Bosanski, bošnjački, srpski, hrvatski, pravoslavni, katolički, muslimanski najvažnije su riječi -prefiksi u jeziku bh. građana. One određuju gdje ko pripada, gdje je kome mjesto.
U BiH se prefiksi ne miješaju. Ne može bosanski jezik u srpsku školu, ne može srpski jezik u bosansku školu. Nema hrvatskog jezika na srpskoj televiziji, niti srpskog pisma na hrvatskoj televiziji u bosanskohercegovačkoj BiH.
Građani dugo žive sa prefiksima, navikli su na njih i uglavnom imaju predrasude prema svemu što nosi prefiks koji ne smatraju svojim. Stoga je veoma teško pronaći nešto u ovoj našoj BiH što će i uprkos “spornom” prefiksu biti prihvaćeno od strane svih.
Katolički školski centar u Banjaluci, u sklopu koga djeluje Opća gimnazija, pozitivan je primjer. Jedan od sedam katoličkih centara u BiH, i jedini u RS, već jedanaestu godinu pohađaju mladi različitih nacionalnosti i vjeroispovijesti.
Škola budućnosti
Učenica Sara Kristina Lukić, koju smo na školskom odmoru susreli u hodniku, rekla nam je da školu pohađa 250 učenika i da se svi međusobno poznaju. Zbog manjeg broja učenika, nastavnici su, kako naglašava, u prilici svakom izaći u susret i saslušati svaki problem. Kaže i da se prije nego što je krenula u ovu školu susretala sa ljudima koji su imali dosta predrasuda zbog prefiksa katolički, ali da je vrlo brzo uvidjela da su sve to besmislice. „Ima nas svih vjeroispovijesti, ovdje se o tome govori sasvim otvoreno, nije nam to tabu tema i nikakav kamen spoticanja, već naprotiv. Pričamo o svemu, ne dijelimo se i uživamo u našem druženju i u svim našim različitostima, koje smatramo našim zajedničkim bogatstvom“, kaže Sara Kristina.
Kao još jednu veliku prednost ove obrazovne institucije, učenica Isidora Ćorić istakla je vanškolske aktivnosti. Ovdje učenici snimaju filmove, predstave, mjuzikle, imaju svoj školski list, mlade inovatore, te sportske i mnoge druge sekcije, koje svakom učeniku daju mogućnost da otkrije, pokaže i razvije neke svoje talente. Isidora kaže da njoj najbolje „leži“ film i radio emisija o KŠC-u, koju vodi na banjalučkom Radiju Marija.
Njena koleginica Aleeksa Tegeltija nam je rekla par riječi i o nastavnom osoblju. Kaže da profesori nisu strogi i da veliku pažnju posvećuju tome da se se gradivo uči sa razumijevanjem, a ne napamet.
„Imamo odličan odnos sa profesorima, uglavnom prijateljski, s tim da se zna odnos profesor-učenik. Naši profesori su uvijek tu za nas. Ako redovno učimo i radimo, gradivo nam nije teško“, rekla je Aleeksa.
Inače, KŠC je iz godine u godinu sve popularnija srednja škola u Banjaluci. Trenutno 250 učenika pohađa ovu školu, a isti toliki broj je i onih koji, zbog ograničenog broja mjesta, nisu mogli biti primljeni.
Učenici ovdje nisu broj
Anđa Tomić, profesorica matematike i direktorica ove obrazovne institucije, kaže da ono što su i djeca i njihovi roditelji prepoznali u KŠC jest, prije svega, kvalitetno obrazovanje.
“Često od bivših učenika čujemo kako su ih tokom studiranja pitali koju su školu završili, kada su se tako dobrima pokazali. To nam je najbolji pokazatelj da radimo dobar posao i da nastavimo ovim putem, kojim idemo već 10 godina“, rekla je Tomić.
Možda ključ kvalitetnog obrazovanja donekle leži i u činjenici da se nastava ovdje ne odvija po planu i programu škola ni u Republici Hrvatskoj, ni i RS, odnosno BiH. Odvija se po posebnom, svima prihvatljivom nastavnom planu i programu katoličkih školskih centara, kojih u BiH ima sedam.
Pored kvalitetnog obrazovanja, roditelji djece koja pohađaju KŠC ističu još jednu bitnu prednost, a to je odgojna komponenta.
