AKO SKUPŠTINA KANTONA USVOJI NOVU ODLUKU, UKUPNA POVRŠINA VODOZAŠTITNE ZONE SMANJUJE SE SKORO TRI PUTA.
PREKO 250 HEKTARA ZEMLJIŠTA VODOZAŠTITNE ZONE POSTAJE GRADILIŠTE?
Nacrt odluke je skrojen prema željama građevinskog lobija. Ali što više unosne gradnje za njih, to manje pitke vode za nas, stanovnike Sarajeva.
Otvara se prostor za stotinu tibri.
Stotinu tibri i isto toliko kanalizacija u našoj vodi.
Na sjednici održanoj 19. februara Vlada Kantona Sarajevo u ostavci je usvojila novi Nacrt privremene odluke o zaštiti izvorišta vode za piće “Sarajevsko polje”. Nacrt se potom u rekordnom roku našao na dnevnom redu Skupštine Kantona – zastupnici će o Nacrtu odluke raspravljati na sjednici koja će se održati 6. marta.
Prema Nacrtu odluke ukupna površina vodozaštitne zone se smanjuje sa oko 46 000 hektara na svega 16 095 hektara.
Preko 250 hektara zemljišta, skoro trećina nekadašnje tzv. uže, prve i druge vodozaštitne zone, gdje je bila strogo zabranjena nova stambena gradnja, prebačeno je u četvrtu vodozaštitnu zonu – gdje je gradnja dozvoljena.
Sarajevsko polje je najveće izvorište u Bosni i Hercegovini iz kojeg se vodom snabdijeva gotovo pola miliona stanovnika. To je najveći i najvažniji resurs za vodosnabdijevanje Sarajeva. Iz njega se crpi preko 90% ukupno potrebnih količina pitke vode za potrebe grada.
ŠTA ĆE SE SVE MOĆI GRADITI U BLIZINI NAŠE VODE?
Stambena gradnja nije jedini problem, odlukom se omogućava npr. i gradnja novih benzinskih pumpi tamo gdje je to prije bilo nezamislivo – na području Igmana i Bjelašnice.
Ako neko poželi napraviti deponiju opasnog otpada u slivnom području Željeznice iz koje se vodom snabdijeva dio podzemnog izvorišta – i to je ostvarivo.
Evo nekoliko primjera moguće gradnje, a ima ih znatno više nego što se u ovom trenutku može zamisliti i pobrojati:
– nova urbana naselja i širenje postojećih,
– benzinske pumpe uz prometnice,
– postrojenja za tretman životinjskog otpada,
– pogoni industrije papira i celuloze,
– objekti za skladištenje i deponovanje šljake i pepela,
ELIMINISANJE JAVNOSTI IZ JAVNE RASPRAVE
Vlada u ostavci i rukovodstvo Skupštine Kantona su namjerili da stanovnicima Sarajeva potpuno ukinu pravo da odlučuju o budućnosti vodosnabdijevanja svoga grada. To im je već prešlo u naviku, budući da su slično postupali i u slučaju Nacrta novog Urbanističkog plana.
Nacrt ove odluke je izradila najnovija, šestočlana komisija formirana prije dva mjeseca, sačinjena uglavnom od državnih službenika nadležnog kantonalnog Ministarstva privrede. Stručnost i nezavisnost takve komisije su upitne.
Istovremeno se Skupštini upućuje na usvajanje zaključak da u javnoj raspravi pravo imaju učestvovati samo “kantonalni organi uprave, jedinice lokalne samouprave, naučne i stručne ustanove”.
Iz toga slijedi da građani i njihova udruženja nisu učesnici javne rasprave.
Ako se usvoji ovakav zaključak, građani neće imati pravo da učestvuju u javnoj raspravi o budućnosti svoje vode, čime se krše i federalni i kantonalni zakoni, kao i odredbe Aarhuške konvencije.
ODGOVORNOST ZA VODU – ODGOVORNOST ZA BUDUĆNOST SARAJEVA
Nema nikakve sumnje da je novu odluku o vodozaštitnoj zoni neophodno donijeti što prije – odluka kasni 23 godine. Još 2003. godine istekao je prvi zakonski rok dat kantonalnim vlastima da usklade odluku o vodozaštitnoj zoni s odredbama federalnog pravilnika donesenog godinu dana ranije.
Niz kantonalnih vlada to nije uradio jer im je bio nepovoljan tadašnji zakonski okvir – spriječena bi bila izgradnja u Babinom Dolu na Bjelašnici, vodozaštitna zona u Sarajevskom polju bi ostala u sadašnjim granicama, pa su čekali da se prvo promijeni zakonski okvir, a zatim da se pojavi i podesan momenat.
Neohodna je nova odluka da se konačno zaustavi ubrzano smanjivanje vodozaštitne zone i ugrožavanje sarajevske pitke vode uprkos propisima.
Samo što Odluka koja će se naći pred Skupštinom u petak, 6. marta – nije odluka koja nam je potrebna.
Ako se usvoji ovakva odluka – širom se otvaraju vrata uništenju vode koju Sarajevo pije.
Pred zastupnicima Skupštine Kantona je istorijska odgovornost.