Valentina Vujičić i Slađana Todić, studentice Fakulteta kriminalistike, kriminologije i sigurnosnih studija Univerziteta u Sarajevu, svoje akademsko obrazovanje nastavit će u susjednoj Srbiji i to uz stipendiju Vlade Srbije i uz osiguran smještaj u studenstkom domu.
Ostale troškove snosit će tvrtka Sarajevo-gas iz Istočnog Sarajeva. Valentina i Slađana mogu dobiti i jesu dobile stipendiju kao nagradu za veličanje ratnog zločinca, no Slađan Tomić – bh. novinar, 2015. godine unatoč odličnom prosjeku, nije bio dovoljno kvalificiran kandidat za stipendiju.
Za N1 je objasnio i zašto.
“Aplicirao sam za stipendiju Vlade Republike Srpske. Dobio sam odgovor da Vlada RS stipendira studente koji studiraju u RS i inostranstvu. Upitao sam šta je s Federacijom BiH na šta sam dobio odgovor ‘nema Federacije, Federacija ne postoji.’ Rekao samo kako, a oni su mi odgovorili da su pravila takva kakva jesu i čini mi se da je samo jedan ili dva fakulteta koja ne postoje u RS mogla da učestvuju, odnosno studenti tih fakulteta na konkursu za stipendiju”, prisjeća se Tomić, pa dodaje:
“I onda kad vidim da neko samo zato što je uradio nešto što se može okvalifikovati kao krivično djelo dobije stipendiju i bez da nas je neko obavijestio o njihovom akademskom uspjehu, o prosjeku njihovih ocjena, o tome koliko dugo one studiraju, kako studiraju, jesu li uzorne studentice… Dakle, jedini kriterij koji one ispunjavaju jeste da su veličale ratne zločince.”
Kaže da je još poraznija činjenica da se ovim slučajem bave političari i direktori javnih institucija te javnih preduzeća.
“Vidjeli smo Vulin govori kako će ih Univerzitet u Beogradu primiti. Zanima me da li je konsultovao Univerzitet u Beogradu, kako je tako lako pogazio institucije, principe i sve formate u kojima se radi. S druge strane, direktor javnog preduzeća koji je ujedno i predsjednik nadzornog odbora Olimpijskog centra Jahorina u kojem je nedavno boravila SIPA, umjesto da se bavi nezakonitim radnjama u firmama u kojima rukovodi, on govori kako će finansirati ostake troškove studenticama, pa me zanima samo iz koje budžetske linije i da li je ta njegova najava prije svega moralna, etična, a na kraju krajeva i zakonita”, pita se Tomić.
Dodaje kako za ovakvo ponašanje dotičnih studentica UNSA ne postoji alibi niti opravdanje.
“Alibi ne postoji, a posebno ne ako neko drugi veliča ratne zločince. Vidjeli smo mi i zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo koji veliča ratnog zločinca, ali ne može njegovo veličanje biti opravdanje za veličanje druge osobe, mada često se to kod nas dešava. Kažu nacionalizam rađa nacionalizam i nikako niko prvi da popusti. S druge strane, ako već treba da tražimo opravdanje, a ne možemo ga naći, a jedan dio uzroka njihovog ponašanja leži u obrazovnom sistemu, a jedan dio entiteta iz kojeg dolaze u političkim narativima, u neodgovornim medijima… Vidjeli smo sinoć koncert koji je zapravo Milorad Dodik naručio sebi za svoju dušu u kojem se govori o pozivanju u rov, u kojem se govori o nekom ratu, o nekoj slavnoj prošlosti, o nekim neprijateljima… Djeca koja odrastaju u toj atmosferi i u tom medijskom i političkom kontekstu, zaista od njih ne možemo puno očekivati, ali je na profesionalnim medijima zadatak da se trudimo da im damo kontekst društva u kojem žive i da im zapravo na neki način širimo vidike jer učiti 10,15, 20 godina neku iskrivljenu historiju i učiti kako su zločinci heroji, a ne zločinci, od vas može da kreira osobe kakve su Slađana i njena koleginica”, kaže Tomić.
Poruka Tužilaštvu BiH, obrazovnom sistemu ili pak nekom drugom?
Tomić ističe kako cijela situacija sa studenticama koje su veličale ratne zločincem, a koje su potom nagrađene zbog toga, ostatku društva šalje poruku da nije bitno kakav ste student, nije bitan prosjek, niti koliko dugo studirate.
“Dovoljno je da veličate ratnog zločinca i dobit ćete stipendiju i sve pokrivene troškove u susjednoj Republici Srbiji. Ja ne znam da neka država daje takve stipendije da vam plati sve, pa vam da i džeparac”, ističe Tomić.
Kaže i da je ovaj slučaj zapravo odgovor na ponašanje Tužilaštva koje je inertno i kojem očigledno nije stalo do provedbe zakona u BiH.
“Možda je tužiocima teško da sankcionišu negiranje genocida zato što zakon nije baš najbolji, taj dio zakona, ali je dio zakona koji se odnosi na veličanje ratnih zločinaca vrlo jasan. Da tužioci u ovoj zemlji hoće da rade svoj posao, sigurno bismo imali minimalno 200-300 osoba koje su u zatvoru jer su počinile krivično djelo veličanje genocida”, mišljenja je Tomić.
Kaže da se, koliko god se studentice, Aleksandar Vulin i direktor Sarajevo-gasa Istočno Sarajevo, Nedeljko Elek, trudili da pokažu da je to patriotski čin i da je to čin poštovanja srpskog naroda i nacije, tako ne brani srpstvo.
“Srpstvo se brani veličanjem najvećih umova poput Tesle i nekih drugih ljudi. Nije ‘srpski’ također ono što radi vlast u Srbiji i RS, a to je da ljude koji se bore za budućnost tih država, odnosno entiteta, da ljude koji prijavljuju korupciju stavljaju na margine društva, da ih progone, da ih tuku i maltretiraju. Nije srpski tući novinare, nije srpski negirati genocid. Ovaj čin je jedan krajnji nacionalistički populizam i jedina svrha poteza Vulina i Eleka jeste ostvarivanje političkih poena. Ove studentice koje ne branim će na kraju biti politički iskorištene i ne znam kako će biti prihvaćene u Beogradu. Nadam se da neće imati toplu dobrodošlicu i da će njihove kolege sa beogradskog univerzizeta jasno poručiti da u Beogradu nema mjesta za one koji veličaju ratne zločince”, zaključio je Slađan Tomić.