Ubistvo žene u Mostaru, koje je prije dva dana potreslo cijelu BiH, nije samo još jedna tužna vijest. To je tragičan podsjetnik na duboko ukorijenjeni problem nasilja nad ženama, koji, iako često prepoznatljiv u medijima, ostaje neadekvatno prepoznat i tretiran od strane društva i institucija. Iako još uvijek nemamo sve informacije o motivima ovog zločina, jasno je da je svaki slučaj nasilja prema ženama – ozbiljan društveni problem, koji, ako se ne adresira na pravi način, nastavlja ugrožavati sigurnost i dostojanstvo žena.
Bez odgovarajuće pravne definicije femicida, BiH se suočava sa značajnim izazovima u prepoznavanju i sankcionisanju ovih zločina. Iako nije zakonski definisan, femicid je jasno prisutan u svakom takvom zločinu motivisanom mržnjom, prezirom ili osjećajem vlasništva nad ženom, a nasilnici poput onog koji je odgovoran za tragični događaj u Mostaru, sa istorijom nasilja i pristupom oružju, slobodno hodaju našim ulicama, izazivajući strah i nesigurnost među građanima.
Statistike su alarmantne: od 2019. godine zabilježeno je 57 femicida, a većina tih zločina bila je počinjena od strane bračnih ili vanbračnih partnera, u većini slučajeva u vlastitim domovima. Nasilje je bilo prijavljivano, ali reakcija institucija je često izostajala, što ukazuje na ozbiljne propuste sistema.
“Prema istraživanjima provedenim u BiH, 90 odsto građana izražava visok stepen svjesnosti o problemu nasilja u porodici, međutim 45 odsto građana nasilje u porodici još uvijek gleda kao privatni problem. Ovo pokazuje da naše društvo u procesu tranzicije, postaje svjesno određenih problema, međutim patrijarhalni društveni kontekst još uvijek ima značajan uticaj te se rješavanje datih problema smatra privatnom stvari, čemu doprinosi i podatak da 80 posto ispitanika smatra u određenim situacijama opravdanim nasilje nad članom porodice”, informacije su koje su dostupne u dokumentu Postupanje u slučajevima nasilja u porodici – multisektorski odgovor.
Kakvi slučajevi se karakterišu kao femicid?
Kada je u pitanju ovaj najnoviji slučaj ubistva u kojem je nastradala 39-godišnjakinja iz Mostara, informacije koje su poznate od samog incidenta jeste da je osumnjičeni 46-godišnjak pucao u svoju partnerku, prilikom čega joj je nanio teške povrede u predjelu stomaka. Nesrećna žena je, prema pisanjima, uspjela izgovoriti da je u nju pucao osumnjičeni, dok je on izjavio da je sama to učinila, jer su ranije konzumirali kokain. Ubrzo nakon ranjavanja, žena je preminula u mostarskoj bolnici. Osumnjičeni je od ranije poznat policiji jer je prije osam godina pucao u svoju tadašnju suprugu, međutim promašio je. I te 2016. godine bio je priveden i od njega je oduzet pištolj CZ. Očigledno, došlo je do ponavljanja ovakvog djela, ali ovaj put ishod je bio tragičniji i završilo je oduzimanjem života.
“Ne možemo sa sigurnošću potvrditi da je ovaj slučaj ubistva žene u Mostaru femicid jer je potrebno analizirati motive počinioca, uključujući elemente poput mizoginije, osjećaja vlasništva ili mržnje prema ženama, što su ključni pokazatelji femicida. Prema dostupnim informacijama iz medija, konzumacija kokaina je zabilježena, ali motiv i kontekst ovog djela ostaju nejasni i podložni detaljnoj istrazi”, kazala je Edisa Demić, direktorica Udruženja Dignitet u Mostaru, profesorica pedagogije i magistrica sociologije, za Banjaluka.net.
U BiH femicid nije pravno definisan kao posebno krivično djelo. Umjesto toga, takva krivična djela tretiraju se u okviru odredbi o ubistvima ili djelima iz mržnje, uključujući i ona motivisana rodnim identitetom. Ovo predstavlja, kako kaže Demićeva, značajan problem jer izostanak pravne definicije otežava prepoznavanje i evidentiranje femicida kao društvenog fenomena.
“Pojam femicid u BiH je ušao stihijski, prvenstveno kroz medijska izvještavanja koja su ukazivala na rast ubistava žena, naročito u kontekstu intimnih partnerskih odnosa. Prema definiciji Diane Russell i Jane Caputi, femicid je ubistvo žena od strane muškaraca motivisano mržnjom, prezirom ili osjećajem vlasništva nad ženama. Ova definicija, koja se često koristi i u našem kontekstu, naglašava rodno motivisanu prirodu ovih zločina. Primjeri kao što su slučaj Alme Kadić i Nizame Hećimović tragično ilustruju sistemske propuste u zaštiti žrtava”, objasnila je Demićeva.
Femicid je najekstremnija forma rodno zasnovanog nasilja i predstavlja teško kršenje ljudskih prava, prijetnju rodnoj ravnopravnosti i miru. Važno je da društvo i institucije prepoznaju ovu problematiku i osiguraju pravnu, institucionalnu i društvenu odgovornost kako bi se spriječili budući slučajevi i zaštitile potencijalne žrtve.
