Muhammed Huzeyfe Kucukaytekin, asistent na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu (IUS) i učesnik Globalne flotile Sumud, koja je pokušala probiti izraelsku blokadu Gaze i dostaviti humanitarnu pomoć Palestincima, ističe da je najveći uspjeh ove misije to što je svijetu pokazano da i dalje postoji nada.
Gostujući na BIR televiziji, govorio je o polasku broda Mikeno, putovanju, ali i izazovima s kojima su se suočili nakon što su završili u izraelskom zatvoru.
Kako je objasnio, iz praktičnih razloga odlučili su koristiti manja plovila.
“Kada smo stigli do Tunisa, imali smo problem jer nam nisu htjeli dati gorivo za naš put. Jedan od problema je i samo Sredozemno more, kojim nije lako ploviti. Nije nam bilo lako, ali, kako kaže stara izreka, ‘bez zahmeta nema rahmeta'”, rekao je Kucukaytekin, prisjetivši se i oluje kod Barselone kada su morali sami popravljati ozbiljne kvarove na brodu.
Opisao je i trenutak kada ih je presrela izraelska vojska.
“Prvo nam je prišao jedan vojni brod i naredio da se zaustavimo i mi smo stali. Onda su nas počeli prskati vodom pod visokim pritiskom i slomili su nam jarbol. To je trajalo neko vrijeme, nakon čega je oko osam vojnika ušlo na naš i krenuli su s ispitivanjem”, ispričao je.
Kako dodaje, vojnici su odmah uništili kameru koja je prenosila uživo, a zatim isključili satelitske veze i GPS.
“To ispitivanje i borba s njima trajala je oko sat vremena. Tek smo na kraju saznali da smo se potpuno približili obalama Gaze”, naveo je.
Nakon što su ih zarobili, brod je odveden u luku u blizini Gaze, gdje su, prema njegovim riječima, počeli i fizički i psihički pritisci na članove posade.
“Upozoravani smo i ranije da ne odgovaramo na fizičke napade. Htjeli su da skinu kefiju članovima posade, a kad se jedan kolega pobunio i nazvao ih teroristima, proveli su ga u samicu”, kazao je.
Potom su, kaže, svi završili u zatvoru smještenom u pustinji, desetak kilometara od Gaze, gdje su mogli čuti avione kako nadlijeću.
“Tek smo od predstavnika Ambasade saznali gdje smo. Nismo imali nikakvu vezu s vanjskim svijetom tri dana. Čak nam nisu dali ni vode. Bilo je teških trenutaka, ali bili smo spremni na najgore”, rekao je Kucukaytekin, ističući da su neki članovi posade zbog toga stupili u štrajk glađu.
O uslovima u pritvoru govori kroz vlastito iskustvo:
“Bio sam primoran piti vodu iz toaleta, dok je hrana koja nam je nuđena bio stari hljeb i džem koji je podsjećao na krv. Jedan od kolega je to primijetio, da džem izgleda kao krv naše palestinske braće. Mi skoro ništa od toga nismo mogli pojesti”
Prema njegovim riječima, u prostoriji sa osam kreveta bilo je smješteno 16 zatvorenika. Uprkos svemu, niko, kaže, nije pokazivao strah od izraelskih vojnika.
“Čak je jedan dan došao i Ben Gvir. Pokušali su da nam prijete puškama, laserima, raznim sredstvima. Mi smo digli glas, govorili smo im da su teroristi, da čine genocid, ubijaju djecu, uskraćuju hranu ljudima”, kazao je Kucukaytekin.
Podsjetio je i da je izraelski ministar Ben Gvir imao posebne zahtjeve prema vladi u vezi s postupanjem prema pritvorenim članovima flotile.
“Ja sam tri dana proveo u tom zatvoru. Treći dan su nas vojnici ostavili na miru. Neki zatvorenici su učili Kur'an, tekbire, ezane, neki su pjevali ili recitirali psalme. Vojnici su se ponašali kao miševi, pobjegli su od nas”, rekao je.
Dodao je da su pojedini izraelski građani protestovali protiv njihovog pritvaranja.
“Još tamo ima dobrih duša koji vide šta se dešava u Palestini”, poručio je, između ostalog, Kucukaytekin.