Kad god društvo „zaglavi“ ili ima priliku da iskoristi nove mogućnosti, ono treba preduzetnika da uvidi priliku, da svoju viziju pretvori u realnu ideju, potom u stvarnost i u konačnom u novi obrazac širom društva… Mi trebamo takvo preduzetničko vođstvo … To je posao socijalnih preduzetnika. (Bill Drayton)
Socijalno preduzetništvo, kao fenomen i praksa, sve više zaokuplja pažnju istraživača, socijalnih aktivista i kreatora javnih politika širom svijeta. U posljednjih 30-tak godina socijalno preduzetništvo se ubrzano razvija u cijelom svijetu. Do ekspanzije socijalnog preduzetništva došlo je zbog porasta socijalnih nejednakosti i siromaštva širom svijeta, kao posljedica ubrzanog razvoja globalizacije. U socijalnom preduzetništvu je prepoznat ogroman potencijal za rješavanje globalnih problema poput siromaštva, nezaposlenosti, zagađenja prirodne okoline i dr.
Ključni nosioci socijalno preduzetničke aktivnosti su socijalni preduzetnici – osobe koje prepoznaju društvene probleme i pronalaze inovativne načine za njihovo rješavanje. Socijalni preduzetnici vide prilike i potencijale tamo gdje ih drugi ne vide. Zbog snažne motivisanosti da unaprijede kvalitet života u svojim zajednicama ili svijetu, volje i upornosti smatra se da socijalni preduzetnici posjeduju kapacitet koji je potreban za transformaciju cijelog društva.
O socijalnom preduzetništvu i njegovim dometima se u Bosni i Hercegovini generalno jako malo zna, zbog čega ono predstavlja prostor i izazov za dalje i sistematičnije istraživanje.
Šta je socijalno preduzetništvo?
Iako fenomen socijalnog preduzetništva datira od samih začetaka razvoja preduzetništva, njegova je konceptualizacija intenzivirana u posljednjih tridеset godina, uporedo sa razvojem prakse. Važnost socijalnog preduzetništva i njegove prednosti u odnosu na tradicionalno preduzetništvo naglašavali su najuticajniji teoretičari (Joseph Schumpeter, Peter Drucker i dr.) još od dvadesetog vijeka. Iako su naučnici predložili veliki broj definicija socijalnog preduzetništva, u istraživačkoj zajednici ne postoji opšteprihvaćena definicija.
Muhammad Yunus, dobitnik Nobelove nagrade za mir za 2006 godinu , u knjizi “Za svijet bez siromaštva” (2009) navodi da se socijalno preduzetništvo najčešće definiše kao bilo koje nastojanje da se pomogne drugim ljudima. Ta inicijativa može biti ekonomskog i neekonomskog, profitnog i neprofitnog karaktera.
Bill Drayton, osnivač prve globalne organizacije za socijalno preduzetništvo Ashoka, je socijalno preduzetništvo definisao kao preduzetništvo s etičkim integritetom u cilju maksimiziranja društvene vrijednosti, a ne privatne vrijednosti ili profita.
Svako preduzetništvo ima za cilj stvaranje novih vrijednosti. Socijalno preduzetništvo je specifično po tome što se bavi prepoznavanjem i rješavanjem socijalnih problema kao što su socijalna isključenost, siromaštvo, nezaposlenost i dr. Za razliku od tradicionalnog preduzetništva, gdje je primarni cilj djelovanja ostvarenje i maksimizacija profita, u fokusu socijalnog preduzetništva je zadovoljenje društvenih potreba. Stoga, socijalno preduzetništvo predstavlja značajnu pokretačku snagu socijalnog i ekonomskog razvoja.
Ko su socijalni preduzetnici?
Socijalni preduzetnik je polazni i najvažniji subjekt socijalno preduzetničkog poduhvata. To je osoba koja prepoznaje društveni problem i koristi preduzetničke principe da organizuje, kreira i vodi poduhvat sa socijalnom svrhom. Prema Billu Draytonu: “Socijalni preduzetnici nisu zadovoljni dijeljenjem ribe ili učenjem drugih kako se peca. Oni se jednostavno neće smiriti sve dok ne provedu revoluciju u ribarskoj industriji.” Socijalne preduzetnike karakteriše: snažna, nova ideja koja može promijeniti sistem, kreativnost, „revolucionarski“ potencijal, preduzetnički kvalitet i moral, a sve u svrhu ostvarenja svoje vizije društva, vizije s kojom je preduzetnik povezan sve dok je ne ostvari.
