„Uprkos političkim ili ekonomskim uticajima, Bosna i Hercegovina je postigla izvjestan napredak u ekološkoj demokratiji. Međutim, nedostaje puna implementacija Arhuske konvencije u praksi. Neznanje i nedostatak kapaciteta zvaničnika u pružanju informacija; dugotrajni sudski i upravni postupci; informacije koje nisu dostupne javnosti iako se odnose na projekte od javnog interesa samo su neke od prepreka koje se ponavljaju iz godine u godinu. Samo bliska saradnja između civilnog društva i vlasti može Banja Luka promijeniti situaciju“, poručio je Ratko Pilipović, pravni savjetnik Centra za životnu sredinu u Ženevi na sastanku strana – glavnog tijela nadležnog za sprovođenje Arhuske konvencije kojeg čine sve strane koje sprovode odredbe konvencije.
Vlade širom Evrope, Južnog Kavkaza i Centralne Azije ne uspijevaju da poštuju Arhusku konvenciju koja bi trebalo garantuje pristup informacijama, te učešće javnosti u donošenju odluka i ekološku pravdu.
Izvještaji u sijenci koje su pripremile organizacije civilnog društva uoči ovogodišnjeg sastanka pokazuju da, dok vlade sprovode opsežne izmjene svojih zakonodavnih okvira koje na papiru izgledaju progresivno, njihova primjena stagnira ili se pogoršava. Javnost se suočava sa sve većom tajnošću i ograničavanjem mogućnosti za uticaj na odluke te sa brojnim preprekama pravdi.
Arhuska konvencija, koja je na snazi od 2001. godine, predstavlja kamen temeljac ekološke demokratije za Evropu, EU i postsovjetske države, a nedavno joj se pridružila i Gvineja Bisao kao prva afrička zemlja potpisnica. Nevladine organizacije upozoravaju da trenutni ciklus izvještavanja jasno pokazuje sve veći jaz između obaveza država i realnosti.
U prošlosti su se uglavnom postsovjetske i zemlje Zapadnog Balkana borile sa slabim institucijama, korupcijom i lošim sprovođenjem zakona. Danas se zabrinjavajući trendovi pojavljuju i u Velikoj Britaniji i državama članicama EU, gde vlasti namjerno smanjuju transparentnost i ograničavaju učešće javnosti.
Najozbiljniji pad je zabilježen u Gruziji, koja je usvojila zakon o „stranim agentima“ i praktično eliminisala nezavisne organizacije civilnog društva, prateći tako raniju putanju Belorusije. Bosna i Hercegovina nastavlja da se bori sa slabom digitalizacijom, nepristupačnim informacijama i dugotrajnim administrativnim procedurama. Ukrajina, uprkos zakonodavnom napretku, suočava se sa ograničenjima u oblasti pristupa informacijama zbog vanrednog stanja i tekućeg rata. Češka postepeno skraćuje rokove i sužava obim postupaka u kojima javnost može da učestvuje. Mađarska nije objavila nijedan izvještaj koji bi omogućio procjenu napretka. U Ujedinjenom Kraljevstvu, javnost je isključena iz konsultacija o zakonima o zaštiti životne sredine nakon Bregzita, dok nove mjere ograničavaju prava na proteste i pristup pravdi.
„Problem nije nedostatak zakona, već njegova praktična primjena i sprovođenje. Mnoge države uvode amandmane i nove zakone, neke od njih u ime transparentnosti, ali javnost se i dalje bori da dobije informacije, smisleno učestvuje ili traži pravdu“, objašnjava Martin Skalski, stručnjak za učešće javnosti iz Arnike, češke nevladine organizacije koja je dugogodišnji aprtner nevladinog sektora u BiH.
Od 48 strana, deset država nije podnijelo svoje izvještaje o sprovođenju za period 2021–2024: Azerbejdžan, Francuska, Gvineja Bisao, Mađarska, Letonija, Malta, Holandija, Srbija, Slovačka i Španija. Samo ova činjenica ukazuje na zabrinjavajuće nepoštovanje obaveza prema Konvenciji.
Potpisnice će razmotriti nalaze Komiteta za usklađenost Konvencije i odlučiti o mjerama za države koje su prekršile ključne odredbe. Prema izvještajima iz sjene, nacionalno zakonodavstvo često garantuje prava na životnu sredinu samo formalno, dok pristup informacijama, smisleno učešće javnosti i mogućnost osporavanja štetnih projekata ostaju ograničeni u praksi. Nevladine organizacije naglašavaju da rade direktno sa zajednicama i stoga vide probleme koje zvanični izvještaji često previđaju.
Pored nacionalnih konteksta, civilno društvo takođe upozorava na nedovoljno učešće javnosti na globalnom nivou. Tekući pregovori o novoj Konvenciji o plastici navode se kao najgori primjer: naučnici, nevladine organizacije i predstavnici autohtonog stanovništva sistematski se isključuju iz razgovora iza zatvorenih vrata, dok lobiji petrohemijske i industrije plastike uživaju privilegovan pristup i brojčano nadmašuju državne delegacije.
