FOTO: Ustanova iste namjene u Beogradu
U Banjaluci djeca s smetnjama u razvoju i njihovi roditelji nemaju mnogo.
Nemaju razvijen sistem podrške, nemaju dovoljno personalnih asistenata, nemaju pomoć u kući.Nemaju luksuz odmora, niti luksuz da budu bolesni. Sve to nemaju.
U manjim gradovima i lokalnim zajednicama, za pretpostaviti je da je situacija još teža.
Zato je izuzetno važno da svi shvatimo značaj izgradnje kuće „Predah“ za privremeno i dugoročno
zbrinjavanje djece, mladih i odraslih sa smetnjama u razvoju. Inicijativu za izgradnju kuće pokrenuo je gradonačelnik Draško Stanivuković, ali svi možemo učestvovati – dovoljno je samo da pozovemo humanitarni broj 1414 koji je aktivan tokom ovog mjeseca.
DANIELA ZELJAJA O ZNAČAJU KUĆE
Šta bi se u Banjaluci promijenilo izdradnjom kuće „Predah“, objasnila je za BUKU Daniela Zeljaja, majka djevojčice sa cerebralnom paralizom.
Kvalitet života djece sa poteškoćama u razvoju, osoba sa invaliditetom, kao i cijelih porodica koje imaju dijete ili člana sa invaliditetom, ističe Zeljaja, zavisi od podrške u vidu usluga u zajednici, njihovog obima i kvaliteta. Nažalost, situacija je takva da su se u Republici Srpskoj, pa tako i u Banjaluci, ove usluge razvijale zahvaljujući radu udruženja i entuzijasta. Međutim, kako su potrebe za ovim
uslugama sve veće, udruženja više nisu u mogućnosti da odgovore na sve zahtjeve. Zbog toga se osnivanje kuće „Predah“ nametnulo kao jedino rješenje, jer bi na taj način obuhvat onih kojima je pomoć potrebna bio veći, a usluge u zajednici bi se značajno razvijale.
„Roditelji i staratelji traže sigurnost za svoju djecu i štićenike, traže sistemska rešenja i inkluziju u zajednici, ne samo formalno, već i praktično. U našem društvu, odgovorno tvrdim, ne samo da su izolovani oni kojima je podrška potrebna, već i cijele porodice jer su najvećim dijelom prepuštene same sebi i svojim sposobnostima da se snađu. To traje od rođenja pa evo već skoro punih 18 godina u mom slučaju, koliko moje dijete puni ove godine, pa to mogu da tvrdim iz ličnog iskustva. Ustanoviti jednu novu uslugu korak je naprijed za sve nas. Prvi
korak je planirana usluga prihvatilišta, koja bi onima koji brinu o djeci sa poteškoćama i osobama sa invaliditetom omogućila da na par dana budu bolesni, što je u situaciji u kojoj smo danas luksuz koji ne možemo sebi priuštiti, posebno kada govorimo o samohranim roditeljima. Teško je i zamisliti koliko su ove porodice u teškom položaju“, ističe Zeljaja za BUKU.
BROJNI IZAZOVI ZA RODITELJE I DJECU
Kaže nam i da se roditelji dece sa najtežim oblicima invaliditeta susreću sa brojnim izazovima jer imaju minimalnu podršku u zajednici. Tako i danas oni nemaju razvijen sistem personalne asistencije, pomoć u kući, patronaže, a postojeći dnevni centri ne mogu svojim kapacitetima odgovoriti na sve potrebe.
Zbog toga, jedan od roditelja ili staratelja najčešće bude uz dijete 24 sata, pružajući mu svu potrebnu brigu i podršku. Ovo je izvodivo, pojašnjava, ako ne govorimo o samohranim roditeljima, jer u njihovom slučaju možemo slobodno reći
da se dovode u stanje socijalne potrebe, iako su radno sposobni.
Podsjeća i da su 2019. godine u akciji „S ‘ljubavlju hrabrim srcima“ prikupljena sredstva za izgradnju dnevnog centra u Banjaluci, ali do danas ništa nije urađeno.
