U prethodnim godinama svjedočili smo stravičnim scenama na
ulicama glavnog grada Bosne i Hercegovine.
Bezobrazni i nesavjesni vozači
oduzimali su živote građanima koji bi se ni krivi ni dužni našli pored glavnih
saobraćajnica. Koliko god određene statistike pokazivale jedno, percepcija
građana je nešto sasvim drugo. Građani su nezadovoljni jer se nadležni organi u
prethodnim godinama nisu uspjeli izboriti s bahatim vozačima koji su na cestama
radili šta su htjeli.
U medijima smo gotovo na sedmičnoj bazi mogli pročitati
naslove sljedećeg sadržaja: “Vozio bez vozačke dozvole”, “Vozio pod dejstvom
alkohola”, “Imao neplaćenih kazni 80.000 KM”. Sve ove činjenice nisu ulijevale
sigurnost građanima Kantona Sarajevo. Stoga su u Ministarstvu unutrašnjih
poslova KS-a potražili pomoć od Semira Šuta, bivšeg policijskog komesara u
Zeničko-dobojskom kantonu, koji je ostvario značajan uspjeh u borbi protiv onih
koji nemaju ni truni savjesti. Šut je imenovan za koordinatora za poboljšanje
stanja sigurnosti u saobraćaju u Kantonu Sarajevo, a za Buku je govorio o
rezultatima provedbe Smjernica za poboljšanje stanja sigurnosti u saobraćaju.
Koji su najveći problemi u Kantonu Sarajevo koje ste
identifikovali prije dvije godine i koji od njih su do sada otklonjeni?
– Što se tiče Kantona Sarajevo, postoje određene
specifičnosti koje treba uvažavati kod ukupne ocjene stanja sigurnosti. Ono
jeste opterećeno svakodnevno, ali ne možemo govoriti o visokom stepenu
ugroženosti. Na području Kantona Sarajevo imamo ogroman broj registrovanih
vozila, imamo dnevnu migraciju gdje se kreće nekoliko hiljada vozila, po
pitanju posla, jednodnevnih obaveza, turizma i slično. Drugi veliki problem na
koji policija i sigurnosni organi ne mogu utjecati jeste infrastrukturni.
Dakle, ni izbliza infrastruktura grada ne odgovara i ne može odgovoriti ovom
broju motornih vozila.
Oštrija kazna u kombinaciji s drugim mjerama
Vi znate da su sve glavne saobraćajnice, i ove
najkvalitetnije, najkomfornije za odvijanje saobraćaja napravljene još
osamdesetih godina i od tada mi iščekujemo izgradnju i transverzala i
longitudinala. Evo nešto se sada na tome radi, nešto se privodi kraja i ja se
nadam da će bar ovi priključci na autoput i ovo što se radi u Buča Potoku i još
neke saobraćajnice, da će bar donekle olakšati. Sljedeća stvar koja otežava
probleme odvijanja saobraćaja u Sarajevu je problem javnog gradskog prijevoza.
Svi veliki gradovi, svi moderni gradovi su pitanje gustine i teškoća u
saobraćaju riješili ponudom gradskog saobraćaja. Tu dolazimo do jednog novog
problema. Da bi putnike mi stimulisali da koriste gradski saobraćaj, on mora
biti redovan, komforan, vozila moraju biti uredna, čista, klimatizirana, što
donedavno u Kantonu Sarajevo nije bio slučaj. Vi znate za sve probleme JKP Gras
koji su se javljali, ali evo i tu se situacija pomalo popravlja i ja se nadam
da će to donekle doprinijeti navikama naših građana za korištenje gradskog
prijevoza. Naravno, na sve ovo dolazi situacija s našom saobraćajnom kulturom,
odnosno nekulturom.
Svjedoci smo kako su vožnje bez vozačke dozvole odnosile
živote naših sugrađana. Kako ovo prevenirati, je li moguće oštrijim kaznama ili
je potrebno još nešto?
– Kada je u pitanju vožnja bez vozačke dozvole, bahata
vožnja, vožnja pod dejstvom alkohola, dakle sve situacije u kojima su teški
prekršaji i teško nepoštivanje propisa uticale na teške nezgode, na nezgode u
kojima su naši sugrađani gubili živote ili u kojima je teško narušeno njihovo
zdravlje, prevenirati je moguće s kombinacijom mjera. Dakle, ovdje se sav teret
ne može prebacivati na policiju, policija je organ koji treba najbrže i
najsavjesnije da odgovori, ali nije moguće sama da odgovori. Tu moramo krenuti
od osnovnih i srednjih škola, od saobraćajnih sekcija. Ja sam često govorio o
primjeru saobraćajne sekcije. Svaki učenik koji prođe saobraćajnu sekciju, koji
dođe u doticaj s onom uniformom za školsku saobraćajnu patrolu, koji dođe u
dodir s propisima, velika je vjerovatnoća da sutra neće biti teški prekršilac i
da će to utjecati na razvijanje njegove svjesti o poštivanju saobraćaja. Tako
postoji i drugi niz metoda kojima se to može prevenirati. Nakon rada socijalnih
radnika, psihologa i nastavnog osoblja, možemo govoriti o kaznama. Da li je
moguće prevenirati oštrim kaznama? Moguće je, i u našoj situaciji će to biti
prijeko potrebno. Spomenuo sam saobraćajnu kulturu ili nekulturu, koja opet ima
svoje utemeljenje u opštoj kulturi, onda je oštrija kazna prijeki lijek.
