BUKA: Ministar odbrane BiH je, skupa
sa zamjenicima, u ponedjeljak primio ambasadore SAD-a, Francuske, Njemačke,
Norveške, Ujedinjenog Kraljevstva, Italije pri NATO-u. Šta predstavlja
ova posjeta za BiH, da li ona nosi neku konkretnu poruku?
Posjete je sa sobom
nosila najmanje dvije poruke. U prvom redu da Sjevernoatlantski savez želi naglasiti
da je zainteresiran za regiju i svjestan njezine fragilnosti posebno u uvjetima
ruske agresije na Ukrajinu i činjenice da Ruska Federacija sve otvorenije šalje
prijeteće poruke u kontekstu NATO puta Bosne i Hercegovine. Druga poruka je da
je NATO spreman za slučaj da Rusija svojim vetom onemogući produžetak mirovne
misije Althea u Bosni i Hercegovini.
BUKA: Kako gledate na to da su sastanku prisustvovala oba zamjenika ministra
odbrane među kojima je i Mirko Okolić, kadar SNSD-a, stranke koja se u javnosti
predstavlja velikim protivnikom sjevernoatlanskih integracija?
Nije to uopće
iznenađujuće. Ne bih rekao da je SNSD u bilo čemu konzistentan osim u nastojanju
da nanese štetu državi Bosni i Hercegovini, a time direktno i entitetu
Republika Srpska. Zamjenik ministra odbrane Okolić je sigurno razumio poruke o
kojima sam govorio u prethodnom pitanju.
BUKA: Uskoro ističe mandat misiji EUFOR-a u BiH, operacija Althea. U sigurnosnom
smislu, zašto je prisustvo snaga EUFOR-a u BiH bitno?
Misija EUFOR-a ima
snažniji simbolički značaj u smislu održavanja stabilnog sigurnosnog okruženja
u Bosni i Hercegovini nego što može biti faktor ozbiljnog odvraćanja u slučaju
ozbiljne sigurnosne prijetnje. Sam broj i sastav EUFOR-a, uprkos nedavnim
pojačanjima, nije adekvatan u trenutnim geopolitičkim i sigurnosnim
okolnostima. Uvjeren sam da su međunarodni akteri svjesni toga te će nastaviti
sa postepenim proširenjem sastava misije i paralelnim planiranjem scenarija u
slučaju ozbiljnog narušavanja mira u Bosni i Hercegovini ili prekidom misije
usljed veta Ruske Federacije u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija.
BUKA: Realna je opasnost da Rusija uloži veto u Vijeću sigurnosti na produženje
misije Eufora. Koliko je to realno jer bi to značilo
da u BiH, u skladu sa Aneksom 1A u BiH dolaze snage NATO-a?
Postoji rizik da Rusija uloži veto, ali vjerovatnoća da se to stvarno desi – gledano iz trenutne perspektive – nije
previše velika. Razlog je u činjenici da je operacija Althea nasljednica NATO
vođene mirovne misije u Bosni i Hercegovini i svaki njezin prekid bi
podrazumijevao povratak snaga Sjevernoatlantskog saveza koje su znatno
robusnije. Takav razvoj situacije nije poželjan za glavnog pokretača destabilizacije,
Milorada Dodika, i njegovu vladajuću koaliciju u entitetu Republika Sprska, i on
je to opetovano ponavljao apelirajući na Rusiju da podrži ostanak trupa
EUFOR-a. Ulaganje veta od strane Rusije je moguće samo ukoliko procijene da na
taj način mogu provesti dovoljno turbulencija i proširiti front protiv
liberalne međunarodne zajednice na Bosnu i Hercegovinu. Imajući u vidu da će se
odluka donositi nakon izbora u Bosni i Hercegovini, koji vrlo vjerovatno neće
donijeti brzo formiranje vlasti i, ovisno od ishoda, mogu sadržavati i
destabilizirajući potencijal, onda treba uzeti u obzir i takav scenario, koliko
god on u ovom trenutku izgledao malo vjerovatan.
BUKA: U jednoj dokumentarnoj
emisiji ruskog TV kanala Russia Today navodi se kako BiH treba denacifikovati,
na slučaju Ukrajine znamo šta to znači. Da li je Bosna i Hercegovina u
opasnosti od ruskog djelovanja, ne nužno vojnog, ali između ostalog, i u tom
pogledu?