Nevladine organizacije pozivaju na jasnije i odgovornije izvještavanje
Organizacije civilnog društva pozivaju na jasniji i odgovorniji sistem izvještavanja. Preporučuju harmonizaciju i standardizaciju formata kako bi se izvještaji zemalja lakše upoređivali, dopunjavanje kvalitativnih opisa obaveznim kvantitativnim podacima i indikatorima, kao i pružanje jačih smjernica nacionalnim ministarstvima zaštite životne sredine kako bi se osigurala transparentnost, značajno učešće civilnog društva i dosljedno prikupljanje podataka. Ključno je da naglašavaju da izvještavanje ne bi trebalo da se zaustavi samo na podnošenju izvještaja, već da mora biti praćeno dijalogom, povratnim informacijama i konkretnim korektivnim mjerama gdje god postoje praznine u sprovođenju.
Izjave stručnjaka iz nevladinih organizacija o situaciji u pojedinim zemljama: potpisnicama Arhuske konvencije
Bjelorusija:
„Iako su neke preporuke Komiteta za usklađenost ugrađene u nacionalno zakonodavstvo posljednjih godina – čak i nakon što je Bjelorusija prestala da bude potpisnica Arhuske konvencije – stvarnost na terenu se nastavlja pogoršavati. Zaštitnici životne sredine suočavaju se sa teškim progonom, sve nezavisne ekološke nevladine organizacije su raspuštene, a angažovanje javnosti je izuzetno ograničeno zbog odsustva organizacione podrške i nedostatka dostupnih informacija.“
Marina Dubina, direktorica nevladine organizacije Ecohome
Gruzija:
„Gruzija zanemaruje svoje obaveze prema Arhuskoj konvenciji. Važne odluke o zaštiti životne sredine donose se bez stvarnog učešća javnosti, dok ključni sporazumi ostaju tajni. Pravda u oblasti životne sredine praktično ne postoji; sudovima često trebaju mjeseci, a ponekad čak i godine, da zakažu prvo ročište. U međuvremenu, zaštitnici životne sredine suočavaju se sa raznim oblicima represije, od krivičnog gonjenja do kampanja blaćenja i uznemiravanja. Kako se autoritarne tendencije produbljuju, njihova situacija se nastavlja pogoršavati.“
Salome Shubladze, pravnica, Social Justice Center
Moldavija:
„U pripremi za članstvo u Evropskoj uniji, Republika Moldavija mora da integriše i osigura prava ljudi na pristup informacijama o životnoj sredini, da efikasno učestvuju u donošenju odluka osjetljivih na životnu sredinu i da brane svoja prava na zdravu životnu sredinu na sudu. To zahtijeva promjenu u donošenju odluka, nezavisno sudstvo i eliminaciju birokratije u obezbeđivanju pristupa informacijama o životnoj sredini.“
Ilja Trombicki, Udruženje čuvara rijeka Eco-TIRAS, Kišinjev
Poljska:
„Glavni problemi Poljske sa punom implementacijom Arhuske konvencije i dalje postoje godinama, posebno u pogledu smislenog učešća javnosti i efikasnog pristupa pravosuđu u vezi sa postupkom procjene uticaja na životnu sredinu i nekim vrstama dozvola, kao i planovima i programima. S obzirom na nedavne nalaze ACCC-a, nadamo se da će ovi problemi imati šansu da se riješe u narednim godinama.“
Ewa Dabrowska, pravnica, ClientEarth
Ujedinjeno Kraljevstvo:
„Izvještaj Ujedinjenog Kraljevstva prikriva period značajnog pada u poštovanju Arhuske konvencije. Ističe pozitivne elemente, ali izostavlja novo zakonodavstvo koje predviđa stroge kazne za mirne proteste zbog ekološke krize i mjere koje otežavaju osporavanje velikih infrastrukturnih projekata na sudu. Ne pojašnjava da Ujedinjeno Kraljevstvo i dalje krši odredbe Konvencije o pristupu pravosuđu zbog visokih troškova sudskih postupaka.“
Carol Day i Katie de Kauwe, u razgovoru sa Environment Link
Ukrajina:
„Ukrajina pokazuje mješavinu napretka i zastoja u sprovođenju ekološke demokratije. Pristup informacijama je bio ograničen zbog početka rata velikih razmjera protiv Ukrajine, ali novi alati poput baze podataka „Ekosistema“ i ažuriranih registara procjene uticaja na životnu sredinu i strategije strategije značajno su poboljšali transparentnost. Novom zakonu o upravljanju otpadom nedostaju odredbe o učešću javnosti u licenciranju otpada i izdavanju dozvola za otpad, dok nedavno usvojeni zakon o integrisanom kontrolisanju i sprječavanju prečišćavanju otpada sadrži detaljne odredbe o učešću javnosti.“
Olya Melen-Zabramna, pravnica, Environment-People-Law, Lavov
(3) Izvještaji u sijenci o ekološkoj demokratiji, koje su pripremile nevladine organizacije.
(4) Sedmo zasjedanje stranaka Arhuske konvencije
(5) Svaka zemlja potpisnica Orhuske konvencije obavezna je da svake četiri godine pripremi izvještaj o stanju zakonodavstva, kao i o praktičnoj primjeni prava iz oblasti životne sredine. Izvještaji su dostupni ovdje.
(6) U slučaju kada određena država prekrši principe ekološke demokratije utvrđene u Arhuskoj konvenciji, građani ili nevladine organizacije mogu podnijeti žalbu Komitetu za usklađenost. Svi slučajevi su dostupni ovdje.