Vršnjačko nasilje sve je prisutnije u školama, a stručna pomoć se rjeđe traži na inicijativu roditelja, češće po zahtjevu škole, izjavila je Srni Dejana Cocić Hadžiibrahimović, rukovodilac Centra za zaštitu mentalnog zdravlja u Doboju.
Hadžiibrahimovićeva je rekla da su djeca ono što su njihovi roditelji i čemu su ih naučili, da vaspitanje kreće od momenta kada se dijete rodi.
Ona je istakla da se agresivnost, kao i empatija, uči u porodici u kojoj su danas zamijenjene uloge, djeci se ispunjavaju sve želje bez uspostavljanja jasnih granica u vaspitanju.
“Mislim da nikada nije bilo više priče o empatiji, a manje njenog prisustva, kao i govora o moralu, a manje istog. Ne znam da li smo danas empatično društvo ali znam da dosta stvari polazi iz kuće“, rekla je Hadžiibrahimovićeva.
Hadžiibrahimovićeva kaže da se agresija danas ispoljava podjednako kod oba pola, da više ne postoje starosne granice, a manifestuje se već u najranijem uzrastu.
“Ako je dijete do osme godine agresivno, ako do tada niste ništa napravili ili koristi agresivne obrasce da bi došlo do cilja, poslije nećete ništa napraviti“, objasnila je Hadžiibrahimovićeva.
Ispoljavanje agresivnost razlikuje se tokom odrastanja, a prvi znaci ljutnje mogu se manifestovati kod beba već u sedmom mjesecu i ukoliko je roditelji ne uoče na vrijeme i socijalno preoblikuju, ona se ispoljava i u zrelijoj dobi.
Hadžiibrahimovićeva je navela da na agresivno ponašanje kod predškolske djece utiče porodična dinamika i izloženost ekranima, te preporučuje da djecu do treće godine ne treba izlagati nikakvim vrstama ekrana.
Ona kaže da osobe kojima je agresivnost crta ličnosti i koji cijeli život reaguju agresivno na frustraciju, to ne prepoznaju kao problem jer je to njihov stil života.
Takvi ljudi dolaze po stručnu pomoć tek kada su već u konfliktu, po preporuci ili obavezujućem nalogu ustanove.
Istakla je i da je u školama danas sve pristunije vršnjačko nasilje i da je u nedostatku adekvatne kazne žrtva potencijalni zlostavljač.
Agresivnost kod adolescenata izaziva veće posljedice, a istraživanja ukazuju da su u 80 odsto takvih slučajava stilovi vaspitanja i roditeljski pristup bili agresivni ili su i sami prošli kroz traumu.
Adolescenti se u Centar javaljaju često udruženo sa psihoaktivnim supstancama, alkoholizmom, prekršajima ili poremećajima u ponašanju.
Hadžiibrahimović je napomenula da i mediji utiču na agresivno ponašanje u skladu sa uzrastom, da agresivniji sadržaji privlače agresivnije ljude.
Kada je u pitanju empatija, i ona se uči od malih nogu, a kod djeteta se prepoznaje već sa napunjenih godinu dana.
Prema njenim riječima, u porodicama u kojima postoji autoritet najmanji je rizik od manifestacije agresivnosti.
Pojasnila se da su ratne generacije djece, čiji su roditelji učesnici rata i nosioci ratnih trauma, niskotolerantne na frustraciju sa smanjenim mogućnostima da organizuju život po ulasku u bračnu zajednicu bez pomoći starijih članova porodice, nespremni na promjene, a sa druge strane imaju naglašeni strah za dijete.
“To za posljedicu ima da kod njihove djece ne postoji autoritet već naučeno ponašanje“, rekla je Hadžiibrahimovićeva i navela podatak iz ranijeg perioda kada svega šestoro djece u odjeljenju nije znalo da zaveže pertlu u prvom razredu osnovne škole, a danas je obrnuta situacija.
Isto tako, kaže, zbog raznih razloga danas su bez autoriteta ostali i nastavnici u školama, pa ponašanje djece u školi predstavlja u stvari njihovo ponašanje u kući, čemu su ih naučili roditelji.