Kocka je bez sumnje jedan od svevremenskih ljudskih poroka. Ono što danas prevladava kada su u pitanju “igre na sreću”, jeste kockanje u formi sportskih kladionica. Pod plaštom poznavanja i rauzmijevanja sporta, sportskih susreta, timova i ostalih statističkih i parastatističkih podataka, mladi ljudi, adolescenti, druženje i aktivno bavljenje sportom zamijenili su kladionicom.
Prepoznavši ovo kao veliki problem, mladi iz Udruženja “ANEA” iz Gračanice odlučili su suprotstaviti se ovom poroku. Za svoje napore, Udruženje mladih “ANEA” dobija podršku od uprave osnovnih i srednjih škola, kojima su kladionice postale ozbiljna konkurencija.
“Naime, primijećeno je čak da mladi izostaju sa kompletne dnevne nastave, a iako roditeljima govore da su u školi, svoj dan provedu u lokalnim kladionicama”, kaže Erhad Brkić, predstavnik ovog udruženja.
Brkić dodaje da se na klađenje maloljetnika u njihovoj lokalnoj zajednici nikada nije gledalo kao na problem, nego na zabavnu igru, koju mladi igraju da bi upotpunili svoje slobodno vrijeme.
“Na zapadu je, međutim, klađenje prepoznato kao problem koji donosi velike i teške posljedice po emocionalno, fizičko i psihološko zdravlje maloljetnika”, kaže Brkić i dodaje da su upravo zato odlučili da po prvi put u svojoj lokalnoj zajednici progovore o ovom problemu.
Ova inicijativa podržana je od strane lokalne vlasti, škola, kao i partnera i donator na projektu, što je mlade iz Gračanice dodatno ohrabrilo da rade na podizanju svijesti javnosti o štetnosti klađenja maloljetnika.
Objašnjenje za fenomen sportskog klađenja maloljetnika, Sanja Radetić Lovrić, docent dr psihologije sa banjalučog Univerziteta, nalazi kako u socijalnim, tako i u psihološkim faktorima:
“Anomija društva, kao i anomičnost svijesti građana, tranzicijske okolnosti života, kapitalističko društveno uređenje, produbljivanje jaza izmedju bogatstva i siromaštva, kao i odsustvo socijalne kontrole su socijalni uslovi pogodni za učestalije javljanje društveno neprihvatljivih ponašanja, među kojima je i sportsko klađenje.”
Ona ističe da u osnovi ovog fenomena stoji iskonska ljudska potreba za igrom:
“Mladi su kognitivno, psihološki i emocionalno još nezrele ličnosti i ne mogu da zrelo rasuđuju o štetnim posljedicama igara na sreću. Za njih to predstavlja samo jedan vid igre, popularne igre koja je prihvaćena od strane vršnjaka i kao takva zadovoljava želju mladih da budu prihvaćeni, popularni”, navodi dr Sanja Radetić Lovrić.
Ključ za rješenje ovog problema dr Radetić Lovrić vidi u većoj uključenosti i saradnji između roditelja i nastavnog osoblja.
“Roditelji nerijetko u borbi za egzistenciju previde važnost nadzora i kontrole svoje djece, kao i važnost njihovog provođenja slobodnog vremena. Školski sistem već dugo vremena ne vrši adekvatnu vaspitnu ulogu. Usljed svih tih okolnosti, mladi se okreću dokolici, sportskim igrama koje im, bar na trenutak, zadovoljavaju maštu, potrebu za igrom i prihvaćenošću.“
Sa druge strane, ova dječja potreba za igrom nekome je veoma unosna. Statistika i matematika nedvojbeno govore da je igrač uvijek na gubitku. Jer, kladionica se ne oslanja na sreću, već na zakon brojki. Tako, na primjer, ako se kladite na ishod četiri utakmice (fiksevi) na jednom tiketu, postoji 81 moguća kombinacija rezultata, od čega igraču samo jedna kombinacija donosi dobitak, a ostalih 80 je u korist kladionice.
„Pravljenje kvota je surova matematika. Matematika namješta da kladioničari u perspektivi ostavljaju kladionici novac“, objašnjava za DW Bojan Sovilj, primijenjeni matematičar, direktor za istraživanje i razvoj kladionice „Mocart“.
“To je nešto slično kao banka, samo što kladionica pare uzima odmah“, objašnjava Sovilj.
“Tiket ima drugu stranu” , preventiva koja postoji i kod nas
Udruženje ANEA, u okviru projekta “Tiket ima i drugu stranu”, vrši javne ulične kampanje o problemu klađenja maloljetnika.
“Osim distribucije informativnog materijala o ovom problemu, građanima pristupamo i razgovorom, često i sa javnim ličnostima na našim štandovima”, kaže Erhad Brkić i dodaje da su im mediji veoma važan saveznik u podizanju svijesti javnosti o ovom problemu.
Ulična akcija
“Veliki broj građana koji učestvuju u javnoj kampanji, prisustvo svih medija sa područja općine i kantona, činjenica da je lokalni radio na ovu temu također pokrenuo niz kontakt emisija sa građanima, kao i veliki broj poruka podrške javnih ličnosti i institucija koje rade sa mladima, prvi je uspjeh ovog projekta”, kaže Brkić.
Pored javne kampanje, mladi Gračanice pripremaju i dramsku predstavu “Ne igraj na Engleze”, koja govori o nevolji u kojoj se mogu naći osobe koje se klade.
Zanimljivo je da Udruženje ANEA – Mladi Gračanice do sada nije imalo problema na terenu. To je dobar pokazatelj kako se kvalitetnim i sistematskim radom može otvoriti jedan problem i predstaviti javnosti.
Namjerno kažem otvoriti, jer je sasvim jasno da se problem mladih i kladionica neće riješiti brzo i lako. Ipak, primjer mladih iz Gračanice može biti dobra trasa na tom putu. Što je takođe važno istaći, ovakve organizacije upravo vrše inkluziju mladih, istih onih mladih ljudi koji bi, da nije njih, možda sjedili po lokalnim kladionicama.
Inicijativa “Tiket ima drugu stranu” je dio projekta Lajk nije dovoljan. Misli – Reci – Djeluj.
Vezani tekstovi
Dom mladih: Alternativa zadimljenim kafićima i kladionicama
Mala Evropa – Kad se jezik “ostalih” začuje u medijima