Mediji u raljama politike. Tako bi se, ukratko, moglo opisati stanje medijskih sloboda u Bosni i Hercegovini.
Mediji su važan dio društva koji informiše, obrazuje, edukuje i ima snažan uticaj na javno mnijenje. Političari su to davno prepoznali i zbog toga im je najveći strah slobodan novinar/ka i nezavisni mediji.
Neki političari imaju svoje „medije“, mnogi među njima bi kontrolu nad javnim medijima, a pojedini koriste svaku priliku za obračun sa nezavisnim medijima. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik u kontinuitetu napada medije poput BN-a, BUKE, Capitala, a glavne urednike ovih medija vrijeđa koristeći vokabular nedostojan javne funkcije.
Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković redovno napada novinare, a nerijetko imenom i prezimenom etiketira novinare čije pero ne piše u smjeru njegovih interesa.
Novinarima u Zenici nije bilo omogućeno praćenje sjednica Gradskog vijeća, novinare RTVHB napada političar koji je bivši novinar.
Na svakom pedlju ove zemlje biti novinar znači biti viđen kao prijetnja politici kojoj sloboda, a posebno sloboda medija predstavlja rizik.
Medijske slobode se svakodnevno ugrožavaju, a kolege novinari/ke koji ostaju vjerniji profesiji i etici znak su da će slobodno novinarstvo uspjeti preživjeti svaku krizu i mandat svakog prolaznog političara.
Ko ugrožava medijske slobode u BiH?
Medijske slobode u BiH ugrožavaju oni koji su na poziciji moći – vlasti, kaže to izjavi za Buka magazin novinarka Naratoriuma i Raskrinkavanja Alena Beširević. Dodaje da političke partije upravljaju javnim medijima, što je posebno sporno budući da javni mediji treba da odgovaraju javnosti.
Podsjeća da članove Upravnih odbora javnih medija na nivou entiteta imenuje Parlament FBiH (FTV) i u Republici Srpskoj Narodna Skupština RS (RTRS), na državnom nivou je to Parlamentarna skupština BiH (BHRT), na kantonalnim nivoima skupštine kantona.
No, problem nastaje jer, prema zaključcima istraživanja Mediacentra, političari koriste imenovanja na direktorska i urednička mjesta u svrhu instrumentalizacije za političke ciljeve.
“Komercijalni mediji ovise od oglašivača, među kojima su uglavnom velike kompanije koje su u javnom vlasništvu. I jedni i drugi su taoci vlasti i njihovih politika. Nekolicina je slobodnih medija koji se, u nastojanju da izbjegnu ovisnost o budžetskom novcu i posljedično prekrajanja uredničkih politika u zavisnosti od vladajućih politika, finansiraju iz međunarodnih izvora. Ovo su, ujedno i jedini slobodni mediji u BiH čiji se glasovi strateški pokušavaju ugušiti. Novinari iz ovakvih medija su često meta napada, prijetnji i pritisaka”, kaže Beširević.
I sama je bila meta uvreda, pritisaka, prijetnji. Kao dodatnu opasnost za medijsku profesiju vidi i globalna previranja. Tako je promjena politika u SAD-u i povlačenje tamošnjih agencija za stranu pomoć dovela do prestanka finansiranja nekoliko nezavisnh medija u BiH.
“Brojni novinari su ostali bez posla. Neki političari su to slavili, nije ih teško nabrojati. Jasno je da se medijske slobode u BiH iz godine u godine srozavaju i da se taj mali krug nezavisnih konstantno sužava. I index slobode medija ukazuje na pad. Ovo je sigurno jedan od najtežih perioda u modernoj historiji za nezavisno novinarstvo u BiH”, dodaje.
Novinarka portala Direkt iz Hercegovine Milanka Babić Kovačević u razgovoru za Buku kaže da medijske slobode ugrožavaju svi oni koji imaju moć.
Ugrožavaju ih oni koji, kao moćni, nastoje da ostvare kontrolu nad medijima i pretvore ih u svoje oruđe.
