Da se ne radi o klasičnoj čaršijskoj zajebanciji, nego o ozbiljnoj priči svjedoči i činjenica da je objekat bezmalo, sa pauzama, dvije godine u funkciji. Jer, i prošle godine je isti zakupac, vlasnik firme „Adi pro” iz Zenice za koga se spekuliše da je blizak rođak donedavnog zamjenika ministra finansija Fuada Kasumovića, otvorio butik u prizemlju zgrade. Čovjek je ukalkulisao gdje, šta i kako treba da se prodaje, a zakoni tržišta su učinili svoje. Tako butik radi već oko dvije sedmice, a roba im je kako vele „dobro obaviješteni” prilično skupa, uglavnom brendirana kožna galanterija, jakne, skupe ženske torbe, čizme i slične stvari.
„Iako se radnice žale da im posao baš i ne cvjeta, utisak je da kupaca baš i ne manjka, pogotovo što je omogućena prodaja na rate, navodno u dogovoru sa sindikatom”, prenosi Press.
Mnogi tvrde da administracija BiH, kuburi sa nedostatkom kancelarija za rad službenika! Ali, nije to baš tako. Okrenimo stvar na glavce i doćićemo do jednostavnog zaključka.
Butik u Savjetu ministara BiH je najbolja stvar je koja se desila ovoj katatoničnoj instituciji. Zapravo, ovo je jedino mjesto pod svodom soc-realističkog zdanja, koje pošteno, pravično i što je najvažnije rentabilno posluje! Tako je po zakonu logike, a bogme i kapital odnosa, mnogo bolje odvojiti par desetaka kvadrata za polulegalni butik, nego za polulegalnu kancelariju gdje će o trošku države naprdati novi, nikom potrebni službenici.
Ono, jeste, da tako nešto ne postoji na svijetu, jeste da nije baš jasno ko, kako i kad daje dozvolu jednom šaneru za otvaranje prodavnice u državnoj instituciji, ali koga još boli briga za te i takve trivije. Bitno je da čovjek pošteno posluje i još za svoj rad izdaje fiskalni račun mušterijama, čitaj. zaposlenicima ili dangubama, svejedno je, koji provode vrijeme u svom kondominijumu.
Neki dušebrižnici se pitaju, kako će na sve ovo reagovati grčka vlada, koja je 2007. dala blizu 30 miliona maraka kako bi vlastima BiH pomogla da rekonstruišu zgradu, koja je teško oštećena u proteklom ratu, ali sa isključivom namjenom da služi za smeštaj institucija, a ne u poslovne svrhe. Odgovor – neće reagovati nikako. Jer tad je u Grčkoj po zemlji bog hodao, pa su mogli trošiti turističke novce u raznorazne ublehe. Danas su se braća Grci o sebi i svojoj muci zabavili, a kako im BiH, evidentno NIKAD neće vratiti tih 30 miliončića, posve je sigurno i da su zaboravili na ovo budalasto ulaganje.
Lažni šok i nevjerica
Najsimpatičnije ili nagadljivije, kako vam odgovara, su izjave BiH parlamentaraca, koji su „zgroženi“ , „rezignirani“ , „ konsternirani“ i sl.
Tako poslanica Parlamenta BiH Dušanka Majkić za Press veli da je šokirana činjenicom da u zgradi Savjeta ministara postoji butik. Ona tvrdi da je na ovaj način zaposlenima u Savetu ministara omogućeno da bez evidentiranja izlaska sa posla odu u nabavku luksuznih krpica, budući da taj prostor pripada Savjetu ministara i ima ograničen pristup.
Kobiva da je Dušanka Majkić zaposlena radnica u nekom granapu na Dobrinji, koja rilja za 300KM, pa se čudi tamo nekoj bahatosti, a ne da je aktivni učesnik cirkusije. Majku mu, pita se zdrav razum, pa zar Dušanka i ine nisu dvije godine mogle namirisati postojanje butika, kože, parfema i ostalih derivata u vlastitim prostorijama. Zaključak-ili Dušanka nije „modno osviještena“ ili rijetko zalazi na svoje radno mjesto ili začepi uši i dernja se glasno „lalalalala“, kako ne bi čula pošto koštaju najnovije čizmice na rate, dole u suterenu objekta u kome radi. Ne zna se koja je neistina luđa i budalastija.
Ali, još je simpatičnija izjava i pojašnjenje Majkićeve za Press: „-Vjerujte da sam ostala bez riječi kad sam čula da su dobili butik! Ali, mene više od svega interesuje ko je omogućio da se jedna institucija upotrijebi za butik i ko je, imenom i prezimenom, odobrio da se to uradi u zgradi Savjeta ministara. Možda djeluje i komično, ali ovo je vrlo ozbiljan skandal i posao za Agenciju za borbu protiv korupcije da istraži kome je izdat taj prostor i ko je za to strpao pare u džep, jer ovako nešto se nije moglo dogoditi bez mita – kaže Majkićeva.
Pa, dakle ludilu i(ili) licemjerstvu nema kraja! Valjda je dužnost parlamentaraca da saznaju ko im drži butike po zgradi. Valjda mi treba da pitamo Majkićku, čija je ovo tragikomična ideja bila, a ne da se ona u retoričkim vratolomijama samopropituje. Valjda će nam ona reći imena i prezimena, šanerske raje u Savjetu ministara, a ne mi njoj?! I na kraju Dušanka Majkić konstatuje, kako je riječ o „vrlo ozbiljnom“ skandalu u njenoj firmi, kući, preduzeću, te da treba nešto poduzeti.
Ove i ovakve izjave su čisto vrijeđanje inteligencije ono malo mislećih ljudi u nesrećnoj državici. Jer, ako može šanerski butik u Savjetu ministara onda može sve. Može biti što biti ne biva!
Ponavljam u čitavoj ovoj tragikomediji, najmanje je kriv vlasnik narečenog i spornog objekta. Njemu je trebalo nešto rodbinskih veza, nešto poznanstava i par papira da otvori butik, tamo gdje ga niko na svijetu nije ni pomislio da otvori.
Zapravo taj šanirani butik i njegova lokacija, ponajbolje govore o ozbiljnosti „rukovodećih organa“ i „njihovom predanom radu“ za boljitak svih nas.
Mnogi će kazati, da nije tužno, bilo bi žalosno. Ja ovdje ne vidim ni tuge ni žalosti. Vidim samo onaj sektaško veseli slogan – I ovo je Bosna i Hercegovina!
Blago nama!
Komatozno stanje: Jebo sad Birčevih 200 radnika!
Uništiti auta nego šta, tako država upravlja!