Hrvatski sabor danas glasa o Prijedlogu zakona o izgradnji centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori, u opštini Dvor, tik uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom. Iako Zagreb tvrdi da projekat provodi odgovorno i u skladu sa zakonom, iz BiH stižu oštra upozorenja da je riječ o protivpravnom i netransparentnom procesu, čije bi posljedice mogle trajno ugroziti okoliš i stanovništvo s obje strane granice.
Ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac upozorio je da se radi o projektu koji krši međunarodne obaveze i da BiH nikada nije dobila potpune i pravovremene informacije. Istovremeno, lokalne zajednice iz Republike Srpske i Federacije BiH, posebno uz rijeku Unu, uputile su apel zastupnicima Hrvatskog sabora da ne podrže zakon koji bi omogućio daljnju realizaciju centra za radioaktivni otpad.
Za ekološkog aktivistu Marija Crnkovića iz Novog Grada dileme nema – slučaj Trgovska gora, kako kaže, neminovno će završiti pred međunarodnim sudovima. On smatra da se Hrvatska svjesno odlučila na ubrzavanje procedure, bez stvarnog dijaloga sa BiH.
Ubrzani tempo postao je očigledan još krajem novembra, kada je Vlada Hrvatske 20. novembra uputila zakon u hitnu proceduru, a već narednog dana Hrvatski sabor dopunio dnevni red tačkom o „Prijedlogu zakona o izgradnji Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada“. Time je, prema ocjenama iz BiH, poslana jasna politička poruka da Zagreb namjerava završiti proces što brže, uprkos višegodišnjim upozorenjima i protivljenju iz susjedne države.
Rasprava u Saboru zakazana je već za 11. decembar, što dodatno potvrđuje da se radi o političkoj odluci, a ne o tehničkom zakonskom rješenju. Vlada Hrvatske u svojim saopštenjima navodi da je zakon potreban kako bi se prostorno-planski definisala lokacija centra u bivšoj kasarni Čerkezovac, ranije označenoj kao preferentnoj za zbrinjavanje otpada iz Nuklearne elektrane Krško. Kao argumente navode i obaveze prema Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA) te međudržavni sporazum sa Slovenijom, prema kojem Hrvatska od 2028. godine preuzima polovinu radioaktivnog otpada iz Krškog.
U Zagrebu se projekat predstavlja kao transparentan, tehnički i bezopasan, bez negativnog uticaja na susjede. No, iz BiH stiže potpuno drugačija slika – slika gotovo dvadesetšestogodišnje netransparentnosti, u kojoj se ključne informacije ne dobijaju kroz institucionalne kanale, već iz medija, često tek nakon što su odluke već donesene.
Mario Crnković, predsjednik udruženja „Grin tim“ iz Novog Grada, podsjeća da je Ekspertski tim BiH više puta zvanično tražio od Hrvatske dokumentaciju o karakterizaciji otpada, ali bez uspjeha.
„Bez karakterizacije otpada ne postoji ozbiljna procjena rizika. Ne znamo šta će se tačno skladištiti – nivo radioaktivnosti, hemijski sastav, dugoročne posljedice. A sada, paradoksalno, iz javnih nabavki saznajemo da Hrvatska tek traži firmu koja bi tu karakterizaciju uradila“, kaže Crnković za BUKU.
Prema njegovim riječima, u javnosti se godinama gradi narativ o „betonskim kockama“ i „kontaminiranim rukavicama“, čime se minimizira stvarna priroda nuklearnog otpada. „Kao da se u Krškom proizvode rukavice, a ne električna energija koja za sobom ostavlja ozbiljan radioaktivni otpad“, upozorava Crnković.
Posebnu zabrinutost izazivaju informacije da se u centru na Čerkezovcu ne bi skladištio isključivo otpad iz Krškog, već i drugi opasni otpadi iz Hrvatske, što dodatno pojačava sumnje, naročito u kontekstu nedavnih istraga o nelegalnom zakopavanju opasnog otpada u toj zemlji.
U međuvremenu, hrvatski premijer Andrej Plenković je tokom nedavne posjete Banjaluci ponovio da Hrvatska, kako kaže, „radi odgovorno i u skladu sa zakonom“. Odgovarajući na pitanje novinara da li će Hrvatska obustaviti projekat na Trgovskoj gori, Plenković je rekao da se „više boje ljudi koji žive na Baniji nego oni u BiH“, te da su stručne procjene pokazale da je odlaganje bezopasno.
„Svi stručnjaci su kazali svoje, BiH je u potpunosti informisana, i Hrvatska ovaj proces vodi odgovorno“, poručio je Plenković.
Ipak, posjetu Banjaluci obilježila je i upadljiva snishodljivost lokalnih političara, koji se nisu udostojili postaviti nijedno pitanje premijeru Hrvatske o Trgovskoj gori. Umjesto njih, to su učinili novinari, dok su politički predstavnici ostali nijemi o projektu koji direktno pogađa građane koje navodno predstavljaju.
Bosna i Hercegovina je ove godine aktivirala mehanizme ESPOO konvencije, koja reguliše prekogranične uticaje na okoliš, ali to je tek početak dugog procesa. Ekološki aktivisti i stručnjaci upozoravaju da pasivnost više nije opcija i da institucije BiH moraju već sada planirati sredstva za 2026. godinu – kako za pravne postupke, tako i za nezavisne stručne analize.
Jer Trgovska gora više nije budući problem. Hitna procedura u Saboru, lex specialis kojim se definiše lokacija centra i najave javnih nabavki jasno pokazuju da Hrvatska ulazi u završnu fazu projekta. Pitanje je samo hoće li se BiH na vrijeme pripremiti – ili će reagovati tek kada šuma na Čerkezovcu bude pretvorena u skladište radioaktivnog otpada.