Usred sve učestalijih rasprava o revizionizmu, negiranju zločina i manipulacijama istorijskim činjenicama, javni prostor sve češće ispunjavaju simboli koji relativizuju prošlost. Tompsonovi koncerti obilježeni ustaškim pozdravima i pjesmama samo su najnoviji primjer. Upravo zbog toga, isticanje antifašističkih vrijednosti i podsjećanje na njihovu suštinsku važnost postaje jedan od ključnih zadataka savremenog društva.
Tokom drugog dana AVNOJ Festa, u prostoru Muzeja AVNOJ-a u Jajcu, o ovim temama govorio je sociolog Mišo Nejašmić, direktor izdavačke kuće Jesenski i Turk, povodom promocije knjige „Bitka na Sutjesci – Pakao u raju“ autora Šimuna Cimermana.
„Istraživanja koja su sada napravljena, u kontekstu svih recentnih događanja, pokazuju da gotovo dvije trećine ljudi ne podržava sva događanja koja vas neprestano bombarduju iz Hrvatske, vezano i uz Tompsonov koncert, i uz okupljanje velikog broja ljudi, uzvikivanje ustaških pozdrava i pjevanje ustaških pjesama. Sve te stvari koje ste vidjeli i čuli jesu istinite, ali su ipak marginalne“, rekao je Nejašmić.
Kako ističe, većina ljudi uopšte se ne bavi temama prošlosti. Zaokupljeni su životnim obavezama, poslom, porodicom, sopstvenim preživljavanjem i svakodnevnim brigama, pa nezainteresovanost i ne čudi. Međutim, upravo ta nezainteresovanost, udružena sa organizovanim revizionističkim narativima, otvara prostor ozbiljnim manipulacijama.
“Knjiga Šimuna Cimermana ne idealizuje Komunističku partiju Jugoslavije. Vidjećete kritičke osvrte na odluke koje su tada donesene, i na one koje su mogle biti bolje. Teško je suditi ljudima iz prošlosti, ali važno je razumjeti da je to dio naše istorije. Na taj dio moramo biti ponosni i zahvalni onima koji su dali svoje živote u borbi za slobodu i temeljna prava — prava žena, opštu slobodu i republikanstvo“, naglasio je Nejašmić.
Mlađa generacija, ističe, često je nedovoljno informisana. „Nedavno sam slušao anketu među studentima Filozofskog fakulteta. Pitali su ih znaju li što je Jasenovac i koliko je ljudi ondje stradalo. Neki su tek površno čuli za Jasenovac, ali nitko nije mogao ništa konkretno reći. To su mladi ljudi, po dobi punoljetni, ali očito nedovoljno informisani.”
Stoga, podvlači Nejašmić, stalni zadatak društva treba da bude širenje činjenica, razvijanje kritičkog mišljenja i borba protiv revizionizma. „Ništa od onoga za šta su se ljudi borili nije zajamčeno zauvijek. Sve se može urušiti. Postoje knjige koje jasno pokazuju kako se stvari mogu drastično promijeniti preko noći u stanje koje nitko nije mogao zamisliti.”
U tom kontekstu, preporučio je i knjigu “Deset dana u travnju”. Ona pokazuje kako su, samo deset dana prije proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, ljudi poput Ante Pavelića i ostalih ustaških vođa bili marginalne, gotovo nebitne figure. “Kritičari su tada tvrdili da je situacija dobra, da je žito dobro rodilo, da je Hrvatska postigla svoj cilj uspostavom Banovine Hrvatske i da je pronađen određeni kompromis. Rat je bio daleko na sjeveru i činilo se da neće stići do nas. A onda se u deset dana sve preokrenulo: počeli su pristizati kamioni i dolaziti ljudi koji su potpuno promijenili tijek povijesti.”
I zato antifašizam nije nostalgija. To je civilizacijski štit — odbrana slobode. Zato o njemu moramo govoriti glasno, uporno i bez straha, poručio je Nejašmić.