“Za mene, ako treba da budem iskrena, najveći pritisak dolazi iz male sredine gde svi sve znaju, gde se vlast, policija, javne ustanove i tajkuni prepliću i predstavljaju jednu interesnu mrežu. U takvim okolnostima medijske slobode ne guši samo vlast, nego i okruženje ućutkivanjem, uskraćivanjem informacija i podrške. Ukratko, kako ja vidim stvari, medijske slobode ugrožava vlast, sitni kapital i krupni kriminal, ali i atmosfera straha i ćutanja u malim sredinama”, kaže naša sagovornica.
Sanja Vasković, novinarka i urednica jedinog istraživačkog medija u regiji Istočnog dijela Republike Srpske “Spin info” u izjavi za Buku ocjenjuje da je stanje medijskih sloboda u BiH odraz kompletnog društva.
Uviđa da je čitav sistem zatrovan korupcijom u svim porama društva, što se neposredno odražava i na medije.
“Sistem vlasti, koji se čini kao neki začarani krug, nameće da je sloboda govora, etika i rad medija nešto što oni treba da kontrolišu etiketirajući neistomišljenike. Sve ono što ugrožava interesne grupe pojedinaca u BiH sankcioniše se na sve moguće načine, pa tako i mediji koji pokušavaju raditi svoj posao u interesu javnosti. BiH je opet nazadovala kada su u pitanju medijske slobode”, kaže Vasković.
Političkim elitama najviše smeta nezavisno i istraživačko novinarstvo, uvjeren je urednik portala Fokus Dinko Dundić.
“Iako u posljednje vrijeme pravosuđe pokazuje znakove života, godinama su samo nezavisni mediji ukazivali na kriminal i korupciju i bili jedina smetnja bogaćenju pojedinaca i političko-tajkunskih grupa. Upravo tim osobama slobodno novinarstvo je nerijetko jedina smetnja nezakonitom bogaćenju na račun građana”, kaže Dundić.
Urednica tuzlanskog portala Balans Nataša Tadić ocjenjuje da medijske slobode u BiH ugrožava više faktora: ekonomska neizvjesnost, malo tržište, politički uticaj, nedovoljno edukovana publika i generalno nesređena situacija u zemlji.
“U zadnje vrijeme jako je intevizirano ugrožavanje medija od strane političara koji javno pozivaju na linč određene medije i novinare što je nedopustivo. Sve to su primjetili i Reporteri bez granica pa je BiH na ljestvici Indeksa slobode medija, sa 81 pala na 86 mjesto. Posebno su se osvrnuli na kriminalizaciju klevete u RS-u koja je doprinijela gušenju medijske slobode”, kaže Tadić.
Smatra da se mediji trebaju grupisati, oformiti kritičnu masu koja će vršiti pritisak na donosioce odluka da se usvoje ključni zakoni poput onog o transparentnosti medijskog vlasništva te poboljšati status ove devalvirane profesije.
Autoncura je počela
Medijske slobode su prijetnja politikama u svim dijelovima Bosne i Hercegovine, ali vlasti Republike Srpske su otišle najdalje u svojoj borbi protiv nezavisnih medija. Usvojili su zakon o stranim agentima, koji doduše ne tretira institucije koje primaju stranu pomoć, kriminalizovali su klevetu i dodatno suzili prostor za slobodnu misao.
Babić Kovačević ocjenjuje da je kriminalizacija klevete direktan i ozbiljan atak na medijske slobode čega šira javnost možda i nije svesna.
“Umesto da se bave temama od javnog interesa novinar je stavljen u poziciju da stalno gleda preko ramena- da li će ga neko tužiti, proglasiti stranim plaćenikom, da li će ga izolovati ili ekonomski uništiti. Novinare to stavlja u defanzivnu poziciju- ljudi počinju da se autocenzurišu jer znaju da nemaju resurse da se godinama vuku po sudovima. Takođe, novinar sebi postavlja opravdano pitanje – Zašto bih se ja sam borio da popravim sistem od koga su odustali oni koje taj sistem hrani? Mogu da nađem bolje plaćen posao uz manje glavobolje”, kaže sagovornica Buke.
Vjeruje da su posebno ranjivi mali, nezavisni portali, lokalni novinari koji nemaju podršku velikih sistema.