Socijalne preduzetnike pokreće želja da pomognu drugim ljudima i poboljšaju uslove života u svojoj zajednici ili svijetu. Aktivni su u organizacijama civilnog društva, ali isto tako rade u privatnom i javnom sektoru, ostvarujuću značajan uticaj na društvo. Često pokreću socijalna preduzeća, u kojima pronalaze prostor za ostvarenje svojih zamisli.
Socijalna preduzeća su preduzeća za opšte dobro
Socijalno preduzeće je preduzeće koje se osniva da bi se ostvario neki društveni cilj. Ono se razlikuje od tradicionalnih preduzeća (usmjerenih ka maksimizaciji profita) po svojoj svrsi i upotrebi ostvarenog profita. Za razliku od tradicionalnog preduzeća, socijalno preduzeće investitorima ne isplaćuje profit u obliku dividendi, već ga reinvestira u proširenje i razvoj kapaciteta samog preduzeća ili javni interes.
Socijalna preduzeća su najčešće usmjerena na zadovoljenje socijalnih i/ili ekonomskih ciljeva svojih članova ili na pružanje usluga socijalno ugroženim grupama u svojoj zajednici.
Socijalna preduzeća su značajni akteri socijalnog i ekonomskog razvoja na nivou Evropske unije. Prema podacima Evropske komisije, socijalna preduzeća čine 10% od ukupnog broja preduzeća na nivou Evropske unije, a prisutna su u skoro svim sektorima: bankarstva, osiguranja, poljoprivrede, raznih komercijalnih usluga, zdravstva i socijalnih usluga itd. Zaposleni u socijalnim preduzećima EU čine oko 6% od ukupnog broja zaposlenih u EU. Zapažena je tendencija stalnog povećanja broja zaposlenih u ovom sektoru.
Dimenzije socijalnog preduzetništva (u svjetlu mogućnosti za BiH)
Zbog svoje fokusiranosti na rješavanje društvenih problema, socijalno preduzetništvo se sve više dovodi u vezu sa konceptom održivog razvoja. Održivi razvoj ima ekonomske, ekološke i socijalne dimenzije i jedan je od glavnih ciljeva Evropske unije.
Evropski savjet je 2010. godine postavio plan pod nazivom „Evropa 2020“, koji predstavlja strategiju za poboljšanje konkurentnosti EU i stvaranje rasta i novih radnih mjesta. Među prioritetnim komponentama djelovanja u okviru „Evrope 2020“ su: zapošljavanje, istraživanje i razvoj, klimatske promjene/energija, obrazovanje, smanjenje siromaštva /socijalne isključenosti.
U trenutku kada su socijalna isključenost, siromaštvo i nezaposlenost akutni društveni problemi u Bosni i Hercegovini, u socijalnom preduzetništvu treba prepoznati strategiju koja će ponuditi nove načine adresiranja i rješavanja ovih problema. Razvoj socijalnih preduzeća predstavlja jedan od načina da se ispune uslovi koje Evropska unija postavlja pred nas a odnose se na jednak pristup zapošljavanju i socijalnim uslugama. Organizacije civilnog društva u socijalnom preduzetništvu mogu pronaći nove izvore finansijske održivosti. Do sada identifikovane forme socijalnih preduzeća u BiH, slične socijalnim preduzećima u EU, su udruženja građana, preduzeća za zapošljavanje osoba sa invaliditetom i preduzeća čiji su osnivači udruženja građana.
Za razvoj socijalnih preduzeća neophodni su sistemski pristupi i adekvatni podsticaji, pri čemu modeli stimulacije treba da budu bazirani na konkretnim uslovima i potrebama entiteta, pojedinih lokalnih zajednica ili regija.
Imajući u vidu navedena saznanja, u okviru Udruženja „Fontana“ Banja Luka pokrenuta je inicijativa za uspostavljanje prve koalicije nevladinih organizacija za razvoj socijalnog preduzetništva u RS/BiH „Udruženi možemo više.“ Osnovni ciljevi koalicije će biti promocija i zalaganje za razvoj socijalnog preduzetništva, te podsticanje umrežavanja NVO i drugih aktera od značaja za razvoj socijalnog preduzetništva.
Mr Anita Šimundža magistrica je ekonomskih nauka i doktorantkinja na temu socijalnog preduzetništva na Ekonomsko-poslovnom fakultetu u Mariboru (Slovenija). Takođe je i Programska koordinatorica Udruženja „Fontana“ Banja Luka (www.fontana.ba).