Sa početkom nove školske 2025/2026. godine Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske pokrenulo je kampanju “Škola koja čuje”, kao dio dugoročnog projekta “Škola bez nasilja” čiji je cilj stvaranje sigurnog, podsticajnog i zdravog okruženja za svako dijete u Republici Srpskoj, uz sistemski i kontinuiran rad na prevenciji i sprečavanju vršnjačkog nasilja.
U kampanju su uključene sve osnovne i srednje škole, kojima je upućen dopis sa zahtjevom da tokom prvog polugodišta intenziviraju aktivnosti i pruže podršku ovoj inicijativi. Kampanja obavezuje sve škole da tokom prvog polugodišta organizuju niz preventivnih, edukativnih i kreativnih aktivnosti sa učenicima i roditeljima, sa ciljem izgradnje školskog okruženja u kojem vladaju zajedništvo, povjerenje i razumijevanje, kako bi svaka škola bila mjesto sigurnosti, podrške i radosti.
Iz Ministarstva prosvjete i kulture nam odgovaraju na pitanja o ovoj kampanji:
Koji su ključni razlozi zbog kojih je pokrenuta kampanja „Škola koja čuje“?
Ključni razlozi leže u potrebi da se dodatno pojača bezbjednost učenika i spriječi svaki oblik nasilja u školama. Promocija je planirana Programom mjera za jačanje bezbjednosti i sprječavanje nasilja u osnovnim i srednjim školama i đačkim domovima, usvojenim 2023. godine, a kampanja „Škola koja čuje“ je jedan od načina realizacije navedenog programa po prioritetima.
Podaci pokazuju da su aktivnosti do sada dale rezultate – u periodu januar–jun 2025. godine, putem Eduis sistema, zabilježen je značajan pad broja prijavljenih slučajeva vršnjačkog nasilja u školama, sa 168 na 63 slučaja u odnosu na prethodno polugodište. Ministarstvo je nastavilo aktivnosti na unapređenju bezbjednosti kroz primjenu usluge „Siguran internet“ u saradnji sa kompanijom Mtel, uvođenje programa „Humanost i bezbjednost“ u sve škole i sprovođenje programa „Vještine za adolescenciju“.
Mulitisektorski pristup kroz program „Briga o djeci – zajednička odgovornost i obaveza“, u saradnji sa Republičkim pedagoškim zavodom, drugim ministarstvima, policijom i centrima za socijalni rad, omogućava realizaciju edukativnih radionica, preventivnih kampanja i pojačano prisustvo školskih policajaca. Kampanja je pokrenuta kako bi se kroz poruke, edukativne materijale i radionice podigla svijest o tome da nasilje često nije očigledno i da zahtijeva pažljivije osluškivanje onoga što djeca proživljavaju, ali ne izgovaraju.
Šta konkretno znači slogan „Slušajte šta vam djeca ne govore“ i kako ga škole mogu primijeniti u svakodnevnom radu s djecom?
Slogan nosi poruku da djeca često skrivaju emocije, strahove ili probleme iz straha od osude, srama ili nevjerice. On poziva roditelje i nastavnike da razviju osjetljivost za neverbalne znakove – promjene u ponašanju, povlačenje, pad uspjeha u školi, izbjegavanje određenog društva.
Na koji način će se škole uključiti u kampanju i koje aktivnosti očekujete da će imati najveći uticaj na prevenciju vršnjačkog nasilja?
Svaka škola je dobila promotivne materijale i video sadržaje koje treba da podijeli sa učenicima i roditeljima. U prvom polugodištu predviđeno je intenziviranje tema iz oblasti prevencije nasilja kroz roditeljske sastanke, časove razredne zajednice, časove srpskog jezika i književnosti i likovne kulture. Posebno se očekuje da radionice u razredima i razgovori na roditeljskim sastancima imaju najveći uticaj, jer omogućavaju otvoren dijalog i razvijaju međusobno povjerenje između djece, roditelja i nastavnika.
Kakvo je stanje na terenu što se tiče vršnjačkog nasilja u školama u RS?
U periodu januar–jun 2025. godine, putem Eduis sistema, zabilježen je značajan pad broja prijavljenih slučajeva vršnjačkog nasilja u školama, sa 168 na 63 slučaja u odnosu na prethodno polugodište. Međutim, podaci stručnih službi pokazuju da su djeca i roditelji često nesigurni kako da reaguju, pa je cilj kampanje da ih ohrabri i uputi na pravilan način prepoznavanja i prijavljivanja nasilja, te razvijanja kulture nulte tolerancije na nasilje.
