Plantaže jagodičastog voća, uglavnom malina i kupina, nižu se na velikom
području općine Srebrenica. Placevi zasađeni malinom i kupinom mogu se
vidjeti na mnogim mjestima u okolini Srebrenice i koliko-toliko pomažu
povratnicima na ovom području da poprave finansijsku situaciju, koja je
jako loša.
Ipak, nije to dovoljno. Uzgoj jagodičastog voća je sezonski posao tako
da ono što zarade za sezonu, od juna do septembra ili oktobra, nije
dovoljno da prežive cijelu godinu. Stoga se na uzgoj malina i kupina
odlučuju kao za dodatni posao, mada ima onih kojima je to jedini prihod.
Uzgoj malina ujedinio ljude
Povratnici, ali i Zemljoradnička zadruga koju je 2002. godine osnovalo
osam poljoprivrednika, imali su pomoć i stranih vlada i međunarodnih
organizacija koji im s vremena na vrijeme obezbijede sjeme ili neke
druge potrepštine. Ovaj posao bukvalno je ujedinio ljude tog kraja koji
ne gube nadu u život u Srebrenici.
Ekipa Anadolije posjetila je plantažu organiskih proizvoda koja se
prostire na 15 hektara zemljišta u selu Brežani, na kojoj se uzgajaju
maline i kupine. Na plantaži koju posjeduje Zemljoradnička zadruga
zatekli smo radnike koji pripremaju zemljište za novu sezonu.
Ivan Todić, direktor Zemljoradničke zadruge Srebrenica, kaže kako
sarađuju sa velikim brojem kooperanata sa ovog područja te da sirovinu
izvoze. Zasad, izvoze samo u Kraljevo u Srbiji, ali Todić se nada da će u
neko dogledno vrijeme izvoz biti proširen i na druge zemlje.
Kao dodatnu djelatnost u prethodnom periodu su imali i proizvodnju
voćnih vina kao gotovog proizvoda. Međutim, kako kaže Todić, tu je
potrebno još dodatnih ulaganja kako bi se moglo izaći na tržište i biti
konkurentan sa takvim proizvodom koji je specifičan sam po sebi.
“Zadruga se trenutno bavi proizvodnjom jagodičastog voća, prije svega,
maline i kupine. Imamo sopstvene rasadnike maline i kupine kao i
hladnjaču. Zaokružili smo jedan ciklus koji je neophodan da bi se
kompletna proizvodnja jagodičastog voća mogla obavljati u ovakvim
uslovima”, ispričao je Todić u razgovoru sa ekipom AA.
S obzirom na to da se radi o poljoprovrednoj proizvodnji, imaju šest
stalno zaposlenih radnika, ali uz njih angažuju i sezonsku radnu snagu
sa kojom rade obradu poljoprivrednog zemljišta.
Zadruga zapošljava i Bošnjke i Srbe
“Angažuje se od 50 do 100 sezonaca, zavisno od poslova koji se rade.
Inače, zadruga posjeduje 15 hektara zemljišta koje trenutno obrađuje pod
malinom i kupinom. Urađena je infrastuktura, sistem za navodnjavanje, a
u toku su poljoprivredni radovi. Pripremamo se za sezonu, koja će
početi u junu, kada počinje i branje maline i kupine”, kazao je čelnik
Zadruge.
Inače, Todić se u rodnu Srebrenicu vratio 2007. godine, nakon studija u
Beogradu. Tada se zaposlio u Srebrenici i krenuo je sa proširenjem
Zadruge i zapošljavanjem dodatne radne snage.
Kako kaže, s obzirom na trenutnu ekonomsku situaciju, mladi ljudi teško dolaze do zaposlenja zbog toga napuštaju ovaj grad.
“Zemljoradnička zadruga je od samog starta bila multietnička, nije bilo
nikada nekih nacionalnih problema ili problema neke druge prirode. Zbog
prirode posla kojim se bavimo, nemamo bilo kakvih nacionalnih problema i
zapošljavaju se ljudi u skladu sa svojim kvalifikacijama, kako
Bošnjaci, tako i Srbi i ostali narodi”, ispričao je Todić.
Plan im je, naglasio je, da u dogledno vrijeme na tim proizvodima, kao
sirovinskoj bazi, rade neku vrstu prerade. Međutim, sve to zavisi od
finansijskih i tržišnih mogućnosti. Trenutno u Kraljevo izvoze zamrznutu
malinu.
“Malina je sezonsko voće i bere se oko 1,5 mjesec. Priprema se tokom
cijele godine da bi bilo uroda u tih 1,5 mjesec. Moja saznanja je da se
na cijelom području ubere oko 2.000 tona maline. Vjerovatno će u
narednom periodu, za oko dvije godine, te količine biti znatno
povećane”, dodao je Todić.
Druga strana Srebrenice: Plantaže malina i kupina ujedinile povratnike
Plantaže jagodičastog voća, uglavnom malina i kupina, nižu se na velikom
području općine Srebrenica. Placevi zasađeni malinom i kupinom mogu se
vidjeti na mnogim mjestima u okolini Srebrenice i koliko-toliko pomažu
povratnicima na ovom području da poprave finansijsku situaciju, koja je
jako loša. (Samir Yordamoviç – Anadolu Ajansı)
Dodaje da već ima ljudi koji se u posljednje vrijeme ozbiljno bave
proizvodnjom malinbe i kupine, i to im polako postaje osnovna
djelatnost.
Todić tvrdi da se od ovog uzgoja može živjeti. Međutim, radnici tvrde suprotno.
Spomenka Zekić na plantaži radi pet godina. Kako kaže, ono što zaradi radeći na plantaži “ništa joj ne pomaže”.
“To je samo dodatni dio, da imam nešto. Da mogu da živim od toga, ne
mogu. To je neki rad da se malo potpomogneš i ništa drugo. Nemaš drugog
posla i dođeš. Bolje išta nego ništa”, ispričala je Zekić.
Zarada nije velika, ali dobro dođe
Prema njenim riječima, od rada na plantaži se ne može živjeti.
“Godišnje ne zaradimo ni 2.000 maraka. Zavisi koliko radimo. Nekada ne
radiš svaki dan”, istakla je Zekić. Govoreći o ionako teškoj situaciji u
Srebrenici, gdje uglavnom vlada velika nezaposlenost, Zekić kaže da je
dobro kada se sve to uzme u obzir.
“Dobro dođe ovaj posao. Nemaš nikakve druge zarade i kada ovdje zaradiš, dobro je. Malo pomogne”, naglasila je Zekić.
Na plantažama rade od marta do septembra, ali najviše se radi kada je
berba, uglavnom od juna do septembra. Dnevnica je 25 maraka. Obrađuju
plantaže i nadaju se nekom boljem sutra u Srebrenici.