Početak drugog mandata američkog predsjednika Donalda Trumpa u svojoj nepredvidivosti premašio je sva najluđa predviđanja najžešćih Trumpovih kritičara. Nije bilo teško predvidjeti da će se Trump upustiti u trgovinske ratove sa Meksikom, Kanadom, Kinom, najave uvođenja carina prema EU, ali da će stampedo izdatih izvršnih naredbi ovoliko uticati na samu Ameriku i milione zaposlenih u samo petnaestak dana, e tome se malo ko nadao.
Naime, Trump se upustio u veliki obračun sa, kako konstantno tvrdi, neefikasnom administracijom i neradnicima u sopstvenim redovima, a sve u svrhu uštede milijardi dolara poreskih obveznika. U čitav proces eliminacije viškova i racionalizacije troškova uključio je najbogatijeg čovjeka na svijetu, koji mu pomaže da se riješi “korova” i time rastereti glomazni birokratski aparat. Usput, tako se istovremeno rješava nepodobnih, usput se uskraćuje humanitarna pomoć stotinama miliona ljudi širom svijeta, usput se iz zatvora puštaju ljudi koji su napadali Kongres, usput se izlazi iz WHO, sve nekako usput, kolateral, takoreći.
Kroz odjel “DOGE” – Odjeljenje za efikasnost vlade, Elon Musk, zajedno sa svojim timom mladih kompjuteraša, odmilja formalizovanih kao “specijalni vladini službenici”, trenutno ima pristup osjetljivim ličnim podacima Amerikanaca, što izaziva sudske blokade i zabrane. Cilj DOGE-a (najavljenog kao privremeni organ uprave) je modernizacija federalnih tehnologija i softvera, kako bi se maksimizovala efikasnost i produktivnost vlade. Tako je to javnosti predstavljeno. Kako su Trump i Musk najavili, cilj DOGE-a je smanjenje federalne potrošnje do 2 biliona dolara kroz ukidanje suvišnih agencija, smanjenje broja zaposlenih i pojednostavljenje regulatornih procesa. Mask je predložio konsolidaciju više od 400 federalnih agencija na manje od 100, te smanjenje broja zaposlenih za čak 75%
Iako je primarni fokus DOGE-a identifikacija i eliminacija rasipničke potrošnje, aktivnosti ove inicijative izazivaju zabrinutost zbog nedostatka transparentnosti i potencijalnih sukoba interesa. Kritičari ističu da Maskov tim, sastavljen uglavnom od mladih tehnoloških stručnjaka i bivših zaposlenih, djeluje u tajnosti unutar različitih vladinih odjeljenja, zaobilazeći karijerne zvaničnike i dovodeći u pitanje odgovornost i potencijalnu zloupotrebu moći.
Na momenat zanemarimo etičke, moralne i svake druge dileme, koje svako trenutno ima po pitanju Trumpovih poteza, i zamislimo koja je poenta (vjerovatno to nije stvarna poenta, ali nema veze sad) poteza Trumpa i Muska prema radnicima u birokratskom aparatu SAD-a, te prema budžetskoj javnoj potrošnji SAD-a i zamislimo kako bi to izgledalo kada bi ovdašnji političari iskreno slijedili Trumpovu politiku, ma kako iskrena ona bila.
Kako smo gore naglasili, Trump je u SAD pokrenuo ozbiljnu reviziju trošenja javnog novca, smanjuje administrativne viškove i uvodi strožu kontrolu nad državnim budžetom. A šta se to trenutno dešava u Republici Srpskoj?
Ovdje su budžetski rashodi svetinja, neprikosnoveni nepresušni fondovi za uhljebljivanje stranačkih kadrova, održavanje lojalnosti i nezabilježenu javnu potrošnju. Ovdje nema ušteda. Fiskalni savjet Republike Srpske već nekoliko godina upozorava na rasipanje u budžetima, čak i savjetuje racionalizaciju troškova. Međutim, nema reakcije.
Umjesto da se inspiriše suštinom Trumpovih poteza i da sprovede ozbiljnu fiskalnu reformu, Dodik je odlučio da kopira samo ono što mu omogućava jačanje moći – napade na strane organizacije i zapadne institucije, uz standardni narativ o unutrašnjim neprijateljima.