“Ne treba previše mašte, dovoljno je da se pogleda u Rusiju i da se vidi kuda plovi ovaj brod. Ovde novinare još uvek „samo“ targetiraju i etiketiraju, a iz ruskog zatvora izlaze u vreći, masakrirani”, kaže Babić Kovačević.
Naše vlasti vremenom samo šire lepezu represivnih metoda u svrhu ućutkivanja medija koji nisu po mjeri, ocjenjuje Vasković.
Smatra da su nedavno usvojeni zakoni definitivno korak unazad po pitanju demokratizacije društva, jer da postoji volja da se reguliše medijski prostor i govor mržnje koji je skoro svakodnevnica to bi se uradilo na drugi način.
“Sigurno da stvaraju dodatnu dozu iscrpljivanja ionako stresne profesije, ali sam sigurna da većina kolega neće podleći pritiscima te da će nastaviti raditi svoj posao, pa tako i ja. Ukoliko bih prestala pisati o korupciji i kriminalu, to bi značilo da su oni koji donese ovakve zakone uspjeli u svojoj namjeri”, govori Vasković.
Set zakona koje je usvojila NSRS za Tadić je proračunata taktika vlasti za legalno gušenje sloboda.
“Svaki medij koji pokušava istraživačkim radom opstati, etiketiraju kao “strane agente” sa jednim kontinuiranim pritiskom i javnim blaćenjem. Stoga mnogi novinari se ne mogu ni nositi više sa tim pritiskom pa napuštaju struku, a ostaju oni najuporniji. Pitanje je do kada ćemo imati i takve jer je pritisak sve veći”, kaže Tadić.
Tužbe za klevetu imaju cilj da ušutkaju kritike i na kraju uguše glasove koji nastoje ukazati na kriminal, korupciju i druge nepravilnosti. Zakon o stranim agentima targetira, ne samo novinare nego sve one čiji rad ne ovisi o javnom novcu.
“Zakon o stranim agentima samo je jedna od poluga koje koriste autoritarni sistemi kako bi uspostavili potpunu i doživotnu vlast i ugušili svaki vid kritike, pobune i slobode. Treba istaći da se donošenje ovog zakona u Republici Srpskoj najavljuje već više od deceniju”, kaže novinarka Beširević.
Primjećuje da vlasti iz RS-a godinama unazad lažno tvrde da se radi o zakonu koji je prepisan iz američkog zakonodavstva.
“Istina je pak, kako je pisalo Raskinkavnje i duge platfome za provjeru činjenica, da se radi o zakonu koji je prepisan iz Rusije. U pocesu zagovaranja zakona bojne nevladin oganizacije ukazivale su na štetu koju će on nanijeti slobodi medija, ali i generalno razvoju civilnog društva. Zakon se i prošle godine našao u proceduri, ali je u zadnji čas obustavljeno njegovo usvajanje”, dodaje Beširević.
Sloboda se ne guši preko noći
Set zakona kojim se guše medijske slobode u Republici Srpskoj najavljuju se godinama, i dolaze polako, jedan za drugim. Babić Kovačević upravo takav odnos vlasti vidi kao dobro osmišljenu strategiju za gušenje medijskih sloboda.
“Suština je u tome da se sloboda ne gubi preko noći nego se guši polako, kombinacijom političkih pritisaka, sistemske represije, ekonomskog slabljenja i orkestrirane stigmatizacije. Slobode, uključujući i medijske slobode su praktično incident u jednom ostarelom, opustošenom, nepravičnom, kriminalizovanom i obrazovno zapuštenom društvu kao što je naše”, stava je Babić Kovačević.
U političkom diskursu dominantan je narativ diskreditacije, vrijeđanja i omalovažavanja. Kultura dijaloga i smislenost javne riječi u agendama domaćih političara je odavno iščezla, a uvreda je modus operandi političara. Na svojoj koži to najčešće osjete novinari.
“Ako govorite drugačije, „bezbožnica ste bez pokrića, što je poslednja etiketa koju sam dobila na društvenim mrežama, što u stvari dovoljno govori koliko su ljudi koji su spremni da etiketiraju novinare u suštini neobrazovani. Sve to zajedno stvara atmosferu u kojoj je malo ko spreman da profesionalno i hrabro bavi novinarstvom koje bi istinski služilo javnosti”, zaključuje Babić Kovačević.