foto BUKA
Odbornik PDP-a Milko Grmuša održao je u banjalučkom naselju Kočićev vijenac / Hiseta prvi u nizu razgovora sa građanima Banjaluke o aktuelnim gradskim temama.
Grmuša je izazvao pozitivnu reakciju ljudi, kada se pridružio protestima građana u centru Banjaluke, a u vezi sa usvojenim Regulacionim planom. Nekoliko dana nakon održanih protesta, Ustavni sud Republike Srpske utvrdio je da Regulacioni plan dijela centralnog područja grada Banjaluka nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o uređenju prostora i građenju, drugim riječima – neustavan je.
On je, nakon odluke suda, objavio da je ova odluka suda možda najveća pravna pobjeda u istoriji Banjaluke koja je izvojevana od strane naroda, a poručio je svojim kolegama odbornicima da “imaju kičmu, te da budu sa svojim narodom”.
Nakon toga, uputio je zvaničnu inicijativu da se formira poseban odbor ili komisija koji će ispitati šta se dešava u našem gradu i ko je odgovoran za nelegalnu gradnju svih ovih godina.
Tokom ovih nekoliko dana, odbornik PDP-a otvoreno je kritikovao i aktuelnu vlast u Gradu, iako dolazi iz partije kojoj pripada i gradonačelnik Stanivuković, a dosljedno je kritičan i prema aktuelnoj vlasti u Republici Srpskoj. Njegove poteze hvale i kolege iz skupštinske većine, a gotovo svi ga doživljavaju kao principijelnog i dosljednog političara.
Na talasu svega ovoga, pokrenuo je seriju razgovora sa građanima Banjaluke i time smjestio politiku tamo gdje joj je mjesto, među građane, daleko od interesa tajkuna, pojedinaca…
Pokušali smo saznati je li nešto takvo uopšte moguće u Banjaluci?
Grmuša tvrdi za BUKU da je cilj ovih razgovora da svim građanima Banjaluke koji su zainteresovani objasni šta se dešava u našem gradu.
“Iza mene ne stoji nikakav centar moći. Želim da razgovaram na društvenim mrežama, na ulici, u mjesnim zajednicama sa svojim narodom. Nikom ništa ne dugujem da bih ovaj posao koji se tiče zaštite interesa građana i grada mogao uspješno da radim. Vi ste svjedoci šta je urađeno, urađeno je mnogo. Prvi put je srušen neki regulacioni plan, dok se prije nije ni znalo da se usvajaju. Ljudi prije apsolutno nisu bili svjesni procedure. Sve smo alarmirali, želimo da pošaljemo poruku- Ovo je danas prvi korak. Ja radim za grad u kojem sam rođen. Pripadam naravno svojoj političkoj opciji, ali kada procijenim da ta politička opcija možda radi nešto što nije u interesu ljudi, biću na strani svojih ljudi. Mi danas pokrećemo jedan talas. Želimo da ovaj grad bude vraćen iz ruku od nesavjesnih investitora, nesavjesnih političara, nesavjesnih ljudi u gradskoj upravi, nesavjesnih ljudi u vladi Republike Srpske, Savjetu ministara, tamo gdje i pripada”, naglasio je Grmuša za BUKU.
Ističe da želi da ono što ostane iza njega bude takvo da ga se sopstveno dijete ne stidi.
“Ja sam bio u visokoj politici, bio sam na visokim funkcijama. Moj cilj je mogao biti da tamo ostanem, da ništa ne radim, da čekam mandate, kompenzacione. Meni se to nije svidjelo Ja sam morao to sve da napustim i da odem na ulicu, na teren, da dođem i tamo gdje je 40 stepeni ili minus 30, da sa ljudima koji su million puta izvarani založim svoj obraz, jer ništa drugo nemam. Ja taj zalog, taj obraz, neću da izdam. Imamo mnogo naslijeđenih problema, nisu to samo regulacioni planovi. Mi sad moramo spriječiti invaziju tužbi na budžet grada. Imamo dosta pravnika koji su već odradili odličan posao na Kinu Kozara . Moramo otvoriti prostor zdravim investicijama, ja sam čovjek koji se za to zalaže, ali ja ne želim da se u Banjaluci na projektu zarađuje 600%,može 50% ali ne može 600%, pogotovo ne može nauštrb građana. Idemo u pobjedu, ja sam veliki optimista, ogroman je priliv ljudi koji nas zovu, koji žele da se uključe, a svjestana sam da smo tek počeli. Ovo je talas koji će tek da raste, uvjeren sam”, kaže naš sagovornik.
Vraćanje politike građanima
“Politika je na ovim prostorima izgubila svoje osnovno značenje i sada znači nešto sasvim drugo. Sada je to način dolaska do funkcija i moći, to je osnovni smisao politike, dolazak na vlast. A to bi trebalo da bude samo jedna stepenica ka realizaciji ideja koje se zastupaju, politika koje se zagovaraju, no toga više nema, barem ne na nivou političkih partija”, kaže u izjavi za BUKU banjalučki advokat Aleksandar Jokić. Njega smo također sreli tokom razgovora sa građanima Kočićevog vijenca.
Jokić ističe da upravo zbog toga čujemo prečesto da su svi političari isti, jer se njihovi programi ne razlikuju i njihov cilj je identičan – doći do funkcija i ubirati benefite.
“Iz tog razloga vraćanje politike građanima je ključan korak ukoliko želimo ozdravljenje našeg društva. Krenuli smo u pogrešnom pravcu i sada su nam svi putevi pogrešni, zato se moramo vratiti na ispravne temelje. A ispravno je da politika sprovodi volju građana i da štiti njihova prava, a ne da im nameće volju i narušava im prava. Građani nisu samo glasači, a trenutne političke elite kao da samo to vide u građanima”, naglašava Jokić.
On dodaje da je floskula da vlast treba da se plaši građana.
“Nismo Francuska, ali barem treba da ih uvažava i da političari shvate da svojim odlukama mijenjaju živote građana koji ovdje žive. Od izgleda grada, pravila u saobraćaju, do cijena životnih namirnica i goriva, svaki dan svojim odlukama političari mijenjaju naše živote. Zato je neophodno da politiku vratimo građanima na način da političari zaista pogledaju i čuju kakve efekte imaju njihove odluke i da oslušnu šta bi njihove buduće odluke trebalo da budu. Iskreno, mislim da treba da, barem na lokalnom nivou, da zaživi institucija referenduma i da se građani neposredno prethodno izjasne o ključnim pitanjima za svoju lokalnu zajednicu. To bi bio jedan od načina institucionalnog vraćanja politike građanima”, zaključuje naš sagovornik.
Vratiti politiku među građane ključan je izazov sa kojima se domaća politika mora suočiti. Političari bi trebalo da shvate da su sluge građanima, a ne obratno. Istovremeno, politika, pogotovo ona na lokalnom nivou, treba da prestane biti puki izvršilac sumnjivih grupnih ili pojedinačnih interesa. Politiku treba vratiti na zemlju, među građane. Proces je to koji zahtijeva da se zasuču rukavi i da se radi. Ali nekad je i to previše teško.