eventualnoj secesiji Republike Srpske, Tadić navodi upravo posljedice koje bi to moglo da ima na međunarodni rejting njegove države. I nimalo ne dvoji šta bi odabrao kad bi bilo stani — pani. Između velikosrpske politike, odnosno slijepe podrške secesionizmu u Republici Srpskoj, s jedne, i napredovanja Beograda ka evroatlantskim integracijama, s druge strane, srbijanski lider odabrao bi ovo drugo.
Većini bosanskih Srba, prvenstveno Miloradu Dodiku, to se nimalo ne dopada. Pitanje je, međutim, koliko oni mogu uticati na drugačije ponašanje Srbije i njenog predsjednika.
Kakvi su, drugim riječima, Dodikovi izgledi u eventualnom otvorenom sukobu sa Tadićem?
Milorada Dodika ne treba potcjenjivati. On je svakome žilav protivnik, pa i u unutarsrpskim konfliktima. Usudi li se, međutim, oštro krenuti na Tadića, njegove šanse na uspjeh su minimalne. Slažem se da Srbima ne gode Tadićeve riječi izgovorene u “Teleringu”, ali oni su se već naučili da beogradsko mišljenje automatski primaju kao svoje. Potpuno im je jasno da od onoga što im danas odgovara u Bosni i Hercegovini, gotovo ništa ne bi dobili da nije bilo podrške “majčice”. I oružjem i novcem i politikom Srbija je već dvadeset godina prisutna kao možda i najjači “argument” bosanskih Srba u ovdašnjim odmjeravanjima. A to se ne zaboravlja. Stoga i naši Srbi Beograd ne smatraju samo simboličkim centrom srpstva, nego i svojim glavnim gradom, a srbijanskog predsjednika svojim liderom, ma koliko uvažavali i svog ovdašnjeg vođu, u ovom slučaju Milorada Dodika.
To će reći da bi iz eventualnog žešćeg klinča Milorad Dodik izašao pognute glave. No, i bosanski Srbi općenito će, kako stvari stoje, u interesu svoje matice biti satjerani u ćošak. Njihovi problemi za svekoliko srpstvo očito postaju manje važni; lako bi mogli biti žrtvovani postizanju globalnog nacionalnog prioriteta. A to je dobro ime Srbije i njeno približavanje evroatlantskim integracijama. Zbog tog koraka naprijed, Srbija je spremna i prinuđena da u drugom pravcu načini korak unatrag.
Mislim da ćemo u zbivanjima koja uskoro slijede biti svjedoci zahlađivanja odnosa između Beograda i Banja Luke. Njegov politički karakter Dodiku neće dopustiti da tako lako položi oružje te da pristane na ponižavajući diktat Beograda, iz kojeg mu sve češće stižu signali da malo “oladi” sa svojom izazivačkom politikom. Najviše ga, naravno, nervoznim čini to što iz kuloara do njega stižu priče o navodnom dogovoru koji je Tadić postigao sa međunarodnim centrima moći, za koje će on odraditi posao do kojeg je strancima jako stalo — ukloniti Dodika iz politike!
Srbijanski predsjednik navodno je upravo to čvrsto obećao Briselu i Vašingtonu, zbog čega ovi ništa konkretno i ne preduzimaju prema očito razularenom entitetskom lideru. Oni čekaju da se izvrši Tadićevo obećanje.
Koliko dugo će se na to čekati, teško je reći. Ali je očito da srbijanski predsjednik na tome nešto radi. Njegove ocjene o Srebrenici i referendumu vjerovatno su u funkciji izvršavanja tog obećanja, odnosno pripreme terena za miniranje Milorada Dodika.
U svakom slučaju, još jedan veliki unutarsrpski obračun, kakvi ni dosad nisu bili rijetki, polako se zahuktava.
Preuzeto sa www.mijovic.com