Nažalost, mi danas imamo sramno niske kazne za teške prekršaje. Ovdje ističem
prekršaje za vožnju pod dejstvom alkohola, za prekoračenje brzine preko 30 km/h
ili preko 20 km/h u naseljenim mjestima. To su sramno niske kazne i mi smo odavno
predlagali da se te niske kazne povećavaju. Evo nabrojali smo nekoliko
preventivnih pravaca u kojima se može djelovati, a i kažnjavanje je vid
specijalne prevencije. Kažnjavanje je odvraćanje da i sam počinilac to više ne
čini, a i onaj koji se uvjeri da je neki vozač kažnjen, treba da mu to bude
motiv da ne čini prekršaj. Mi smo u cilju ove prevencije, na inicijativu
ministra unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo gospodina Admira Katice pokrenuli
jednu kampanju putem društvenih mreža, putem online komunikacije i bilborda
gdje ćemo pokušati da govorimo i ovim drugim metodama, koje se ne tiču samo
policije i kazni, da pokušamo utjecati na svijest vozača.
Kada je riječ o oduzimanju vozila nesavjesnim vozačima,
je li se po ovom pitanju išta promijenilo, oduzimaju li se vozila privremeno
ili trajno?
– Tu je bilo dosta posla. U Kantonu Sarajevo je bio jedan
zastoj u trajnom oduzimanju vozila od nesavjesnih vozača, odnosno to je
oduzimanje vozila od vozača koji čine najteže prekršaje i koji učestalo
ponavljaju prekršaje i time ugrožavaju naše sugrađane. Radilo se o tumačenju
propisa. Organizovali smo okrugli sto putem smjernica koje je sačinila radna
grupa koju je formirao ministar Katica, na čijem sam bio čelu, gdje smo
razgovarali sa sudijama Općinskog i Kantonalnog suda u Sarajevu, s
predstavnicima Uprave policije i predstavnicima Ministarstva unutrašnjih
poslova, gdje smo razjasnili određene nedoumice koje su kočile postupak
privremenog oduzimanja vozila. Dokaz da smo to riješili i razjasnili tu pravnu
putanju jeste da je u prošloj godinu oduzeto 85 vozila od učestalih
prekršilaca, To je značajan broj, vjerujem da će u ovoj godini to biti sigurno
biti preko 100, jer aktivnosti policije na tom planu su dosta ozbiljnije i nisu
opterećene poteškoćama pravne prirode, jer smo zahvaljujući razumijevanju Općinskog
i Kantonalnog suda u Sarajevu prihvatili njihove sugestije i taj postupak sada
ide bez poteškoća.
Policija privremeno oduzima vozilo, a sud trajno
To je jedna jako dobra metoda, ona ima i represivni karakter
i karakter specijalne prevencije. Kod pojedinih vozača čija je svijest na tako
niskom nivou, nema drugog načina nego trajno oduzeti vozilo. Vjerujte mi da
zemlje s visokim demokratskim standardom sve više se okreću ovoj metodi, jer
nijedna druga, pa čak ni upućivanje na ljekarski pregled psiholozima, nije dala
rezultata, nego izgleda da je metoda od bahatog i bezobraznog prekršioca trajno
oduzeti vozilo, onemogućiti mu da učestvuje u saobraćaju. Dakle, policija
oduzima privremeno, predlaže sudu trajno oduzimanje, a sud donosi rješenje i
tim rješenjem se vozilo trajno oduzima od vozača.
Kao vođa radne grupe za provedbu smjernica za osnaživanje
policije u KS predložili ste i određene izmjene zakona na različitim nivoima.
Šta ste sve predložili i je li išta od toga usvojeno?
– Mi smo kao radna grupa za provedbu smjernica i ja kao
koordinator za poboljšanje stanja sigurnosti u saobraćaju u Kantonu Sarajevo,
predložili smo određene izmjene zakona na različitim nivoima. Prije svega,
Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini.
Nažalost, ni do danas nemamo rezultat. Mislim da nema opravdanja što se na
nivou Parlamentarne skupštine BiH to nije našlo na dnevnom redu.