Kako planirate uključiti roditelje u kampanju i na koji način im pomažete da prepoznaju znakove nasilja kod djece?
Roditelji će se uključiti kroz roditeljske sastanke i javne događaje gdje će stručnjaci govoriti o uzrocima, posljedicama i rješenjima za vršnjačko nasilje. Takođe, izrađena je brošura „Prepoznaj nasilje“, koja daje konkretne smjernice roditeljima kako da prepoznaju znakove i na koji način da reaguju. Pored toga, kampanja kroz video materijale i radionice nudi roditeljima alate i komunikacijske tehnike koje mogu primijeniti u razgovoru sa djecom.
Da li su u kampanju uključeni i stručni timovi (psiholozi, pedagozi, socijalni radnici) i kako će oni pružati podršku školama?
Da, stručni službe škola maju ključnu ulogu u kampanji. Psiholozi, pedagozi i socijalni radnici će biti podrška nastavnicima i roditeljima kroz radionice, savjetovanje i direktan rad sa djecom. NJihov zadatak je da pomognu školama da poboljšaju prepoznavanje potencijalnih problema kako bi svi, i škole, i roditelji, reagovali na vrijeme.
Na koji način će se mjeriti rezultati kampanje i kako ćete procijeniti da li su aktivnosti dale željene efekte?
S obzirom da kampanja predstavlja nadogradnju već postojećih mehanizama koje škole koriste kako bi svaki oblik nasilja svele na minimum, rezultati će se i kroz ovu kampanju pratiti kroz aktivnosti škola (podsticanje škola da organizuju ogledne časove na navedenu temu, povezivanje škola putem raznih kreativnih aktivnosti kojima će se ukazivati na značaj sigurnosti u školama). Ovim bi se naglasak stavio na isticanje koliko je zapravo važno da škole budu sigurna mjesta za odrastanje i učenje te bi se nasilje kao često upotrebljavana riječ stavila u drugi plan upravo putem kampanje koja nosi naziv „Škola koja čuje“.
Rezultati će se mjeriti kroz praćenje aktivnosti škola, izvještaje stručnih službi, kao i kroz evaluaciju radionica i javnih događaja. Poseban fokus biće na povratnim informacijama od roditelja i učenika. Dugoročno, pratiće se smanjenje broja slučajeva prijavljenog nasilja i poboljšanje ukupne klime u školama.
Koje su dugoročne mjere Ministarstva prosvjete i kulture kada je riječ o suzbijanju vršnjačkog nasilja i osiguravanju bezbjednog školskog okruženja?
Dugoročne mjere obuhvataju nastavak sprovođenja Programa mjera za jačanje bezbjednosti i sprečavanje nasilja u školama i đačkim domovima, kontinuiranu edukaciju nastavnika i stručnih službi, jačanje saradnje sa roditeljima, kao i sprovođenje već pokrenutih preventivnih programa a koji se sprovode u okviru časova odjeljenjske zajednice u školama , a tiču se jačanja socio-emocionalnih vještina kod učenika. Dakle naglasak je na tome da budu osnaženi te da adekvatno reaguju na izazove kojima su izloženi u savremenom društvu.
Šta roditelji čija se djeca susreću sa vršnjačkim nasiljem mogu uraditi, koji su konkretno koraci?
Potrebno je obratiti se odjeljenjskom starješini, školskom pedagogu ili psihologu i prijaviti problem. Ako se nasilje nastavi, roditelji treba da upoznaju stručnu službu škole, odnosno upravu škole, a škola će pokrenuti mehanizme u skladu sa Protokolom za zaštitu djece od nasilja, zanemarivanja i zlostavljanja. Važno je da roditelji ne ostanu sami sa problemom, već da koriste sve dostupne mehanizme zaštite i podrške koje škola i sistem nude. Novi Protokol jasno definiše specifične korake koje škole trebaju preduzeti u svakom slučaju nasilja, od prijave i intervencije do zaštite i praćenja ishoda. Na ovaj način, roditelji imaju pravno i sistemski utemeljen mehanizam za zaštitu djeteta i pokretanje odgovarajuće reakcije školskih i vanškolskih autoriteta.