Umjesto da pokrene i naloži kontrola novca iz budžeta Vlade Republike Srpske (jer to bi bio pandan Trumpovoj politici) Dodik je naumio da pokrene kontrolu potrošnje USAID-ovih fondova u Republici Srpskoj, nešto što Trump već radi i vjerovatno će to bolje uraditi od naših kontrolora. Dakle, umjesto da se racionalizuje glomazna administracija i tako pokušaju uštedjeti milioni maraka u Republici Srpskoj, umjesto da se kontrolišu tokovi novca u javnim nabavkama u BiH i Republici Srpskoj, ne, ovdašnja vlast fokusirala se na obračun sa nevladinim sektorom i sa otvorenim progonom onih koji ne misle kao ovdašnja vlast, a pozivajući se na Trumpovu politiku. Dakle, iz sveobuhvatne “Trumpove reforme” (šta god o njoj mislite, stavite po strani trenutno), ovdje se uzima samo jedan segment Trumpovog pristupa – onaj koji mu omogućava političke obračune i progone.
Zamislimo na trenutak kako bi izgledala prava “Dodikova reforma” po uzoru na Trumpa – smanjenje broja ministarstava, ukidanje besmislenih agencija, kontrola trošenja u javnim preduzećima, kontrola javnih nabavki, otpuštanje partijskih kadrova koji godinama sjede na budžetskim jaslama. E, u to se već ne upušta, jer bi to značilo udar na sistem koji ovdašnje političare održava na vlasti, a to nikako ne dolazi u obzir. Bolje je „trampovski“ se obračunati sa USAID-om (koji je već predmet ozbiljne kontrole, ponovimo to još jednom) nego sa sopstvenim aparatčicima. Bolje je kontrolisati na šta odlazi novac poreskih obveznika SAD-a ili bilo koje druge države (od te kontrole niko ne bježi), nego na šta odlazi novac sopstvenih poreskih obveznika.
Tako da je Dodikova selektivna primjena Trumpove politike zapravo loša imitacija, a ne ozbiljna politička strategija. Godinama rasipničko poslovanje javnih preduzeća u Republici Srpskoj nije predmet nikakvih ozbiljnijih kontrola i revizija. Javna preduzeća u dubiozi niko ne kontroliše, a problemi se samo gomilaju. I to je za vlast u Republici Srpskoj nepostojeći problem. Trumpu ne bi bio.
Dodik bi se pokazao kao ozbiljan reformator kada bi svoju administraciju otvorio, kada bi smanjio broj zaposlenih uhljeba, kada bi redukovao troškove rasipničkih javnih preduzeća, kada bi prekontrolisao javne nabavke. Kada bi prekontrolisao gdje curi. Ali od toga nema ništa.
Šta bi, recimo, Musk rekao kada bi ušao u domaće budžete i počeo da kontroliše sve transakcije, račune, isplate sa javnih računa? Vjerovatno ništa. Otpustili bi ga i na njegovo mjesto doveli stranačkog poslušnika da popegla stanje i prikaže ga što boljim.
Zašto Milorad Dodik ne primjenjuje ključni dio Trumpove politike – kontrolu javne potrošnje, smanjenje birokratije, i racionalizaciju troškova – već se fokusira isključivo na obračun sa neistomišljenicima, pitamo naše sagovornike.
Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava, kaže za BUKU kako se Trumpove mjere ne preduzimaju u okviru domaćeg sistema, jer bi smanjenje potrošnje i javne administracije direktno ugrozilo trenutni sistem i vlast.
“Naime, ogromna administracija i stranačko zapošljavanje ključni su alati za održavanje političke moći u BiH. U ogromnom broju slučajeva, kada neko dobije posao u administraciji, od njega se očekuje poslušnost i rad za partijske interese. U praksi u Republici Srpskoj je u stvari u ogromnom broju slučajeva riječ o zapošljavanju na osnovu političke lojalnosti, a ne kompetencija. Na taj način se omogućava kontrola nad biračkim tijelom i osigurava poslušnost u institucijama. Kada bi se krenulo u smanjenje administracije u Srpskoj, to bi podrazumijevalo ozbiljne reforme i velika otpuštanja, što bi izazvalo nezadovoljstvo među pristalicama partije, odnosno ključnom glasačkom bazom”, ističe Lučka za BUKU.
