Bosna i
Hercegovina je pri samom vrhu najkorumpiranijih zemalja Evrope, životni standard
je na dnu evropske ljestvice, ali imamo jedne od najplaćenijih političara u
regiji. Imamo i najveći broj ministara i premijera u zemljama regije, ali
benefite ogromnog broja političara ne osjetimo. Političari, ne mareći za život
građana, odbijaju smanjiti akcize na gorivo, odbijaju usvojiti zakone bitne
za evropski put BiH… ali tokom izborne
kampanje političari na mjesec dana postaju ono što u svojoj esenciji i treba da
budu – sluge naroda. Svuda oko nas su građevinski radovi, krpe se rupe koje
godinama ugrožavaju sigurnost saobraćaja, daju se obećanja u koja je teško
povjerovati, kandidati se dodvoravaju biračima.
Ove godine na Opštim izborima
učestvuje rekordan broj političkih subjekata, Centralna izborna komisija je za
učešće na izborima ovjerila 145 političkih subjekata, od čega 90 političkih
stranaka, 17 nezavisnih kandidata i 38 koalicija. Stoga nas ne trebaju čuditi
internet reklame, bilbordi na svakom koraku i brojna obećanja. BUKA će u
narednom periodu analizirati najzanimljivija predizborna obećanja, a prvo u
našoj analizi je obećanje predsjednika SDS-a i kandidata za člana
Predsjedništva BiH Mirka Šarovića, koji je obećao da će, ako SDS pobijedi, obezbijediti
prosječnu neto platu od 1 800KM.
Koliko je to realno, za BUKU govore
ekonomisti Zoran Pavlović i Svetlana Cenić.
Pavlović u
razgovoru za BUKU kaže da je za isplatu kompletne plate na račun (smanjenje
sive ekonomije) potrebno da oni koji to obećavaju dobiju kontrolu nad izvršnom
(Vlada) i zakonodavnom vlašću (Skupština).
“Mi sada
živimo u vremenu kada imamo isplate preko računa i isplate u kovertama zbog
visokih izdvajanja za fondove penzija i zdravstva. Tako da, određene značajne korekcije plata se mogu uraditi
pod uslovom pametnih promena u sistemu računanja doprinosa kako bi
poslodavci mogli u punom iznosu da isplate svoje radnike. Ovog trenutka je to izjava koja je moguća, ali uz ograničenje.
Vidite šta se dešava u Banjaluci. Imate gradonačelnika koji je iz PDP-a,
vladajuću stranku koja upravlja Skupštinom i onda je to praktično pozicija u kojoj
se ne može mnogo toga uraditi. Ako građani budu glasali za opoziciju, onda
postoji mogućnost da se mnogo toga uradi, pa i između ostalog da se povećaju
plate. Da li mogu biti 1 800KM u
proseku, to je teško reći u ovom trenutku, ali da mogu biti veće nego što
su sada, to je sigurno”, oprezan je Pavlović.
Ispunjenje
Šarovićevog obećanja nije nimalo lako komentarisati, posebno zbog činjenice da
se Bosna i Hercegovina već suočava sa odlivom radne snage, nedostaje radnika
koje mora uvoziti, o čemu je BUKA
ranije pisala, ali i zbog činjenice da plate moraju rasti zbog inflacije i
poskupljenja energenata.
Prosječna
plata od 1 800KM nije povećanje od 2 ili 5%, s obzirom na to da je trenutna
prosječna plata 1 160 KM. Prosječna plata od 1 800KM znači da bi rast prosječne
plate iznosio 64,4%, što nije mala promjena, pa je upitno da li je to realno
povećanje.
“Osnovna
stvar jeste da mi imamo baznu situaciju koja je napravljena zato što su
izdvajanja na teret isplaćene plate u brutu 32 posto, a u netu su 64 posto. Ako
se smanje opterećenja na platu, imali smo period 2010. godine kada je bilo 151
posto na neto platu, ako učinimo da se isplate vrše u realnom iznosu radnicima,
a to se može postići ako se smanje opterećenja tih 50 posto, onda će sigurno
prosek značajno porasti. Ovog momenta, pod ovim uslovima, izdvajanja neisplaćene
plate u bruto 32 posto, to nije moguće. O tome se radi”, uočava Pavlović.
