Ni 18 godina nakon ubistva građevinskog inženjera Milana Vukelića, koje je potreslo Banjaluku, nalogodavci i dalje nisu poznati. Dok istraga i dalje tapka u mjestu, članovi njegove porodice i prijatelji i ove su se godine okupili na groblju Sveti Pantelija u Banjaluci, gdje je Vukelić sahranjen.
Ljiljana Todorović, sestra ubijenog Milana Vukelića, kaže da već 18 godina nema nikakvog pomaka u istrazi ubistva njenog brata.
„Na svaku godišnjicu ista situacija – ništa se ne mijenja. Osamnaest godina nerada. Svaki put kad čujem ‘istraga je u toku’, digne mi se kosa na glavi“, kaže Todorović.
„Uvijek sam tvrdila da bi moj brat danas bio živ da je MUP Republike Srpske radio svoj posao kako treba i štitio građane, a ne elitu. Znate da je Dragi Milošević privodio Milana bez naloga, a disciplinska komisija je tada utvrdila da je ‘radio po proceduri’. Dakle, privodili su mog brata, a štitili one koji su ga ubili. Očekivati sada od takvog MUP-a Republike Srpske da istraži ubistvo u kojem su i sami imali ulogu – to je jednostavno smiješno.“
Dodaje da, uprkos svemu, ne može da prestane da obilježava godišnjicu bratove smrti:
„Čovjek ne može da prestane da obilježava, barem da ga ne ubiju medijski. Vidite, njegov predmet je postao punoljetan – 18 godina. Da se dijete tada rodilo, sad bi išlo na fakultet. I poslije svega pričati o ‘radu institucija’ – to je smiješno. Čak imam informaciju da u tužilaštvu više niko ni ne radi na tom predmetu. Tužilac koji ga je ranije vodio otišao je, a predmet nikome nije dodijeljen. Nikoga neće ni da ga preuzme.“
Ovo je jedno od brojnih neriješenih ubistava na teritoriji Banjaluke. Na pitanje kakvu poruku to šalje javnosti, Todorović kaže:
„Pa vidite, ovo je najmorbidnije ubistvo koje se dogodilo u Banjaluci. Da su građani tada izašli, da se to ozbiljno shvatilo – nijedno ubistvo poslije toga ne bi se dogodilo. Njima je to poslužilo kao poruka: ‘Proći ćeš kao Vukelić’. Ubistva se događaju i ne rasvjetljavaju, a sistem stoji iza toga. To se ne može dogoditi tek tako.“