Iako tvrdnja da u Banjoj Luci živi sedam žena na jednog muškarca nema utemeljenje u zvaničnim statističkim podacima, ova urbana legenda već decenijama prati grad. I danas se može čuti kao svojevrsna banjalučka zanimljivost, naročito u neformalnim razgovorima s turistima.
Priča je odavno prešla granice grada, pa će stanovnike Banje Luke u Srbiji, Crnoj Gori i drugim zemljama regiona nerijetko pitati da li je čuveni odnos „sedam prema jedan“ zaista tačan.
Ko je gradom prošetao tokom ljetnih mjeseci možda je mogao i povjerovati u ovu priču. Banjalučanke su često uočljivije od svojih muških sugrađana, prvenstveno zbog kulture dotjerivanja i praćenja modnih trendova. To posebno primjećuju posjetioci iz zapadne Evrope, gdje je svakodnevni stil uglavnom znatno svedeniji.
Iza naizgled bezazlene i zabavne priče, međutim, krije se i pitanje da li takav način predstavljanja grada žene svodi na turističku atrakciju i sredstvo za privlačenje muških posjetilaca.
Kako je nastala ova legenda?
Pouzdano objašnjenje o nastanku ove legende ne postoji, ali godinama kruži nekoliko verzija.
Prema jednoj od njih, priča je nastala nakon vijesti iz banjalučkog porodilišta, u kojem je jednog dana rođeno sedam djevojčica i jedan dječak. Mediji su tu vijest navodno predstavili naslovom „sedam prema jedan“, nakon čega je brojčani odnos počeo živjeti vlastitim životom.
Druga verzija povezuje legendu sa vremenom bivše Jugoslavije, kada su u velikim banjalučkim kasarnama služili mladići iz svih krajeva države. Njima su se Banjalučanke, možda upravo zbog svoje prividne nedostižnosti, činile još ljepšim i brojnijim.
Postoji i mnogo mračnije tumačenje, prema kojem je priča dobila na snazi tokom i nakon rata, kada je veliki broj muškaraca poginuo, a brojne žene ostale same.
Dok jedni ovu legendu smatraju benignom šalom i dijelom gradskog folklora, drugi upozoravaju da je riječ o seksističkom mitu koji žene predstavlja kao robu dostupnu turistima.
„Turizam se ne smije zasnivati na ideji da jednom turisti pripada sedam žena“
Gorica Ivić, direktorica Fondacije „Udružene žene“ Banja Luka, smatra da je dobro razbijati ovaj mit jer je, kako kaže, seksistički i uvredljiv.
„Nekada se čini da je to samo šala i da žene pretjeruju kada reaguju, ali kada se sjetimo odakle ova priča možda potiče i kakav je njen korijen, onda više uopšte nije smiješna“, kaže Ivić, referišući se na pretpostavku da je ova priča počela kružiti tokom ratnog perioda, kada je mnogo muškaraca stradalo, a žene ostajale same.
„Šala je u tom smislu u najmanju ruku degutantna. Posebno je štetna ideja da takva priča postane urbana legenda koja će se turistima predstavljati kao posebnost Banje Luke“, upozorava Ivić.
Umjesto toga, smatra da bi turistička promocija mogla mnogo više pažnje posvetiti ženama koje su ostavile trag u istoriji grada.
„Može se govoriti o brojnim ženama koje su obilježile banjalučku arhitekturu, kulturu, nauku, književnost i druge oblasti. Turizam se ne bi smio zasnivati na ideji da jednom turisti na raspolaganju stoji sedam žena“, kaže Ivić.
Dacešin: Priča je pamtljiva, ali može biti degradirajuća
Putopisac i vlasnik turističke agencije „Rio“ Robert Dacešin kaže da ovu legendu uglavnom ne spominje ljudima koji dolaze u Banju Luku, jer je smatra pomalo degradirajućom.