Bosna i Hercegovina je posljednjih 12 godina
predmetom sve intenzivnijeg ruskog djelovanja. Primarni problem tog djelovanja
i zbog čega ga smatram malignim jeste da oponira utvrđenim spoljnopolitičkim
ciljevima Bosne i Hercegovine, koji su određeni strateškim dokumentima i
zakonima koje su usvojile institucije države. Istovremeno to djelovanje
podstiče i podržava sve aktivnosti koje su destruktivne po državu, od
referenduma o 9. januaru, razne zaključke i odluke Narodne skupštine RS koje
nisu u nadležnosti tog zakonodavnog organa, do secesionističkih aktivnosti Vlade
i Skupštine RS i zahtjeva za preustroj Federacije koji često ispostavlja HDZ
BiH. Ruski utjecaj se odvija na nekoliko paralelnih kolosijeka. Prvi je na
nivou projekcije meke moći kroz različite organizacije, grupe i portale koji imaju prekogranično djelovanje u cijeloj regiji, jer nemaju jezičke niti druge
barijere. Drugi kolosijek su vladajuće političke partije, što je očigledno i iz
posljednjih izvještaja o finansiranju Milorada Dodika i proruskih partija u
Crnoj Gori sredstvima tajkuna povezanih sa Kremljom, ali i činjenice da Rusija
pokazuje spremnost da koristi svaku polugu utjecaja kako bi podržavala
destabilizaciju koju kreiraju unutrašnji akteri.
BUKA: Često se govori o tome kako je
sigurnost u BiH ugrožena. Je li to tako i ko je najveća prijetnja po sigurnost BiH?
Kada govorimo o
sigurnosnim prijetnjama, onda ih promatramo kroz trijadu aktera, njihovih
namjera i sredstava kojima raspolažu. U ovom trenutku najveću prijetnju za
sigurnost Bosne i Hercegovine predstavlja ekstremno političko djelovanje SNSD-a
i HDZ BiH. Govorim o ekstremnom političkom djelovanju jer se proklamiraju
ciljevi i odašilju poruke koje govore o destrukciji države. U svakoj državi
politička partija koja poziva na secesiju i time narušavanje teritorijalnog
integriteta i suvereniteta države, kao što radi SNSD, ili prijeti nemirima i
destabilizacijom u slučaju ishoda izbora koji nije u skladu sa njihovim
očekivanjima, kako to radi HDZ i nevladina organizacija Hrvatski narodni sabor
(HNS), bila bi predmetom bavljenja institucija za zaštitu ustavnog poretka i stavljena
na listu ekstremnih organizacija. U Bosni i Hercegovini to nije slučaj, jer niti
imamo specijaliziranu instituciju koja se bavi time, niti pravosudne i
sigurnosne institucije u čijoj široj nadležnosti je i ovo pitanje su dovoljno
depolitizirane i nezavisne da bi svojim djelovanjem prevenirali sigurnosne
prijetnje koje proizilaze iz djelovanja političkih aktera.
BUKA:
Vojna sigurnost
nije jedini preduslov za opstanak društva, sve češće se govori i o energetskoj sigurnosti.
Je li BiH sposobna da obezbijedi nesmetanu opskrbu energentima i radi li BiH
dovoljno na smanjenju energetske ovisnosti?
Ukratko, ne radimo dovoljno da diverzificiramo
snabdijevanje energentima, niti da osiguramo zalihe za energetske izazove sa kojima
ćemo se suočiti kao i ostatak Evrope. Mi apsolutno nemamo dovoljne investicije
u energetsku infrastrukturu i energetski sistem nam je zastario, jer su njegovi
najvažniji segmenti izgrađeni 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća. Osim
toga, nemamo jasnih i primjenjivih mjera u pogledu pripremljenosti energetskog
sistema države da odgovori na potencijalne šokove u slučaju prekida dotoka
plina ili bilo koju drugu vrstu energetskog šoka. Posljedica zastarjele
energetske infrastrukture i nedovoljnog održavanja energetskog sistema jeste i
nizak nivo energetske efikasnosti. Na primjer, u odnosu na prosjek Evropske
unije, energetski intenzitet ekonomije, koji ukazuje na količinu utrošene
energije po jedinici bruto domaćeg proizvoda, u bosanskohercegovačkoj ekonomiji
je četiri puta veći. To znači, pojednostavljeno, da trošimo četiri puta više
energije nego zemlje EU da bi proizveli jednu jedinicu BDP u našoj ekonomiji.
Skoro potpuno su zanemareni obnovljivi izvori energije poput vjetroenergije i
solarne energije. Prema podacima i procjenama Međunarodne agencije za
obnovljivu energiju (IRENA), Bosna i Hercegovina ima potencijal za proizvodnju
2,5–5,9 GW vjetroenergije i 1 GW solarne energije. Uprkos ovom potencijalu
proizvodnja i korištenje solarne i vjetroenergije je incidentalna pojava.