Radnice i radnici Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje u Banjaluci kažu da njihov zahtjev za povećanjem plate u iznosu od 20% nije ispunjen. Slijedi preuzimanje mjera skladu sa Zakonom o štrajku, a to su prvo mirni protesti i štrajk upozorenja, a potom kolektivni štrajk.
Radnice i radnici su prethodno realizovali anketu o podršci mjerama i aktivnostima sindikalne organizacije sa roditeljima djece iz stotinu grupa. Potpisima 3042 roditelja podržana je borba radnica i radnika za povećanje plate. No, Gradska uprava nema sluha za ove pokazatelje.
“U našoj ustanovi celi kolektiv sa svim svojim strukturama dao je podršku sindikalnoj organizaciji koja je reprezentativna u Centru, a pripada SONiK RS. Broj 465 govori dovoljno o tome da se Sindikat ozbiljno informisao, a zatim i pripremio da pristupi borbi koja još uvek traje. Suvišno je isticati da su oko priče za radnička prava okupljeni odrasli, ozbiljni ljudi, profesionalci, intelektualci, roditelji, ljudi sa svešću i odgovornošću prema svojim postupcima” – kaže Slađana Mišić, predsjednica sindikata, za BUKA magazin.
Teško je reći kako se osjećaju radnice i radnici Centra, kaže naša sagovornica. Osjećaj zanemarivanja, ignorisanja i neuvažavanja Gradske uprave, koja se odlučila za jedan maćehinski odnos, sugeriše da radnice i radnici Centra nisu prioritet, opominje ona.
“Strpljivost nije večna, pružena ruka gubi snagu i pada, jer je prazna. Sastajanje radi kratkog boravka u ugodnom prostoru bez adekvatnih predloga gubi svaki smisao, pa i onaj da se zadovolji forma” – kaže Mišić.
Nekada je profesija vaspitača imala mnogo vrlina, a danas je stanje alarmantno, kaže naša sagovornica. Ona kaže da danas mladi ne biraju ovu profesiju, pa već nekoliko godina na berzi nema vaspitača. Da bi se prebrodile poteškoće, nedavno se mijenjao i zakon, podsjeća naša sagovornica, ali male plate, velika odgovornost, težak i intenzivan radni dan ne privlače mlade ljude u profesiju.
“Danas je ‘trka za boljim životom’ prerasla u maraton i danas se vaspitač susreće sa mnogim oblicima neadekvatnog ponašanja, mnogim u novije vreme utvrđenim dijagnozama, sa načinom rada koji je davno izašao iz okvira stručne literature. Imajući to na umu, Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje Banja Luka nikada ne bi smeo biti predmet priča da je trošak grada, već reper koji pomaže da se lakše mogu razumeti i prepoznati pogrešni koraci u ustanovama koje okupljaju decu, a sumnjivog su kvaliteta” – kaže Mišić.
Centar je mentorska ustanova koja pomaže podučavanje studenata vještini rada sa predškolcima, ustanova velikog kapaciteta i ozbiljnih resursa, koja je rasla zajedno sa rastom grada, kaže naša sagovornica. No, danas je situacija takva da 300 vaspitača mora da štrajkuje, jer ne može dostojanstveno da živi.
“Mlade vaspitačice majke plaču u senci, jer im dete nije dobilo mesto u vrtiću. Kada stupimo u štrajk, na zakon se pozivaju tako što nas prijavljuju inspekcijama, a ne na način da protumače da u zakonu ima dovoljno prostora za unapređenje Kolektivnih ugovora i da u kasi ima dovoljno novca za naša potraživanja. Čekajući termin pregovora konsultovali smo kolege, rukovodioce i strukture iz naše bliže okoline i saznali da su u proteklom periodu svi ozbiljni direktori potpisali povećanja plata za svoje ustanove. Pored toga, vredno smo radili i na materijalu koji treba da sadrži naš dokument. Ipak, džaba talenti, trud, posvećenost i rad, jer se očekuje i traži slepa poslušnost” – zaključuje Mišić.
S obzirom da su rezultati ankete koja je sprovedena među roditeljima iznad svih očekivanja, radnicama i radnicima Centra je i to jedan od motiva i snažan vjetar u leđa za nastavak sindikalne borbe.