„Mislim da većina ljudi u gradu na to gleda kao na nešto simpatično, ali mogu razumjeti i one koje takva priča vrijeđa. Naše žene su izuzetno moćne i sposobne i jasno mi je zašto nekome ovakvo predstavljanje može biti poražavajuće“, kaže Dacešin.
Ipak, svjestan je da upravo ovakve neobične priče ljudi najlakše pamte.
„To je jednostavno u ljudskoj prirodi. Možda bi se mogla okrenuti u drugom pravcu, kao šala da jedna naša žena vrijedi kao sedam muškaraca. Tada bi dobila drugačiju suštinu i možda ljepši smisao“, navodi on.
Dacešin smatra da žene zaslužuju znatno više poštovanja, ali i da turističke priče koje već postoje ne treba nužno potpuno odbacivati.
„Treba pronaći način da ih uklopimo u duh onoga što Banja Luka predstavlja, ali bez ponižavanja i svođenja žena na ukras ili turističku ponudu“, zaključuje.
Turistička organizacija: Mit nikada nismo koristili u zvaničnoj promociji
U Turističkoj organizaciji grada Banja Luka kažu da urbana legenda o „sedam žena na jednog muškarca“, kao i reputacija Banje Luke kao grada lijepih djevojaka, predstavljaju prepoznatljiv dio lokalnog usmenog predanja i anegdotskog šarma koji već decenijama privlači pažnju posjetilaca.
Ipak, naglašavaju da ovaj mit nikada nisu koristili u zvaničnim promotivnim materijalima, kampanjama, sajamskim nastupima ili vodičima.
„Smatramo da nije u skladu sa načelima rodne ravnopravnosti i da je statistički neutemeljen. Naš stav je da zvanična turistička ponuda treba da se temelji na provjerenim činjenicama, bogatom kulturnom i istorijskom nasljeđu, prirodnim ljepotama i autentičnom gostoprimstvu“, navode iz Turističke organizacije.
U praksi se, međutim, veoma često susreću sa pitanjima posjetilaca i medija o ovoj legendi, posebno onih koji dolaze iz zemalja bivše Jugoslavije.
„Kada do takvih upita dođe, reagujemo sa dozom duhovitosti, prepoznajući u tome puku anegdotu i neformalnu zanimljivost, dok licencirani turistički vodiči ovaj mit eventualno interpretiraju u sklopu razgledanja grada i storytelling tura“, navode iz Turističke organizacije.
Njihov cilj je, kako ističu, da Banju Luku predstave kao savremenu, otvorenu i dinamičnu destinaciju.
Iako razumiju da ovakve mitologizacije u neformalnom kontekstu mogu djelovati bezazleno i privlačno, izbjegavaju ih koristiti u zvaničnoj komunikaciji kako ne bi podsticali pojednostavljene i stereotipne slike o gradu i njegovim građankama.
„U budućim planovima i kampanjama nastavićemo da gradimo imidž Banje Luke kroz adute koji je zaista čine posebnom – od zanimljivih priča i kurioziteta, preko turizma na otvorenom i bogatog manifestacionog turizma, do gastronomske i kulturne ponude“, poručili su iz Turističke organizacije.
Legendu je teško izbrisati, ali se može promijeniti način na koji se prenosi
Kada jednom postane dio gradskog folklora, urbanu legendu gotovo je nemoguće vratiti u bocu. Priča o sedam žena na jednog muškarca vjerovatno će još dugo kružiti kafanama, društvenim mrežama i razgovorima sa posjetiocima.
Ipak, čak i u neformalnim razgovorima, treba imati na umu da ono što je nekome simpatična šala drugome može predstavljati seksističku poruku, stereotipizaciju i objektivizaciju žena.
Banja Luka ima dovoljno istorijskih ličnosti, legendi, kulturnih događaja, prirodnih ljepota i stvarnih posebnosti da bi njen identitet mogao biti predstavljen bez poruke da su žene jedna od gradskih atrakcija.