“Ovo je klasičan primjer nasilnika na slobodi koji ugrožava ne samo sigurnost pojedinaca, već i društvenu sigurnost u cjelini. Informacije da je počinilac već ranije imao istoriju nasilja prema ženama, uključujući pucanje na bivšu suprugu, ukazuju na ozbiljan problem u sistemu prevencije i sankcionisanja nasilnika. Ključno je pitanje: da li su u njegovom slučaju bile propisane zaštitne mjere i, ako jesu, da li su se one adekvatno provodile?”, istakla je Demićeva za naš portal.
Ako je osoba s ovakvim profilom, koja ima istoriju nasilja i, prema pisanju medija, posjeduje oružje, onda treba biti pod nadzorom od strane institucija zaduženim za zaštitu žrtava i šire javnosti.
Kako je nasilnik opet imao pristup oružju?
“Nažalost, određeni procenat nasilnika, među kojima je i on kreću se ulicama Mostara i on lično je privlačio pažnju svojim izgledom. Često sam ga i ja viđala. Javnost s pravom postavlja pitanja: kako je mogao imati pristup oružju? Koje su bile sankcije za prethodne nasilne radnje? Zašto nije bilo adekvatnog praćenja i nadzora? Ovakvi slučajevi ukazuju na hitnu potrebu za boljom implementacijom zakonskih mjera, strožijim nadzorom nad nasilnicima, te osiguranjem adekvatne zaštite za žrtve. U suprotnom, ovakvi propusti nastavljaju doprinositi atmosferi nesigurnosti i nepovjerenja u pravni i institucionalni okvir države”, izjavila je Demićeva.
Građani su duboko zabrinuti nakon vijesti o još jednom ubistvu žene u Mostaru, naglašava Demić, jer svi ovi slučajevi nasilja šalju poruku za potrebu za hitnim djelovanjem na prevenciji i sankcionisanju rodno zasnovanog nasilja.
“U posljednje vrijeme svijest o problemu femicida u BiH značajno se podigla, dijelom zahvaljujući naporima organizacija civilnog društva i projektima koji se fokusiraju na ovu problematiku. Jedan od ključnih projekata koji se provodi u BiH je projekat ‘Unapređenje pravne i društvene matrice za sprječavanje femicida i rodno zasnovanog nasilja u BiH’, koji zajednički provode Udruženje ‘Ja bih u EU’ iz Sarajeva i Udruženje za edukaciju i razvoj ‘Dignitet’ iz Mostara, uz finansijsku podršku Evropske unije. Projekat traje od januara 2023. do decembra 2025. godine i ima za cilj unapređenje zakonske legislative, promjenu društvenih normi koje doprinose nasilju, te prepoznavanje i kriminalizaciju femicida kao posebnog krivičnog djela u skladu s Istanbulskom konvencijom”, pojasnila je Demićeva.
Iako svijest raste, sankcije za počinioce femicida još nisu pooštrene na način koji bi odgovarao ozbiljnosti ovog problema.
“Posebnu pažnju projekt posvećuje edukaciji javnosti, institucija i pravosuđa, a kroz aktivnosti poput Digitalne klinike pruža mladima priliku da se informišu o femicidu i rodno zasnovanom nasilju te aktivno učestvuju u prevenciji. Ova platforma omogućava ne samo edukaciju već i direktnu podršku žrtvama, koje mogu prijaviti slučajeve i potražiti pomoć putem web stranice www.digitalnaklinika.ba. Nedostatak pravne definicije femicida otežava njegovo prepoznavanje i adekvatno sankcionisanje, što ukazuje na hitnu potrebu za izmjenama zakona i boljom implementacijom postojećih mehanizama zaštite. Projekte poput ovog podržanog od EU važno je posmatrati kao značajan korak ka društvu koje nultom tolerancijom pristupa nasilju nad ženama i djevojčicama“, zaključila je Demićeva.
Slučaj Nizame Hećimović podsjetnik na brutalnost femicida
Da se radi o ozbiljnom problemu, pokazuju i statistički podaci koji govore da je 47 odsto žena u BiH tokom života iskusilo neki oblik nasilja, dok je u posljednjih godinu dana nasilje u porodici doživjelo 12 odsto ispitanica. Najčešće se radi o fizičkom nasilju, zatim psihičkom, ali i seksualnom. Međutim, bitno je istaći da je nasilje najčešće kombinovano. Uzrok nasilja u porodici leži u naučenom obrascu ponašanja, vaspitnom kontinuitetu kojem doprinose i obrazovni, sociološki, ekonomski, zdravstveni i drugi faktori.
Inače, kada policijska uprava ili policijska stanica zaprimi prijavu o nasilju u porodici i sasluša žrtvu nasilja u porodici dužna je da podnese zahtjev za izricanje zaštitne mjere. Zahtjev se podnosi na posebnom obrascu koji je utvrđen spomenutim Pravilnikom o načinu provođenja zaštitnih mjera za počinioce nasilja u porodici koje su u nadležnosti policije. Za podnošenje zahtjeva za izricanje zaštitne mjere nije potrebna saglasnost žrtve nasilja u porodici.
Podsjećamo, jedan od stravičnijih primjera femicida dogodio se prije nešto više od godinu dana u Gračanici, kada je Nermin Sulejmanović monstruozno ubio vanbračnu partnerku Nizamu Hećimović, a snimak cijelog ubistva prenosio je uživo na aplikaciji Instagram. Nakon ovog zločina, u BiH je nedugo potom život izgubilo još 13 žena.