Neuredne javne površine oko kontejnera zatrpane kabastim otpadom, neodržavanje zajedničkih prostorija i izostanak deratizacije čak dvije godine (od jeseni 2022. do jeseni 2024.) glavni su krivci za pojavu epidemije leptospiroze koja se manifestuje opštom slabošću i visokom temperaturom. Bakterija koja može dovesti do Weilove bolesti i meningitisa najviše se proširila po sarajevskom naselju Dobrinja, a vremenom su prijavljeni slučajevi u drugim sarajevskim opštinama, ali i u tri lokalne zajednice u Republici Srpskoj. O uzroku epidemije, načinima prenošenja i zaštite razgovarali smo sa doktoricom biomedicinskih nauka i stručnjakinjom za zoonoze Senijom Selimović-Hamza.
BUKA: Koliko je leptospiroza zapravo opasna?
Leptospiroza može imati širok spektar kliničkih manifestacija. U velikom broju slučajeva riječ je o blagoj febrilnoj bolesti, koja podsjeća na gripu i prolazi bez komplikacija. Međutim, u određenom broju slučajeva leptospiroza može preći u teži oblik poznat kao Weilova bolest, gdje dolazi do oštećenja jetre, bubrega, pluća i centralnog nervnog sistema. Dakle, tada može biti riječ o ozbiljnoj infekciji, iako u većini slučajeva zaista ima blaži tok. Upravo zbog izbjegavanja tog ozbiljnijeg toka je važno prepoznati simptome na vrijeme i potražiti ljekarsku pomoć.
BUKA: Kako dolazi do pojave i širenja leptospiroze?
Bakterija odgovorna za leptospirozu nalazi se u urinu zaraženih životinja, najčešće divljih glodara poput pacova. Infekcija nastaje kada zagađena voda ili vlažno tlo dođu u kontakt s ljudskom kožom – naročito ako je oštećena – ili sa sluzokožama, kao što su oči, usta ili nos. Širenje je često povezano s poplavama, lošom urbanom sanitacijom, prisustvom otpada koji privlači glodare i nedostatkom sistemskih mjera kontrole populacije tih životinja. Brojne zdravstvene institucije, uključujući Svjetsku zdravstvenu organizaciju, ističu važnost kontrole životne sredine i sistemskih preventivnih mjera.
BUKA: Da li se bolest može prenijeti s čovjeka na čovjeka?
Prenos sa čovjeka na čovjeka je izuzetno rijedak i u praksi gotovo zanemariv. U medicinskoj literaturi opisani su pojedinačni slučajevi prenosa putem dojenja, seksualnog kontakta ili tokom trudnoće, ali takvi putevi nisu značajni za širenje bolesti na populacijskom nivou. Glavni izvor zaraze i dalje ostaje kontakt s kontaminiranim okolišem.
BUKA: Jesu li slučajevi u Republici Srpskoj povezani sa Sarajevom?
Trenutno ne postoje laboratorijski dokazi koji bi ukazali na direktnu povezanost između slučajeva u različitim dijelovima zemlje. Da bi se utvrdila takva veza, potrebno je uporediti bakterijske sojeve i sprovesti detaljne epidemiološke analize. Važno je razumjeti da slični uslovi – poput povećane populacije glodara, neredovne deratizacije i vremenskih nepogoda – mogu dovesti do pojave infekcija na više lokacija istovremeno, i to bez nužne međusobne povezanosti. Zdravstvena zaštita se provodi na nivou entiteta, ali prirodni faktori ne poznaju administrativne granice.
BUKA: Može li se leptospiroza prenijeti vodom iz gradskog vodovoda?
Kada govorimo o vodi iz javnog vodovoda koja je redovno hlorisana i mikrobiološki kontrolisana, rizik od prisustva leptospira praktično ne postoji. Naime, bakterija Leptospira je izuzetno osjetljiva na hlor. Studije koje je objavila Svjetska zdravstvena organizacija potvrđuju da standardna koncentracija slobodnog hlora u pitkoj vodi efikasno uništava leptospire.
Međutim, ukoliko dođe do prekida u dezinfekciji, infiltracije otpadnih voda u vodovodni sistem ili ako se koristi neregistrovani izvor poput bunara ili lokalnih vodovoda bez kontrole, tada voda može biti potencijalni izvor infekcije. Upravo zato se vrše redovne mikrobiološke analize koje su, po važećim zakonima u BiH, obavezne.
BUKA: Ko je odgovoran: institucije ili građani?
Odgovornost je zajednička. Institucije imaju ključnu ulogu u sprovođenju preventivnih mjera poput sistemske deratizacije i praćenja sanitarnih uslova. Istovremeno, građani doprinose očuvanju zdravlja zajednice pravilnim odlaganjem otpada, održavanjem higijene i saradnjom s komunalnim službama. Prema međunarodnim smjernicama, uspješna kontrola zoonotskih bolesti moguća je samo uz zajednički pristup – kroz edukaciju, koordinaciju i odgovorno ponašanje svih strana.
BUKA: Kako se građani trenutno mogu zaštititi?
Prvo i osnovno, treba izbjegavati kontakt s blatnjavom, stajaćom ili poplavljenom vodom, naročito ako se radi o lokacijama gdje je moguće prisustvo glodara. Ako se mora ulaziti u takva područja – npr. prilikom čišćenja dvorišta – potrebna je zaštitna oprema: čizme, rukavice, zatvorena odjeća – idealno i zaštitna maska za usta/nos i vizir. Nakon kontakta s potencijalno kontaminiranim materijalom, treba se temeljno oprati sapunom i vodom. Također je važno prijaviti divlje deponije i pojave većeg broja glodara komunalnim službama. Za vlasnike kućnih ljubimaca, naročito pasa, preporučuje se vakcinacija protiv leptospiroze, jer oni mogu biti prijenosnici. WHO naglašava važnost sigurnog skladištenja hrane i otpada, kako bi se smanjila privlačnost za glodare.
BUKA: Da li su opravdani strahovi od novih bolesti?
Sasvim je razumljivo da ljudi osjećaju zabrinutost kada čuju za pojavu zaraznih bolesti – naročito u vremenu kada smo svi osjetljiviji zbog iskustava s pandemijom. Važno je reći da strah nije bez temelja, ali jednako je važno naglasiti da nema mjesta panici.
Panika u trenucima epidemije otežava rad zdravstvenih službi, širi dezinformacije i skreće pažnju s onoga što zaista štiti zdravlje – a to su mir, provjerene informacije i dosljedna preventiva. Većina zaraznih bolesti koje povezujemo s glodarima, poput leptospiroze ili hantavirusa, povezana je s vrlo specifičnim uslovima okoliša, koji se mogu kontrolisati pravovremenim mjerama. Klimatske promjene, urbanizacija i nagli porast populacije glodara mogu zaista povećati rizik od nekih infekcija – to potvrđuju i WHO i ECDC.
Istraživanja iz Srbije i Hrvatske pokazuju, na primjer, da u određenim regijama više od 30% šumskih glodara nosi hantavirus. To ne znači da će se bolest automatski širiti među ljudima, već da je važnost u konkretnoj prevenciji – i to je dobra vijest, jer ako poznajemo rizike znamo šta raditi. U ovakvim situacijama je jednostavno bitan i podsjetnik da ne banaliziramo epidemiju samo zato što se leptospiroza zaista može tretirati antibioticima, već da uz smirenu saradnju građana, struke i institucija – uz informisanost, prevenciju i kontinuirane mjere – efikasno izbjegnemo sve ostale rizike i podignemo javnu higijenu na nivo na kojem ga svi građani zaslužuju.