Područje Majevice je, tokom nedavnih sniježnih padavina, bilo među najpogođenijima, snijeg je doveo do potpunog zastoja u životima mještana. Bez struje, vode i prohodnih puteva, stanovnici su se danima borili za preživljavanje, dok su vlasti tek sporadično reagovale.
Snijeg koji je proteklih dana zahvatio Bosnu i Hercegovinu, nažalost, nije samo izazvao štete u poljoprivredi i infrastrukuri, već je otkrio i ozbiljne slabosti u organizaciji i brzini reagovanja nadležnih institucija. Među najpogođenijim naseljima bila su ona u podmajevičkom dijelu BiH, kao što su Koraj, Priboj, i druga naselja u opštinama Lopare i Čelić.
Koraj, jedno od naselja koje je najviše patilo, i dalje se oporavlja od neviđenih posledica snijega koji je blokirao puteve i izazvao štete na voćnjacima. Mještani ovog sela, smještenog na obroncima Majevice, ostali su odsječeni od sveta čak šest dana. Bez struje, vode, i mogućnosti kretanja, preživljavali su zahvaljujući međusobnoj solidarnosti i snazi zajedništva.
Zijad Smajić, predsjednik MZ Koraj, za Buku je ispričao stanje u svom naselju: “Nismo dugo čekali na novu katastrofu. Skoro cijelo ljeto nismo imali vode, a sada smo ostali bili i bez struje, i bez vode, i bez puteva. Sve to je trajalo proteklih šest dana i tek juče smo uspostavili redovno snabdijevanje strujom i vodom. Na kraju smo, ipak, sami sanirali štetu, ali ovo je zaista pokazalo ozbiljan sistemski problem”, kaže za Buku Smajić.
Lokalne zajednice ipak nisu ostale same
Iako suočeni sa velikim teškoćama, mještani ovih zajednica nisu gubili nadu. Solidarnost među njima postala je ključ za preživljavanje. Mještani Koraja, Priboja i okolnih naselja pomagali su jedni drugima, razmjenjujući resurse i snagu. Mnogi od njih govore da su preživljavali samo zahvaljujući tome što su zajednički djelovali, dok su čekali pomoć koja je kasnila.
Mile Savić, stanovnik Priboja, ispričao nam je da je nekoliko kuća u njegovom zaseoku prethodnih dana bilo potpuno izolovano, a svakodnevni problemi postajali su sve veći: “Danima smo bili bez struje i vode. Nije se moglo otići ni u prodavnicu po osnovne namirnice, jer prodavnice nisu radile, a ni putevi nisu bili prohodni. Bio je totalni haos i bili smo prepušteni sami sebi. Drugi dan već nismo imali ni telefona, tako da nismo mogli nikome ni javiti ništa, niti zvati u pomoć. Kada su padavine prestale, pokušali smo komšije i ja, sa poljoprivrednom mehanizacijom proći putevima kako bi smo napravili put i koliko toliko omogućili prohodnost za automobile. Situacija je bila nezgodna jer, živimo na rubnim krajevima, a većina nas su stariji ljudi”
Poljoprivreda: Velike štete na voćnjacima
Posebnu zabrinutost izazvale su štete koje je snijeg prouzrokovao na poljoprivredi. Voćnjaci, naročito oni stariji, uništeni su u velikoj meri. Zijad Smajić, predsjednik MZ Koraj, naglašava za Buku da su štete na voćnjacima su enormne: “Naši voćnjaci, koji su imali između 15 i 20 godina, uništeni su. Drveće je palo, plodovi su ostali na zemlji. Još uvijek ne možemo izaći na teren, jer je snijeg još uvijek visok, ali jasno je da će šteta biti velika. Pozivamo nadležne da pomognu, jer će oporavak biti dug i težak”, kaže Smajić.
Slobodan Trifković jedan je od mještana Majevice, čija egzistencija zavisi od poljoprivrede. Od 170 sadnica voća, šljive i jabuke, kaže da je štete uspio izbrojati na više od 100 stabala.
“Ovaj voćnjak sam podigao prije 7 godina. Malo po malo, trudom i radom, uspio sam proizvodnju dovesti na neki nivo da porodica i ja preživljavamo. Ali sada ne znam šta će biti. Strah me je i otići tamo da jasno sagledam situaciju, snijeg je i dalje dosta visok, ali vjerujte, strah me je šta ću zateći kada okopni. Na više od stotinu stabala grane su polomljene , voćnjak je desetkovan a štete ogromne”, priča za Buku Trifković
Porazna slika infrastrukture
Ovaj snježni period u BiH jasno je pokazao ozbiljne probleme u organizaciji kriznih službi, kao i ozbiljne slabosti dotrajale infrastrukture. Uopšte, iako su nadležne vlasti bile upoznate s vremenskom prognozom, nedovoljno opremljeni zimski timovi i sporost u čišćenju puteva doveli su do gotovo katastrofalnih posljedica za stanovnike. Dok su ljudi ostajali bez osnovnih usluga, institucije su, iako s velikim brojem radnika na terenu, sporadično reagovale.
Štete su i dalje u fazi procjene, ali već je jasno da će oporavak biti dugotrajan, kako za poljoprivrednike koji su izgubili sve, tako i za građane koji su danima živjeli u uslovima koji ne bi smjeli biti u 21. veku. Ovaj događaj, nažalost, još jednom ukazuje na nužnost unapređenja sistema upravljanja krizama i bolje pripreme za slične situacije u budućnosti.
Solidarnost među ljudima i zajednička borba za preživljavanje bila je ta koja je pomogla da se barem djelimično saniraju štete, ali se postavlja pitanje – šta će biti kad sledeći put priroda donese još teže izazove?