„ Inflacija jede novac, a roditelji obilaze od vrata do vrata tražeći rješenja. Ovaj problem nije samo u Banjaluci već i u većini naših lokalnih zajednica koje ne pokušavaju ništa učiniti. Opštine koje gravitiraju ka Banjaluci uglavnom se oslanjaju na njene usluge, ne trudeći se da u svojim zajednicama uvode nove
usluge i pruže podršku. Mi roditelji često naglašavamo da nemamo mi invaliditet, već naša djeca, i da nam je potrebna podrška za njih. Tražimo da nam sistem omogući da hranimo i odgajamo svoju djecu i da možemo računati na to da će naša djeca nastaviti svoj život u zajednici nakon nas, uz podršku i u
skladu sa konvencijama koje ih štite“, jasna je Zeljaja koja ujedno podsjeća da u Republici Srpskoj još uvijek nismo krenuli s realizacijom usluge stanovanja uz podršku, koja je preduslov za deinstitucionalizaciju.
Podsjeća i da je Bosna i Hercegovina potpisala Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, i dok se
taj proces ne završi, nema ulaska u Evropsku Uniju.
„Svaki roditelj leže sa mišlju o tome kako bi njegovo dijete moglo završiti u domu, i to je u
našim okolnostima potpuno opravdan strah. Grad Bijeljina je usvojio odluku kojom se uvodi i ovo pravo, vjerujem da će Banjaluka biti iduća i da ćemo, kako je i obećano, dobiti prvi centar za obuku za stanovanje uz podršku u okviru javne ustanove koju Grad osniva, čime ćemo otvoriti put ka boljem i kvalitetnijem životu osoba sa invaliditetom“, kaže naša sagovornica.
HUMANITARNI BROJ 1414
Na kraju razgovora vratili smo se i na povod ovog teksta, a to je kuća „Predah“ u čijoj izgradnji
možemo učestvovati svi pozivom na broja 1414.
Kaže nam da niti jedna humanitarna akcija ne bi trebala biti sama sebi za cilj već bi trebala
biti dio kampanje podizanja svijesti cjelokupnog društva o onima na koje je upućena, pa tako i ova akcija koju je pokrenuo Grad Banja Luka.
Ono što je posebno važno, podvlači, je podići svijest ljudi o djeci sa poteškoćama, osobama sa invaliditetom i njihovim porodicama te ljudima pomoći da rauzmiju da sažaljenje nije empatija i da ovi ljudi traže samo da budu jednaki sa drugima u njihovim pravima, ali i obavezama.
Isto tako, dodaje, svaka humanitarna akcija trebalo bi da bude podstrek svima nama da budemo
bolji, bolje komšije, bolji prijatelji, bolji ljudi jer na kraju svi mi ponekad
trebamo nečiju ruku da ustanemo, ako svi zajedno pružimo ruke jedni drugima
nećemo se plašiti pada.
IZRADA PROJEKTNE DOKUMENTACIJE
Stručni saradnici gradonačelnika Draška Stanivukovića, koji je i pokrenu inicijativu za izgradnju
kuće „Predah“, trenutno rade na izradi projektne dokumentacije.
Prema trenutnoj procjeni, kažu za BUKU, izgradnja će koštati više stotina hiljada maraka,
a s obzirom na specifične potrebe korisnika, a i unutrašnje opremanje će biti kompleksno.
Grad u ovom trenutku finansira pripremanje lokacije, izradu idejnog rješenja i glavnog
projekta, a Grad će obezbijediti sredstva koja ne budu prikupljena u akciji.
„Naša ideja je da u ovom, veoma izazovnom i jedinstvenom projektu, svi damo doprinos, manji ili veći, kako bismo solidarnošću pokazali roditeljima, starateljima i osobama sa invaliditetom, da nisu sami u najtežim bitkama koje biju. Važno je da podignemo svijest o potrebama roditelja i staratelja djece, mladih i odraslih sa poteškoćama. Što je za nekoga sasvim normalna svakodnevica, za ove ljude je ogroman izazov. Čak i posjeta ljekaru, odlazak na operaciju, u banju ili bilo kakvo odvajanje od djeteta ili bliske osobe o kojoj brinu, za njih je nemoguća misija. A da ne govorimo o tome da je najveći strah roditelja djeteta sa poteškoćama šta će biti s njegovim djetetom, kada ga dijete nadživi. Taj strah roditelja prepoznao je gradonačelnik Stanivuković i upravo zato želimo da zajedničkim snagama, pokažemo da možemo da obezbijedimo licima kojima je to potrebno stručnu brigu i njegu, te da pokažemo da ujedinjeni oko jedne ideje, jednog cilja, možemo mnogo, pa i više od mogućnosti“, kažu u Gradskoj upravi za BUKU.