Protesti koji su se proteklih dana organizovali na društvenim mrežama i masovno lajkovali i djelili juče su dobili svoj epilog na ulicama više bosanskohercegovačkih gradova.
okupili građane koju su željeli iskazati svoje nezdovoljstvo prema vlastima na svim nivoima i ujedno zatražiti brze i efikasne mjere, kako bi se smanjio inflatorni udar i dodatni rast cijena.
I dok se u Sarajevu, Tuzli i Zenici okupio nešto veći broj
građana koju su željeli iskazati svoje nezdovoljstvo prema vlastima na svim nivoima i ujedno zatražiti brze i efikasne mjere za smanjenje inflatornog udara, u mnogim gradovima nije bilo nikakvog odziva ili je bio jako slab. Tako je u Brčkom i Gradačcu nezadovoljstv iskazalo 20-tak ljudi, u Doboju
tek nešto malo više, u Bugojno oko 100 građana…
Ni na ulice Banjaluke nije izašao neki značajniji broj
građana.
Zašto? Šta nam govore jučerašnji protesti?
I da li je uopšte relano očekivati da se u BiH desi jedan veći
socijalni bunt baziran na jedinstvu I solidarnosti pitali smo i same učesnike jučerašnjeg
–psihologa Srđana Puhala iz Banjaluke i sociologa Seada Pašića iz Zenice.
„Vidjelo
se da su jučerašnji protesti organizirani preko društvenih mreža. Čak sam bio i
prisutan na jednom od njih. Riječi i parole koje su se izgovarale su vrlo
demagoške i svima poznate. Ne vidim ništa konstruktivno u takvom obrćanju jer
nema ideja niti nekog vitalnog impulsa o tome kako izaći iz teškoća. Samo deskripcija stanja i traženje nečega što je
potpuno nerealno jer niko ne zna šta čeka državu, Balkan, naš kontnent i
svijet. Nadalje, nIje izašlo puno ljudi, tek nekoliko hiljada. Za bilo
kakvu promjenu potrebne su puno veće brojke, odnosno kritična masa koja može
biti uzrok kojeg će se vladajući početi plašiti. Ovog broja protestanata se ne
plaši niko. Da bi se nešto postiglo u tom smislu potrebna je udružena društvena
dinamika od pola miliona ljudi. To je poluga i sila koja mijenja i osvaja
zahtjeve na ulici. Jučer smo vidjeli simboliku i mogući potencijal i ništa više“,
jasan je Pašić koji podvlači još jednu jako bitnu činjenicu, a to je da nikako
ne uspjevamo izaći iz okvira nacionalizma: „Jučerašnji protesti govore da
državljani BiH ne mogu da izađu iz ideološkog kanona nacionalizma koji guši i
najelementarnije potreba državljana BiH. On je u tom smislu suha giljotina
države, društva a i samih nacionalnih zajednica koje misle da profitiraju od
ovog status quo –a“.
I
Srđan Puhalo je mišljenja da su jučerašnji protesti bili poprilično stihijski i
neorganizovani, a da građani BiH imaju toliko problema i da sami ne znaju šta
sređivati prvo, šta drugo, šta treće i tako redom.
Ipak,
dodaje, svima treba biti jasno da mali broj ljudi na ulicama, nije pravi
pokazatelj nezadovoljstva, jer je ono nesporno. Međutim, problem ili pravo
pitanje je ko će to nezadovoljstvo kanalisati i ko ima autoritet da stane ispred
ljudi i kaže mi da ih predstavlja.
„Ljudi su nezadovoljni to je nepobitna
činjenica, ali ko treba da ih predstavlja, da ih povede? Političke partije
teško da imaju takav autoritet, jer mi više ni ne znamo koj je ovdje vlast, a
ko opozicija i nekako na kraju ispadne da su svi na vlasti. A kada su svi na vlasti,
onda su samim tim svi krivci. Takođe, imamo i taj problem kada ljudi iz
opozicije dođu na vlast ništa se ne promjeni, pa se samim tim kao logično
nameće pitanje ima li smisla davati podršku partijama, ako se suštinski ništa ne
mijenja. Nadalje, sindikati koji bi mogli da vode radnike i ljude koji su
nezadovoljni, su nevidljivi, bace neku priču pred 1. maj i više ih nema nigdje,
da ne pričamo o sindikalnim rukovodstvima koja još iz prošlog vijeka naovamo
vode sindikate, a filozofija im je još uvijek iz socijalizma. Nevladin sektor
se opet više bavi donatorima nego građanima, tako da oni sve i da hoće ne mogu
povesti neke ozbiljnije proteste. Ni na jučerašnjim protestima u Banjaluci nisam
vidio nevladin sektor, vidio sam samo Restart i ljude oko njih, što znači da ni
nevladin sektor nema kredibilitet da pozove ljude da izađu i bilo šta učine. I
onda se nameće samo jedno pitanje možemo li bilo šta uraditi, ako nemamo nekoga
ko će to kanalisati“ pojašnjava za BUKU Puhalo napominjući da svemu naprijed
rečenom treba dodati i našu staru boljku – etničku podjeljenost, pa u BiH imamo
srpske, hrvatske i bošnjačke proteste.
Ipak
podsjeća da ne treba zaboraviti da smo u prošlosti imali imali i nekih
uspješnih protesta, poput onog u banjalučkom naselju Borik protiv izgradnje
crkve ili ekološke proteste koji su manje-više uspješni.
To
pokazuje, zaključuje Puhalo, da se ovdje nešto radikalno ne može mijenjati,
promjene su više vezane za lokalni nivo.
„Kod
nas je sve nekako usitnjeno, toliko podijeljeno, bez imamo solidarnosti da se
prosto ne može stvoriti kritična masa koja bi mogla nešto promijeniti, a s
druge strane ne možeš napraviti ni jedinstvene zahtjeve da se nešto promijeni
jer čim krenemo da se udružujemo političari nas krenu dijeliti, a to njima ide
puno lakše nego naše udruživanje. Sve su to razlozi zašto taj bunt kod nas nije
masovan i nije bosanskohercegovački“, jasan je Puhalo.