Posjetu Redžepa Tajipa Erdogana, predsjednika Republike Turske regiji, s posebnim otklonom ka odnosima Turske i Bosne i Hercegovine, komentarisala je Sabina Ćudić, predsjednica Glavnog odbora Naše stranke.
„Sličnosti između Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika kada je u pitanju snishodljivost i jednog i drugog prema Erdoganu je fascinantna, a u oba slučaja na štetu Bosne i Hercegovine. I jedan i drugi ga neskriveno veličaju časteći ga epitetima velikog državnika”, kaže Ćudić i dodaje:
“S jedne strane, iako po Bosnu i Hercegovinu štetna, Dodikova servilnost je jasna i u službi je velikosrpskog državnog projekta. Općepoznati su benefiti koje Srbija ima od Turske a koji su na sastanku Erdogana i Vučića objelodanjeni. Trgovinska razmjena između Srbije i Turske dosegla je pet milijardi eura godišnje, turske kompanije zapošljavaju oko 10.000 građanki i građana Srbije, a turske investicije su u stalnom porastu i odnose se na projekte od obnove kulturno-historijskih spomenika do izgradnje saobraćajnica. S pravom je Vučić odnose Srbije i Turske nazvao zlatnim dobom”.
Dodaje da je Izetbegović odnose Turske i BiH nazvao najboljima koji mogu biti.
“S druge strane, i Izetbegović je odnose Turske i BiH nazvao najboljima što odnosi dvije države mogu biti. Da to nije tako svjedoči Srbija jer su odnosi nje i Turske očito bolji od odnosa od BiH i Turske. Turska se ne nalazi ni u prvih 10 investitora u Bosni i Hercegovini i to kad se uzme period od 1994. do 2020., period od 26 godina građenja prijateljstva. U prošloj godini izvoz iz Bosne i Hercegovine u Tursku iznosio je 200 miliona eura, a iz Turske u BiH bio je tri puta veći.
Pa po čemu su to najbolji mogući odnosi dvije države? Erdogan je posjetu Sarajevu iskoristio da pomogne posrnulom Bakiru u kampanji. U njegovu korist govorio je šireći antizapadne sentimente, zavađajući nas s onim zemljama koje su sve do jedne uložile u Bosnu i Hercegovinu više nego što je to Turska uradila”.
Na kraju je poručila:
“Još jednom imamo slučaj da kampanja u korist SDA ide preko leđa naših građanki i građana. Jedan od najvećih dokaza Izetbegovićeve političke nesposobnosti je činjenica da za sve ove godine prijateljstva, ili kako kaže, bratstva s Erdoganom, nije bio u stanju usmjeriti ga ka dobrobiti građana BiH, što više govori o Izetbegoviću nego o Erdoganu. Tursku, naravno, želimo za prijatelja, ali prijateljstvo BiH i Turske ne smije biti zasnovano na servilnosti već ravnopravnosti, ekonomskom partnerstvu i strateškim ciljevima.“