Upitan da li
misli da bi rasterećenje poslodavaca od doprinosa dovelo do drastičnog
povećanja prosječne plate, Pavlović odgovara: “Naravno.”
Dodaje da je
to posao za prvu godinu nove vlasti, ali da je to složeno jer birokratski dio
takvih promjena zahtijeva usvajanja dokumenata u organima izvršne i zakonodavne
vlasti. Povećanje prosječne plate od 64,4% nije neizvodljivo, ali nije ni nešto
što se može desiti preko noći.
“U prvom kvartalu nije moguće. U prvoj
godini je moguće. Moguće je uz niz elemenata koje pretpostavljam da će biti
poslužene jer osnovna stvar je da mi kao Republika Srpska moramo imati
prijateljski odnos sa svojim komšijama, saglasnost s Federacijom i boriti se za
ekonomski boljitak građana, a ne za ove svađalačke politike koje su predmet
odnosa između SDA, HDZ i SNSD stranaka. U stvari je to samo farsa koja se
prodaje svojim vlastitim nacionima. Suština cele priče je da je samo
partnerstvo, zajednički rad i sva pamet koju imamo uslov da se nešto promeni u
ovoj zemlji”, smatra Pavlović.
Ekonomista
Svetlana Cenić za BUKU kaže da prosječna
plata nije nikakav pokazatelj jer je u to strpano sve.
“Dakle,
može se desiti da finansijskom i javnom
sektoru drastično bude rasla plata, a u proizvodnom gotovo ništa, pa će
prosečna biti toliko koliko je obećao. Da je tačno rekao kojem sektoru
najviše, bilo bi preciznije”, pojašnjava Cenić.
Ona
upozorava sve političke kandidate da, prilikom davanja obećanja, moraju dati i
pojašnjenje na koji način misle realizovati obećano.
“Svi
koji obećavaju veće plate, manje poreze i doprinose, manje parafiskalne namete
i slično, moraju dati odgovor i
kako”, rekla je Cenić, dodajući da se “srednja vrednost (aritmetička
sredina) i medijana uče u osmom razredu
osnovne škole. Medijan je vrednost u sredini grupe brojeva i relevantnija je za
prikaz plate ili primanja, posebno ako se da po sektorima.”
Ako uzmemo u
obzir da je i sada prosječna neto plata za juli 2022. godine iznosila 1 160 KM
(podaci republičkog Zavoda za statistiku), jasno je da ona ne oslikava stvarno
stanje, jer su plate u proizvodnom sektoru manje od prosječne plate, a primjera
radi, prosječna neto plata u prerađivačkoj industriji je 914. Jasno je, onda,
da prosjek vade neka druga zanimanja, poput zdravstva finansija, IT sektora…
“Da
zaključim: od proizvodnje se živi, ona je temelj svega i volela bih odgovor od
svih političkih partija koja je strategija da se tu povećaju plate i obezbedi
radna snaga. Bez toga, nema plata ni onima čije plate u aritmetičkom proseku
čine da izgleda bolje”, poručuje Cenić.
Prosječna
plata koju obećava Šarović mogla bi biti realnost bez dodatnih povećanja
ukoliko bi se nameti poslodavcima u potpunosti ukinuli, jer je prosječna bruto plata
za juli iznosila 1 753 KM, no tada bi u pitanje bio doveden penzioni i zdravstveni
fond.
Još jedna
sumnja u realizaciju obećanja je i činjenica da su građani BiH navikli na
primjenu poslovice “obećanje ludom radovanje”, a o čemu svjedoči i analiza
Istinomjera prema kojoj je Savjet ministara BiH ispunio svega 3% predizbornih
obećanja, a Vlada Republike Srpske je ispunila manje od 50% predizbornih obećanja.
Rezimirano, Šarovićevo
obećanje nije nerealno, ali nije ni jednostavno za realizovati.