„Učenici ovdje nisu broj. Nisu neko s kim se ne želi razgovarati. Dijete je ulaskom u ovu ustanovu sigurno, što je roditeljima, uz kvalitetno obrazovanje, prioritet. Ovdje nema pauze, djeca nisu vani, oni su u učionici pod nadzorom svojih profesora, a ako nešto treba, zove se roditelj. Možda je to za djecu u ovim godinama previše, ali ja vjerujem da će kada odrastu znati da cijene koliko se vodila briga o njima“, kaže za Buku direktorica Tomić.
Premda je riječ o katoličkoj školi, ovdje je možda i najmanje katolika. Ali i pored toga, ovdje se obilježava i Uskrs i Vaskrs i Božić i Bajram. „Imamo sluha za sve religije i djecu koja pohađaju našu školu. Smatramo da je prednost i što djeca imaju predmet Istorija religije, gdje uče kako o svojoj, tako i o drugim religijama. To je bitno, jer najveći problemi uvijek nastaju zbog neznanja i nerazumijevanja“, ističe Tomić.
Anđa Tomić
Napominje i da je razmjenu učenika širom Evrope i SAD-a do sada prošlo 40 učenika KŠC-a, a petero učenika bili su gosti-učenici u ovoj školi. Trenutno su u školi gosti učenik iz Tajlanda i dvije učenice iz Italije.
Ravnatelj Katoličkog školskog centra, u sklopu kojeg djeluje Gimnazija, Ivica Božinović kaže da kada je kvalitetno obrazovanje u pitanju, nikakav predznak, koji je nekada možda i bio “bitan”, danas ne predstavlja prepreku. Prema njegovim riječima, mnogo toga se uradilo za proteklih 10 godina, iako na samom početku to i nije bilo tako lako.
“Škola u vrijeme njenog osnivanja i nije bila baš po volji ondašnjem političkom vodstvu RS-a, kao ni hrvatskim političkim strukturama u Federaciji BiH. Ipak, ponosan sam što možemo reći da smo uspjeli pokazati da ljudi različitih nacionalnosti mogu i te kako dobro funkcionisati zajedno”, rekao je Božinović za Buku.
Nažalost, ova ustanova, za razliku od svih drugih sličnih obrazovnih ustanova, još uvijek nije na budžetu Vlade RS-a, tako da se finansira od vlastitih sredstava, koje tokom godine doniraju prijatelji i dobročinitelji ove škole, ali i pojedine institucije, ponajprije izvan BiH. Bez obzira na činjenicu što škola nije na budžetu Vlade RS-a, ravnatelj Božinović kaže da to ne utiče na kvalitet nastavnog procesa, kao ni na odnos prema učenicima i njihovim roditeljima.
Tradicija katoličkog školstva u Banjaluci
Važno je napomenuti da katoličko školstvo u Banjaluci ima veoma duboke korijene. Sa školama je započeo još fra Ivan Frano Jukić, da bi davne 1869. godine sa dolaskom monaha trapista u Delibašino Selo pored Banjaluke školstvo u ovim krajevima doživjelo svoj puni procvat. Na poziv trapista došle su i sestre Milosrdnice, a kasnije i sestre Klanjateljice, koje su otvorile škole na više lokacija u banjalučkom kraju, a nastava se držala na hrvatskom, njemačkom i talijanskom jeziku. Školu su pohađali i dječaci i djevojčice, a vremenom se otvorila i škola za podučavanje klavira i stručna škola ručnog rada, te konvikt i zabavište. Zbog velikog interesovanja prostorije su bile premale za prijem svih koji su željeli u školu, pa su sestre Milosrdnice izgradile novu školsku zgradu i to upravo onu u kojoj je danas smješten KŠC. Dolaskom socijalističkih vlasti, časnim sestrama se zabranjuje prosvjetni rad, a oduzima im se i školska zgrada.
Tek 2004. godine, zgrada im je vraćena, a brigu o njoj je preuzela Banjalučka biskupija. Već naredne godine, osnovan je Katolički školski centar – Škola za Evropu, i primljen u Evropsku mrežu škola, koja svoje sjedište ima u St. Marienthalu u Njemačkoj. U toj se mreži nalaze škole iz još deset evropskih zemalja, a cilj im je izgradnja Evrope i podizanje temelja za zajednički suživot.
Kada se sve skupa sagleda, možemo zaključiti da je katoličko redovništvo dalo snažan pečat razvoju školstva u Banjaluci i okolini. Za nadati se da će tako ostati i u budućnosti, te da će ova škola, kao i one slične njoj, promijeniti BiH na bolje.