Federalna i državna vlast još nije izmijenila propise
Nažalost, rad Parlamentarne skupštine bio je opterećen nekim
političkim i geopolitičkim temama, ali ovdje su u pitanju životi i zdravlje
građana i mislim da nema opravdanja zašto se ti kvalitetni prijedlozi, koji su
upućeni, ne samo od Kantona Sarajevo, već i od drugih kantona, nisu usvojili.
Predložili smo i izmjenu Zakona o prekršajima FBiH, da se riješi pitanje vozača
koji imaju ogroman dug neplaćenih novčanih kazni. Vrlo često u medijima možete
pročitati da vozači duguju 80.000, 100.000, pa i do 200.000 KM. To je
posljedica nepraktičnog zakonskog rješenja Zakona o prekršajima na nivou
entiteta gdje tzv. preventivno lišenje slobode nije na odgovarajući način
provodivo. Ono jeste predviđeno zakonom, mi smo mogli čuti ovih dana i od
predstavnika Ministarstva pravde da je to zakonski riješeno. Mi kao ljudi koji
smo to provodili u praksi, možemo potvrditi da jeste predviđeno zakonom, ali
praktički nije provodivo. Od predstavnika sudova čuli smo zahtjeve da treba
donijeti jedan pravilnik koji će jasno propisati nadležnosti, kako i na koji
način lišiti slobode vozača, ili lice koje duguje veliki iznos, kako bi se tim
lišenjem, ne zamijenila novčana kazna, nego bi se tim lišenjem slobode osoba
natjerala da plati svoj dug. Dakle, oba ta prijedloga nisu usvojena u
parlamentima. Mi nemamo moć da nekome naredimo, ali ja i na ovaj način apelujem
da se ubrzaju te izmjene, jer svaki dan nedonošenja i nepooštravanja tih
sankcija i kazni dovodi u pitanje živote i zdravlje naših građana. Ovo što smo
predložili kada je u pitanju rad policije, oduzimanje vozila, njihovo
preventivno prisustvo, fizička regulacija na raskrsnicama, sve se to provodi i
policija na tome predano radi.
Iz Sarajeva ste dobili poziv nakon uspješnog vođenja
policije u Zeničko-dobojskom kantonu. Šta je to što fali Sarajevu, a što ste
uspjeli uspostaviti u ZDK?
– Ne bih rekao da je nešto falilo. Nedostajala je samo
volja. Sada imamo volju ministra i kolega iz policije da se te praktične,
uspješne metode koje su dale rezultate primjene u Kantonu Sarajevo. Mogu reći
da je sada dosta toga u primjeni i evo čekamo više nivoe vlasti da urade posao
s izmjenama propisa. Naravno, očekujemo da se u svim nastavnim planovima i
programima ozbiljnije povede računa o pitanju saobraćajne kulture, odnosno
nekulture. Inače, subkultura nasilja je jedan problem kojim se trebaju pozabaviti
i sociolozi i razne medicinske struke, ne samo kada je u pitanju saobraćaj,
nego generalno život na ovim prostorima. Ako težimo da budemo jedno moderno,
uređeno društvo, koje sigurno i udobno za život, pa i za saobraćaj, moramo na
tome raditi.
Odgoj djece i njihovi uzori
Naravno da sve počinje iz porodice. Od roditelja se sve
prenosi. Dijete posmatra kako se roditelj ponaša za volanom, to se kasnije
prenosi, roditelj je uzor djetetu. I nasilje i nasilje u saobraćaju mi kao
društvo moramo početi žešće osuđivati i javno i medijski. U ovom momentu, čini
mi se da su popularni videoklipovi i kršenja saobraćajnih propisa i vožnje pod
dejstvom alkohola i droga, i razno uništavanje saobraćajne signalizacije, imamo
puno pratilaca koji to nažalost lajkaju, prate. Tu situaciju kada promijenimo,
bit će nam bolje svima i kao roditeljima i kao članovima društva, ali i
pripadnicima policije, sudova i nastavnog procesa. Svi moraju uzeti aktivnu
ulogu u tome.
Koliko je važno da tužilaštva i sudovi sarađuju s
policijom po pitanju sigurnosti u saobraćaju?
– Saradnja policije, tužilaštava i sudova je uslov svih
uslova. Bez te saradnje nema uspjeha. Rekao sam vam, mi smo samo pripremom i
kvalitetnim okruglim stolom otklonili pitanje i poteškoće privremenog i trajnog
oduzimanja vozila u Kantonu Sarajevo, a niz je pitanja koja se mogu riješiti
kvalitetnom saradnjom, razgovorom, međusobnim uvažavanjem. To jesu institucije
svaka za sebe, i svaka je neovisna u svom radu, ali ako ne sarađuju i ako nema
razumijevanja, dobrih profesionalnih, pa rekao bih i privatnih odnosa između
nosilaca funkcija ovih najodgovornijih organa, nije zagarantovan uspjeh.
Saradnja je obavezna i preporučio bih da ona bude na svakodnevnom nivou.