Sa druge strane, obračun s neistomišljenicima, NVO i međunarodnim organizacijama je lakši i politički isplativiji, jer stvara privid zaštite nacionalnog interesa i skreće pažnju javnosti s ekonomskih i socijalnih problema.
“U velikoj mjeri, tzv. ‘borba protiv stranog uticaja’ jeste dimna zavjesa za izbjegavanje odgovornosti za hronične unutrašnje probleme: korupciju, ekonomski pad, nezaposlenost i urušavanje javnih institucija. Usmjeravanje javnog nezadovoljstva prema ‘stranim plaćenicima’, ‘domaćim izdajnicima’, ‘spoljnjim neprijateljima’ služi za homogenizaciju biračkog tijela i učvršćivanje vlasti”, naglašava Lučka za BUKU.
Politička analitičarka Tanja Topić kaže kako se fokusiranje na neistomišljenike uklapa u okvir prema kojem se politika bazira na stvaranju neprijatelja, kada ih nema, oni se izmišljaju, a zna se ko se u takvim situacijama pojavljuje kao branilac i zaštitnik, prije svega nacionalnih interesa.
“Jeste nelogično, kada se Dodik pretvorio u kopiju Donalda Trumpa, da se nije uhvatio u koštac i sa kontrolom javne potrošnje i smanjenjem prekobrojnog birokratskog aparata, koji je rastao od izbora do izbora, i predstavljao svojevrsnu kompenzaciju za glas na izborima. No, kad slušamo zvaničnike Republike Srpske, odnosno glasnogovornike velikog vođe, oni javnu potrošnju i birokratiju ne vide kao problem – za njih je suština takve politike u hvatanju neprijatelja, zabrani političkog djelovanja svima koji nisu sa njima. Oni su preuzeli tapiju nad svakom porom društva, institucijama, i ko se ne uklapa u taj okvir, treba biti eliminisan. Naravno, sve prema zakonu. Tu se kriju opasne zamke, da su one institucije koje treba da brane Ustav i štite ljudska prava, javni zagovornici diskriminacije, političkog progona, ograničavanja sloboda udruživanja i okupljanja, i to pod plaštom zalaganja za slobodu i demokratiju. Kad ih slušate, čućete da nema slobodnijeg i demokratskijeg prostora od ovoga. Proces ispiranja mozga predugo traje, pa su ovakvi spinovi i opasne zamjene teza prihvatljive najvećem dijelu stanovništva”, naglašava naša sagovornica.
Ona kaže da je Dodikova „borba protiv stranog uticaja“, dok istovremeno nema borbe sa unutrašnjim finansijskim problemima, “licemjerje”.
“U sadašnjim strukturama vlasti strani uticaj je poželjan, kada novčana podrška dolazi za institucije u kojima sjede njihovi ljudi, kada taj uticaj dolazi iz ideološki bliskog miljea poput Rusije, Mađarske, Trumpove Amerike. On je tada prenaglašen, političari nastupaju u ime svih nas. Kad je to drugačije, onda se kritičari proganjaju, prijeti im se, stavljaju se javno na stub srama. Kada neko misli i nastupa proevropski, onda je to jeres, ljudima se imputira da su plaćeni da tako misle, nedajbože, da je to rezultat samostalnog korišćenja moždanih vijuga. Rekla bih da su to ostaci i naslijeđe rigidnog boljševizma, koji građanima ne dopušta da budu svoji, slobodoumni, već moraju misliti glavom jednog čovjeka”, zaključuje Tanja Topić.
Milorad Dodik se rado poziva na Trumpa, u Banjaluci je proslavio njegovu pobjedu, na fasadi Palate predsjednika bio je “oslikan” novi američki predsjednik, međutim, selektivno primjenjuje samo one aspekte njegove politike koji mu odgovaraju – političke obračune, a ne reforme. Dok Trump sprovodi kontrolu javne potrošnje i smanjuje birokratiju, Dodik održava neefikasan i preglomazan aparat vlasti, koristeći borbu protiv stranog uticaja i “unutrašnjih neprijatelja” kao dimnu zavjesu. Umjesto suštinskih reformi, građani dobijaju samo još jednu rundu populističke retorike, dok javni novac nastavlja da curi bez prave odgovornosti.